Persa i Đorđi Bušinoski: Pola vijeka ljubavi i sloge
Banjaluka - Pola vijeka su nam prošla u ljubavi, razumijevanju i slozi!
Za uspješan brak upravo je potrebno to! Kada se dvoje vole i poštuju nema te životne prepreke koju ne mogu savladati.
Tako pričaju Persa i Đorđi Bušinoski koji su u 4. septembra obilježili 50 godina braka!
Zlatni pir proslavili su u društvu najmilijih kćerki Biljane, Nataše i Elene, šestoro unučadi, zetova, najuže rodbine i prijatelja.
Ljubav između Makedonca iz Ohrida i stasite Lijevčanke iz Razboja planula je 1964. godine u Banjaluci. Đorđi Bušinoski je bio student prve generacije Elektrotehničkog fakulteta a ljubav njegovog života apsolvent na Ekonomiji.
- Čim sam na igranci u tadašnjem Domu armije, vidio Persu zaljubio sam se. Čitavo veče sam je birao za ples, a ona mi je uzvratila kada su na red došle dame da biraju. Tada sam osjetio da se više nećemo razdvajati - kazao je Đorđi Bušinoski.
Persa Bušinoski dodaje da su im se tada sudbine ukrstile.
- Kada me je na kraju večeri pitao da me otprati kući rekla sam da idem sa drugaricama. Onda je on pitao "mogu li da smetam do kuće". To mi je bilo veoma simpatično - kroz šalu priča Persa.
- I tako joj "smetam" već 50 godina - dodao je kroz osmijeh Đorđi.
Nije im dugo trebalo da shvate da su stvoreni jedno za drugo, a nakon godinu dana zabavljanja Đorđi je Persu poveo u rodni Ohrid, da je upozna sa svojom porodicom.
- Kod njegovih je običaj da se kući ne vodi djevojka koja se ne misli ženiti. Čim sam došla njegova porodica me je darivala, a kako smo skupili dosta para, odmah smo kupili burme i vjerili se. To je bilo u ljeto, a svadbu smo zakazali za septembar kada Đorđi završio fakultet - prisjeća se Persa.
Već naredne godine život im je ukrasila prva kćerka Biljana, a nakon nje još dvije Nataša i Elena, što je upotpunilo njihovu sreću.
- Sada imamo i šestoro unučića. Pored svega što smo ostvarili u zajedničkom životu koji je bio ispunjen i blagodatan, naša djeca i unučići su najveće i neprocjenjivo bogatstvo. Živimo lijepo od penzije koju smo zaradili u "Čajavcu" i "Metalu". Sada putujemo, šetamo i posjećujemo prijatelje. Najsrećniji smo kada nam dođu unuci jer se tada se naša kuća pretvara u oazu sreće - ističe Persa.
Uglas kažu da je kao i su svakom životu bilo manje lijepih trenutaka.
- Na kraju uvijek pobijede ljubav, razum i sloga. Nadvladali smo u proteklih pola vijeka sve izazove pa neka tako bude i dalje. Samo neka nas zdravlje služi a za sve ostalo je lako - zaključili su na kraju Persa i Đorđi Bušinoski.
Ko se napije vode sa Vrbasa…
Đorđi dodaje da on penzionerske dane najradije provodi na vikendici pored Vrbasa u Karanovcu, koju je sam izgradio od drveta.
- Najljepše je ljeti, kada se svi okupimo i uživamo u prirodi i vodi. Ko se jednom napije Vrbasa zauvijek ostaje u Banjaluci. Tako se ja iako sam Ohriđanin osjećam najsrećniji kada sam sa svojom porodicom u gradu u kojem sam je i začeo - kazao je Bušinoski.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
