78 godina od stradanja Srba iz Bijelog Potoka: Komšije iz Debeljaka nisu poštedjele ni djecu

Aleksandar Stojanović
78 godina od stradanja Srba iz Bijelog Potoka: Komšije iz Debeljaka nisu poštedjele ni djecu

U spomen-kompleksu “Bijeli potok” danas je obilježena 78. godišnjica svirepog ustaškog zločina, kada je na Vaskrs 1942. bez ispaljenog metka ubijeno 54 Srba iz tog mjesta.

Zbog aktuelne epidemiološke situacije nije bilo većeg okupljanja kao ranijih godina. Parastos je služio sveštenik Eparhije banjalučke, a vijence su položili predstavnici Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora “Bijeli potok”. Predsjednik Udruženja Branko Milinković rekao je da se svake godine, drugog dana Vaskrsa, u Bijelom potoku okupe potomci žrtava ustaškog pokolja na Vaskrs, 5. aprila 1942. godine.

- Toga dana ustaše i komšije Hrvati iz Debeljaka počinile su nezapamćen zločin nad Srbima. Najviše su stradale porodice Vujasinović, Bogojević, Milinković, Ćurlić i Adamović - istakao je Milinković.

On je tog dana izgubio tri sestre i dva brata, od kojih je mlađi Uroš imao samo godinu. Milinković je poručio mlađim generacijama u Srpskoj da ne smiju zaboraviti ovaj zločin.

Ustaške jedinice su za samo nekoliko sati svirepo, mučki i bez ispaljenog metka ubile 54 Srba iz Bijelog potoka, a sam Bog je spasao porodice iz Džomba, mjesta iznad Bijelog potoka, kada se nenaoružano stanovništvo otisnulo u zbjeg pred zločinačkim jedinicama, preko šuma i vrleti do Krmina u Krupi.

Ovako za “Glas Srpske” priča starica Nevenka Prdić, djevojački Milinković, koja je u vrijeme ustaškog pokolja na Vaskrs 1942. godine imala sedam godina. Zajedno sa majkom i sestrama krenula je sa komšijama u nepoznato, bježeći od ustaških jedinica.

- Ustaše su ubijale bez ispaljenog metka, da mi u okolnim mjestima u blizini Bijelog potoka ne bismo čuli pucnje i pobjegli. Međutim, jedan mještanin vraćao se kući i vidio kako ustaše ubijaju njegove komšije. Užasnut, dotrčao je da nas upozori - svjedoči Nevenka.

Čuvši to, srpske porodice uputile su se kroz šume i preko brda, a put ih je odveo sve do Krmina u blizini Krupe na Vrbasu.

- U selu smo ostavili sve što smo imali. Majke su u torbama i u naručju nosile najmanju djecu, a mi smo, u trošnim vunenim čarapama, gazili po šumi. Nismo znali gdje idemo, ali strah od ustaša nas je tjerao dalje. U jednom dijelu puta smo stali da odmorimo kada su oni sa straže rekli da vide ustaše, a mi, onako umorni, nastavili smo put ne osvrćući se - kazala je Nevenka.

Srpske porodice u Krminama dočekale su ih srdačno iako je i u njihovim kućama vladala bijeda.

- U nekim domovima bilo nas je i po 20 u jednoj sobi, a hrane skoro da nije bilo. Tu smo bili šest nedjelja, a kad smo se vratili kući, nije bilo ničega. Svu stoku su pobili, a svu hranu pokrali - kazala je Nevenka.

Ona svjedoči da poslije ovog užasnog zločina Bijeli potok i okolina više nikada nisu bili isti.

- Samo prenošenje sa koljena na koljeno sačuvalo je od zaborava sjećanje na užase - kazala je starica i dodala da je i danas najviše boli činjenica da su presudnu ulogu u pokolju imale komšije Hrvati iz Debeljaka koji nikad nisu kažnjeni za 54 svirepo prekinuta života.

 Ubistvo vladike

Sveti velikomučenik Platon Banjalučki, tadašnji episkop, mučki je ubijen 1942. sa još dva sveštenika uz rijeku Vrbanju.

- Ustaše su zatirale sve što je bilo srpsko, a vladiku su svirepo ubili i bacili u rijeku. Ima još preživjelih koji znaju tačnu lokaciju gdje se ovo desilo - kažu mještani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana