Đaci Učiteljske osvježili uspomene na 65 godina mature

Iako u poznom životnom dobu jer su zagazili u devetu deceniju života, ali veoma vitalni, njih dvadesetak pristiglo je u grad na Vrbasu iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Došli su kako bi se prisjetili dana mladosti  i đačkog doba. Druženje na imanju jedne od vremešnih maturantkinja proteklo je u priči, šali, ali i snažnim emocijama povodom susreta. Kažu da su godine brzo prohujale. Većina njih su ostali učitelji cijeli radni vijek. Drugi su nastavili školovanje na višim i visokim školama.

Bivšeg maturanta nekadašnje banjalučke Učiteljske škole Fridriha Moreca, nakon školovanja, ljubav prema moru odvela je u Split, gdje je postao admiral u mornarici.

- Školske dane čovjek pamti dok je živ. Istina, tada smo bili sirotinja, nismo imali lijepu odjeću, nego samo entuzijazam. Tada smo željeli dotaknuti nebo, srediti Banjaluku, ali osim volje i želje za druženjem malo toga smo imali... - prisjeća se Morec.

Njegovog druga iz škole Aliju Pozderaca život je odveo u Zagreb.

- Nismo imali knjiga, pa smo na smjenu učili. Na nastavi smo hvatali bilješke i tako sticali znanje. Bili smo generacija koja se znala radovati, tugovati, među kojom se javljala i ljubav. Šaputanje preko klupe imalo je posebnu draž. Sjećam se Abacije, na koju smo svi rado odlazili, Halilovca i Vrbasa, ali uprkos tome, većina nas je naučila da pliva na Vrbanji - rekao je Pozderac.

Dodao je da je upravo on imao čast da, ali uz dozvolu roditelja i direktora škole, za svoje školske drugare do nekih 21 čas, isključivo subotom, svira gitaru uz dobre evergrin pjesme.

- Sjećam se kada sam stanovao u Grčkoj ulici, bila je aleja kestena i lipa, gdje su se okupljale starije generacije, koje nas nisu olako puštale u društvo. Međutim, da bismo postali dio njih, morali smo od deset pitanja iz bontona znati odgovor na najmanje osam, zatim trebali smo znati najmanje pet ljubavnih pjesama i pet žica na gitari - ispričao je Pozderac.

I Vladimir Blaha se prisjetio početaka školovanja davne 1947. godine, kada je više od stotinu djevojčica i golobradih dječaka ušlo u veliku salu tadašnje Učiteljske škole. Istakao je da su školski dani za tren oka prošli.

- Bili smo poznati kao kukuruzna generacija, jer smo morali jesti kukuruz, puru, ljevaču - dodao je Blaha, koji je svoje prve učiteljske dane proveo u selu nadomak Ribnika, gdje su uslovi za rad i život bili mnogo teški, ali je narod bio najbolji.

Uspomene

Za vrijeme proslave na imanju su bile postavljene tri posude. U jednoj su bile latice crvenih ruža za sve preminule kolege. U drugoj posudi bile su latice roza boje za njihove umrle profesore, a u trećoj latice bijele boje za one koji su živi, a nisu mogli da dođu na proslavu. Na taj način  spontano su se prisjetili svih ljudi povezanih sa njihovim školovanjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.