"Režim iscjeljenja" na "Sterijinom pozorju": Teško je čovjeku da pobjedi demone u sebi

Tematski i idejno ovaj pozorišni traktat se bavi ozbiljnim problemom prošle pandemije ali i nekih budućih pandemija.

Ova teorijska rasprava o našim načinima života, pravilne ishrane, nadrilekarstvu, iskazana je sa pristojnom dozom otklona od realnog i to sa velikom dozom ironije o svakom od ovih pitanja.

Ova studija slučaja raskrinkava sve naše zablude u zvaničnu medicinu, svjetsku zdravstvenu organizaciju i sistem uopšte koji bi trebao da nas liječi.

Možda je u pojedinim momentima sve to trebalo da zazvuči i komično, ali publici nije bilo do smijeha. Preteška i preozbiljna pitanja.

Čitava priča organizovana je oko jednog kruga koji je na sredini podruma, skloništa, u koji dolazi pacijentkinja sa svim mogućim bolestima, kako fizičkim tako i mentalnim, ali sa željom da se iscijeli/izliječi. Sve što joj se nudi je zapravo prazna priča.

Tu priču je publika u dobrom dijelu predstave jedva nazirala zato što je nismo čuli.

Visok prostor scenske kule, otvoren prostor ka velikoj sali i okrenutost od gledalaca, doprineo je ovoj prepreci koju je većina registrovala. Ostali smo uskraćeni za jednu trećinu teksta.

Ipak, vrijedno pomena je vrlo angažovana igra petoro glumaca koji su sve vrijeme prisutni i koji filmskom brzinom mijenjaju pozicije, razmjenjuju replike i trude se da nam prenesu priču koja je lišena konkretne radnje, i sa minimalnom količinom sukoba.

Likovi nisu jasno određeni, nemaju imena, karaktere, biografiju, ali imaju stav i on se vrlo aktivno zastupa.  Ali, takvi su tekstovi Tanje Šljivar. Ima li nade za čovjeka i čovječanstvo, pitanje je na koje se ne daje odgovor, ali se da naslutiti da budućnost nije nimalo svijetla. Teško je čovjeku da pobjedi demone u sebi.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.