"Uspavanka za Aleksiju Rajčić" na Teatar festu: Opjevane boljke koje traju vijekovima

Priča o Aleksiji Rajčić, ženi zatvorenici, koja je, nakon trpljenja nasilja i čekanja ubila muža, oživljena je predstavom "Uspavanka za Aleksiju Rajčić", koja je sinoć odigrana kao peta i posljednja takmičarska predstava na 25. Teatar festu "Petar Kočić" u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Predstava je realizovana kao koprodukcija Narodnog pozorišta Beorgad, Sterijinog pozorja i Fondacije "Novi Sad - evropska prestonica kulture".

Komad je rađen prema drami Đorđa Kosića, a u režiji Juga Đorđevića, a glavnu junakinju, Aleksiju Rajčić, glumi Vanja Ejdus.

Njenu priču prate članovi muškog i ženskog hora, pjevanjem i povremenom naracijom. Scenografija i kostimi su jednostavni, svedeni i odlično uklopljeni u način prikaza priče. Glavna junakinja je tu da ispeiča, opjeva, i udarajući po predmetima na sceni izrazi boli i tugu, istu kod mnogih žena poput nje. Žena koje nisu imale izbora, i konačnu slobodu našle u lišavanju života svog nasilnika.

"Bolje da je sama, nego da joj takav čovek srce i ruke i noge i nos slama", pjeva hor u mnogim dijelovima ovog komada, koji u sat i 15 minuta, iz ugla nje, zatvorenice prikazuje njen život i ono što je zadesilo - čekanje, vikanje, lupanje i svakodnevni udarci, iznova i iznova.

- Aleksija Rajčić, glavna junakinja drame Đorđa Kosića, u svom životu nije imala mnogo izbora. Kao i druge žene kojima je okružena, a čiji životi predstavljaju model po kom se očekuje da funkcioniše i njen, u svetu ogrezlom u patrijarhat, Aleksijino je samo da ćuti i trpi. Životu koji je, i pre nego što je počeo, osuđen na nasilje, nemogućnost izbora, a samim tim i nemogućnost emancipacije ili sreće, alternativu predstavlja jedino – smrt. Kroz specifičan stilski zahvat u kom sve sporedne junake i junakinje sjedinjuje u muški i ženski hor, autor komada izdvaja Aleksiju i njeno iskustvo, time ih stavljajući u kontrapunkt sa depersonalizovanim akterima ove priče, odnosno društvom, koje na kraju i jeste najveća prepreka u potrazi ove žene za srećom i slobodom - zabilježila je dramaturškinja predstave Tanja Grumić, govoreći o suštini komada, dodajući da, iako je jezikom i stilom smještena u drugačije vrijeme, takvim ženskim sudbinama svjedočimo i danas.

Glumica Vanja Ejdus, na okruglom stolu nakon predstave rekla je da joj je zanimljiv bio način obrade predstave, jer nije rađena dokumentaristički, te u sebi nosi humor i ironiju. Aleksija je lik žene koja je presjekla nit trpljenja i čekanja, i ono što nisu mogle njena majka, baka, prabaka i generacije žena unazad.

- To je jedno pričanje priče i odmak te žene koja je prepričala sa nekom ironijskom distancom, a prepleteno s dubokom tragedijom i taj spoj te ironije i tragedije je meni bio uzbudljiv za igru. Sve pesme koje se izvode napisane su u tekstu. Nijedna reč iz originalnog teksta nije dodata ili izbačena. Na originalnom tekstu je pravljena muzika. Kada sam videla pevanje uz tepsiju, mislila sam da nema šanse da to savladam. Onda sam pomislila da, ako svaka baba na selu može da vrti tu tepsiju, a što ne bih mogla i ja. Onda sam odlučila i naučila za jedan dan i to deluje o lakše nego što je meni izgledalo. Jako mi je uzbudljivo da to radim - objasnila je ona.

Knjiga Milutina A. Popovića "Zatvorenice - Album ženskog odelenja Požarevačkog kaznenog zavoda", koja je objavljena 1898. godine i čije izdavanje je bio istorijski čin kojim je literarnoj sceni dat prostor ženama "zločinkama", da ispričaju svoju verziju priče, bila je inspiracija Kosiću ovaj komad.

- Aleksija je predvodnica sudbine hiljade žena koje su svoje živote završile u kazneno popravnim zavodima, samo zato što su bile primorane da pravdu uzmu u svoje ruke, jer pravde nije bilo na vidiku. Ako vam ovaj siže zvuči poznato, to je zato što se od kraja devetnaestog veka do danas malo toga promenilo. Aleksije i u današnjem svetu bivaju primorane da na isti način stanu u svoju odbranu, jer sistem zaštite gotovo da ne postoji. Ako ga i ima, verovatno je izgubljen u moru papirologije, pravnih postupaka dokazivanja, veštačenja, sučeljavanja i retraumatizacija - navodi režiser Jug Đorđević u zapisu o predstavi.

Kompozitorka Nevena Glušica, nastupila je u izvođenju komada u Banjaluci, gdje je zamijenila pjevačicu koja se razboljela. Ona je, govoreći o kompozitorskom doprinosu prestavi rekla da ovdje muzika priča tekst, zato što je tekst pisan u stihu.

- Nisam razmišljala o muško-ženskom horu, nego o žanru kao da ja sad glumim to što će oni odigrati na sceni. Narodni melos je, svakako bio inspiracija, ali ne konkretne pjesme, zato što imamo zadat stih i zadat žanr koji treba da se dogodi u toj sceni tada i tu je već pola stvari rešeno. Imali smo veliku pomoć Danice Krstić, koja je bila naš etnomuzikološki saradnik - objasnila je ona.

Horovođe u komadu su Iva Milanović i Novak Radulović, a hor čine Sara Ristić, Nevena Milošević, Vera Zečević, Danijela Milošević, Mladen Lukić i Goran Milošević.

Teatar fest "Petar Kočić" biće zatvoren večeras, kada će biti dodijeljene nagrade i odigran komad "Deca" Narodnog pozorišta u Beogradu. Ova opera rađena je prema tekstu Milene Marković, a u režiji Irene Popović, koja je komponovala muziku za komad.

U operi, uz pratnju pjevača, kamernog orkestra i hora igraju Nela Mihailović, Suzana Lukić, Predrag Miletić, Vanja Milačić, Pavle Jerinić, Milena Đorđević, Bojana Stefanović, Bojana Bambić, Dragana Varagić, Aleksandar Vučković, Miona Marković, Teodora Sparavalo, Jelena Blagojević i  Vladan Matović.

Izvođenje počinje u 20 časova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.