Opera "Deca" na Teatar festu: Mi i dalje nismo ljudi nego neka strašna djeca

Ilijana Božić
Foto: D.Rakita

BANjALUKA - Raskošno muzičko-scensko djelo, opera "Deca" nastala po tekstu Milene Marković, ta bolna ispovijest o odrastanju žene, umjetnice i majke, u izvođenju Narodnog pozorišta u Beogradu zatvorila je sinoć 25. Teatar fest "Petar Kočić" u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Roman o identitetu ženskog bića, sagledan i opjevan kroz slobodni, uzvišeni, raskošni stih, a kroz kroz bogatu muziku maestralno i veoma emotivno pretočen je u operu "Deca" koja je na sceni dočarala duh Milene Marković. 

Roman "Deca", koji je dobio NIN-ovu nagradu za 2021. godinu, pretočen je u 17 pjesama, a ansambl predstave čine glumci i operski pjevači koji su jedno tijelo, to tijelo koje je zapravo simbol identiteta.

Sve pohvale idu Ireni Popović Dragović koja je režirala ovu operu i komponovala muziku stvorivši izuzetno djelo koje nabojem emocija publiku ostavlja bez daha što smo vidjeli sinoć u nacionalnom teatru Srpske. 

Uz snažnu melodiju, te kolektivni glas ansambla koji se pretapa u jedno biće, i toliko bolan, ličan tekst ove poeme čovjeka obuzimaju emocije i prosto nastaje onaj momenat kada se naježite od glave do pete.

 

Naslovi "Prolog", "Šuma solitera", "Kad sam bila mala", "Odrastanje", "Rođenje pesnikinje", "Buđenje proleća", "Začeće", "Dete nije kao druga deca" uvode nas u magični svijet teatra koji se rađa iz duha muzike, u svijet opere, u svijet čiste umjetnosti.

Stihovi "kad sam ja bila mala mene su puno voleli, mene, mene su puno voleli kad sam bila ja mala...mene, mene, mene su puno voleli i mama i tata i bata i seka... deca me nisu volela, deca, deca me nisu volela...koliko se puta zemlja okrenula toliko je naših u grobove ušlo, a mi i dalje nismo ljudi nego neka strašna, strašna deca" pogađaju u dušu snažnom emocijom i istinom koja izbija iz svake riječi i melodije.

Riječi "ništa je život mimo krvi i mleka" bolno odjekuju dok posmatramo na sceni glumce, "decu" koja se grče i izvijaju od bolova. 

Svaki glumac je pred publikom odigrao svoju viziju tuge. Igrajući na trenutke majku, oca, djevojčicu, dječaka, ljubavnicu ili ljubavnika glumci su na sceni dočarali onaj bol koji  razdire dušu i kida na dijelove. 

 

Posmatrajući ih, njihove pokrete i grimase na licima, slušajući snažnu muziku i riječi koje su tako razgovjetno izgovarali a koje su na dušu posmatrača padale kao "medved" kojeg se  pribojava ta djevojčica, taj "medved" simbol tuge i tjeskobe koji čovjeku razdire grudi. 

Lik Milene Marković prepoznajemo u jednom dijelu opere, kroz izvođenje glumice Mione Marković.

Prema riječima muzičkog dramaturga Jelene Novak glasovna sfera "Dece" je mnogostruka, uslojena i na momente neuhvatljiva.

- Pesme kao da su nošene vetrom, one osciliraju između "običnih" glasova glumaca, školovanih glasova pevača, neočekivanih glasova orkestarskih muzičara koji takođe ponekad pevaju, naivnih glasova dece, kvazi-navijačkih glasova muškog hora, crkvenog pojanja sveštenika, turbofolkerskog zapevanja zgrčenog grla, drečavog ženskog folklornog pevanja. Svi ti glasovi se kroz operu "Deca" prelamaju i zrcale kao odraz konteksta Beograda koji kroz roman suptilno provejava ili bivše danas nepostojeće zemlje Jugoslavije, identiteta (Milene, dece, Irene, žene, majke, muškarca kao Drugog) i u toj glasovnoj ambivalentnosti u velikoj meri leži snaga čitavog dela - objasnila je Novakova.

Posebnu naklonost publike dobili su najmlađi članovi ansambla, odnosno članovi dječijeg hora "Nade" . 

Na sceni smo gledali glumce Nelu  Mihailović, Suzanu Lukić, Predraga Miletića, Vanju Milačić,  Pavla   Jerinića, Milenu  Đorđević, Bojanu Stefanović, Bojanu Bambić, Draganu Varagić, Aleksandra Vučkovića, Mionu Marković, Teodoru Sparavalo, Jelenu Blagojević, Vladana Matovića, te  pjevače  Tamaru  Mitrović,  Iskru  Sretović,  Marka  Kostića,  pomenuti dječji hor "Nade" i  kamerni  orkestar.

Koreograf opere "Deca" je Igor Koruga, scenografiju je radio Miraš Vuksanović, dok je za kostime bila zadužena Selena Orb

- Postavljeni istovremeno u strukturu između drugih telesnih kolektiva na sceni- kamernog orkestra i dečijeg hora- kao i pred kolektivom auditorijuma javnog prostora (pozorišta), protagonisti ovog scenskog događaja čine i otelovljuju  "ritualni eksces" koji nas vodi kroz vremeplov aktuelnosti zajedničkog prošlog, sadašnjeg i budućeg života, uz podsetnik da smo uprkos svemu i dalje još uvek samo deca - rekao je Koruga.
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Galerija
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana