Jamen Hrekes student iz Sirije u Banjaluci: Ispiti nisu teški koliko Č, Ć i Lj
Banjaluka - Kada sam došao, nisam razumio predavanja, ponekad sam na neprimjerenim mjestima koristio nepristojne izraze koje sam "pokupio" od kolega, a i dalje muku mučim sa glasovima Č, Ć i Lj, koji mi neopisivo otežavaju svaki ispit.
Jezičkih muka prisjetio se Jamen Hrekes iz Sirije, koji se sa sestrom Hildom prije dvije godine nastanio u Banjaluci. Dvadesetšestogodišnjak je u rodnom Alepu diplomirao elektrotehniku sa samo 19 godina. Put ga je 2009. odveo u Zagreb gdje se najprije posvetio učenju jezika, a zatim upisao i studij stomatologije. Odlučio je, međutim, da studij nastavi u Banjaluci.
- Školovanje sam završio dvije godine prije svoje generacije, pa sam poželio da studiram još nešto, ali i da putujem, učim nove jezike i upoznam druge kulture - kazao je Jamen čiji je izbor pao na Zagreb gdje žive njegova tetka i ujak.
Učenje jezika u početku nije išlo glatko, ali je uspio da sebi olakša put povezujući ga sa arapskim, koji takođe ima mnogo padeža i sličnosti u gramatici.
- Profesor u Zagrebu je stalno spominjao "stanicu", a ja se pitao zašto svaki dan priča o tramvajskoj stanici, dok nisam shvatio da je riječ o ćeliji - prisjeća se sa osmijehom Jamen navodeći da mu se dešavalo da pomiješa riječi poput grane i granate, ali i makaza i magarca.
Spremanje ispita iziskuje mnogo vremena i strpljenja.
- Nosim se sa svim problemima. Velika borba ne može biti izgovor da ne polažem ispite - ističe ovaj mladić.
Iako su razlike dominantne, ohrabrile su ga i sličnosti na koje je naišao.
- Mnogo je sličnosti kada su u pitanju kultura, hrana i etno-muzika. I mi imamo sarmu, ali se kod nas zove japrak, imamo ćevap koji izgleda kao šiš ćevap, ali se zove kebab, a Alep je poznat i po baklavi, koja mu je obezbijedila mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda. Jedino me iznenadila velika količina alkohola i mesa za kojom ovdje ljudi svakodnevno posežu - priča Jamen čijem oku nisu promakle ni Banjalučanke, za koje kaže da su lijepe i dotjerane, ali ne otkriva da li je neka od njih osvojila njegovo srce.
Zahvaljujući upornosti i istrajnosti, ponosno kaže Jamen, uz arapski i engleski danas odlično govori srpski jezik, a naučio je i ćirilicu. To mu je dobrodošlo jer od predavanja arapskog jezika u banjalučkoj školi stranih jezika "Marko Polo" i povremenih prevoda zaradi za džeparac.
- Velike planove za budućnost za sada nemam. Najvažnije mi je da dobijem diplomu, a za poslije ćemo vidjeti - kazao je Jamen.
Briga za porodicu
Pričljivom i veselom mladiću brzo prelazi sjenka tuge preko lica kad god spomene porodicu koja je ostala u ratom zahvaćenoj Siriji.
- Posljednji put sam išao kući 2010. godine, prije rata. Od tada ih više nisam vidio. Volio bih da nam dođu u posjetu. Neko vrijeme bilo je teško i komunicirati s njima, jer mjesecima nisu imali struju i telefon - priča Jamen dodajući da porodica danima nije znala da su se preselili u drugu državu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
