Premijera monodrame o stradanju hercegovačkih Srba 14. oktobra u Banjaluci

Mandrapa, profesor srpskog jezika i književnosti u Srednjoj školi "28. juni" u Istočnom Novom Sarajevu, rekla je za Srnu da je decenijama kultura sjećanja na srpske žrtve bila svedena na sjećanje pojedinaca, što je bio jedan od motiva da ličnu priču svoje majke pretoči u monodramu.

Ona je navela da priča o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu ne može ostati samo nečije individualno sjećanje.

"Nisam razmišljala o majčinom životu sve dok se krug nije okrenuo. Tek kad sam doživjela ličnu tragediju, shvatila sam težinu i njene i naše zajedničke, kolektivne nesreće", rekla je Mandrapa.

Ona je dodala da je u posljednjem ratu doživjela lične i porodične tragedije, te da je shvatila da je njena dužnost da govori i prenosi sjećanja na buduća pokoljenja.

"Ovo je vrijeme u kome je zaborav jači od sjećanja", rekla je Mandrapa i dodala da je ideja bila da se pričom o stradanju ispriča priča o životu, ljubavi i praštanju.

Prema njenim riječima, pisati ili pričati priču o svom životu znači uhvatiti se u koštac sa nagomilanim emocijama i traumama koje su ih prouzrokovale.

Mandrapa ističe da je tekst nastao iz potrebe da se sačuva svjedočanstvo na stradanje jedne porodice.

"Svjesna sam da ne postoji porodica koja nema neku sličnu priču ili traumu, kao i da mi dijelimo kolektivnu sudbinu srpskog naroda na ovim prostorima, ali sam, takođe, svjesna da se o tome malo i nedovoljno govori", ukazala je Mandrapa.

Ona je izrazila zahvalnost Srpskom kulturnom i prosvjetnom društvu "Prosvjeta" iz Banjaluke i glumici Ljiljani Čekić što su prepoznali važnost teme i omogućili da se njena priča, oblikovana u monodramu, izvede u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Premijera je najavljena za 14. oktobar na sceni "Petar Kočić" u 20.00 časova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.