Nikolina Jelisavac: Javni život traži bolje uloge od scene

Rekla je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Nikolina Jelisavac, koja već godinama ostavlja publiku bez daha zahvaljujući izvanrednim kreacijama na sceni.

Tumačeći različite likove u pozorištu, ali i na filmu i u serijama, Nikolina Jelisavac je dokazala da snagom glumačke igre može da osvoji publiku, ali i žirije koji su je nagrađivali značajnim priznanjima. 

*GLAS: Dio ste ekipe TV serije "Zamalo život". Kakvo je iskustvo za Vas bio rad na ovom projektu?

JELISAVAC: Snimanje serije je završeno i sada sa nestrpljenjem očekujemo njeno emitovanje koje počinje u septembru na Radio-televiziji Republike Srpske. U prvom serijalu je 12 epizoda koje će publika moći da gleda svake nedjelje u 20 časova, poslije Dnevnika. Raditi na ovom projektu je zaista bilo pravo zadovoljstvo. Scenaristi sa rediteljem Mladenom Đukićem na čelu su jedan period intenzivno radili na pripremi ove serije, a kasnije kada je materijal bio uobličen uključili su se i ostali kreativni i tehnički sektori. Uspjeli smo, što nije tako čest slučaj zbog raznih okolnosti, da uradimo i glumačke probe prije ulaska u samo snimanje. To nam je olakšalo rad i uvelo nas u likove, situacije i odnose karaktera u samoj priči. Snimali smo na raznim lokacijama, najveći dio u studiju RTRS-a, koji nam je omogućio odlične uslove. Bilo je radno, zabavno i kreativno, nekada i naporno. Ako uspijemo prenijeti na male ekrane jednu trećinu atmosfere sa snimanja, bićemo jako zadovoljni. Ovo je zaista domaća serija, jer su na njoj radili ljudi koji su inače dio kulturnog i društvenog života RS. Sada sam bogatija za još jedno iskustvo.

*GLAS: Koju ulogu tumačite u seriji?

JELISAVAC: Igram Violetu, ženu u tridesetim godinama koja je profesor njemačkog jezika. Njeni stavovi i stil života su daleko od načina na koji funkcioniše porodica iz koje je potekla. Pomalo je osobenjak i čistunica koja živi po svojim pravilima i ritualima, a ima jednu malu intimnu tajnu. Ona je žena koja pod pritiskom društva, porodice i svog sopstvenog biološkog pritiska kreće u lov na muškarca svog života, a na tom putu je čeka mnogo duhovitih situacija. Priča se dešava u Banjaluci danas. Otac - penzionisano vojno lice, majka - domaćica, sin - takođe domaćica, snaja - službenik u Vladi, kćerka - prosvjetni radnik, unučići, komšinice, podstanari, profesor, inspektor, dva misteriozna lika i mnogi drugi. Svi likovi su vrlo plastično okarakterisani, a situacije u koje dolaze usljed raznih okolnosti su zaista duhovite. Teme su nam vrlo bliske i prepoznatljive. U najavi je pisanje novih epizoda i ja se iskreno nadam da će ova serija naći svoj put do publike. Scenario su napisali Mario Ćulum, Slaviša Radan i Milan Gajić.

*GLAS: Koliko je teško biti glumac u Banjaluci?

JELISAVAC: Biti glumac je u isto vrijeme i teško i predivno. Ma, gdje god bio… Već sam jednom rekla da je ta uloga glumca u društvenom i kulturnom životu nekad teža od onih uloga koje igramo na sceni.

*GLAS: Odigrali ste brojne role, kako na filmu, tako i u pozorištu. Postoji li neka koja Vam je posebno draga?

JELISAVAC: Sve uloge koja sam radila do sada razlikovale su se i po obimu, i po značenju, atraktivnosti, po tipu i karakteru, po žanru… Neke su išle brzo, neke sporije. Mnogi faktori utiču na rad. Bilo je nekih koje su bile zahtjevnije u svakom smislu. I kroz te uloge sam glumački sazrijevala. Ima ih nekoliko: Viola ("Bogojavljenska noć"), Maša ("Tri sestre"), Milena ("Porodične priče"), Ina ("Murlin Murlo"), Katarina ("Sveti Georgije ubiva aždahu"), Pavka ("Narodni poslanik"), Velika Slobodanka ("Balon od kamena"), Rozika ("Razvojni put Bore Šnajdera"), Goca ("Krivica") te uloge Ljubice u filmu "32 decembar" i Jasmine u filmu "Motel Nana"…Sad kada nabrajam ove uloge osjećam grižu savjesti prema onim koje nisam izdvojila. Sve su bitne jer su dio mog pozorišnog života.

*GLAS: Dobitnik ste brojnih nagrada i priznanja za Vaš umjetnički rad. Koliko nagrade mogu biti stimulativne i podsticajne?

JELISAVAC: Nagrade su uvijek mač sa dvije oštrice. To stalno ponavljam i sebi i drugima. One nikada nisu bile moj motiv i cilj. Čovjek mora imati zdrav odnos prema tim stvarima i mjeru u doživljaju istih. Divno je kada vas publika i stručni žiri nagradi, kada prepozna vaš rad i izdvoji ga, to treba cijeniti i biti svjestan te činjenice. Ali glumac mora ići dalje od toga i od sebe tražiti više. I uvijek sve ispočetka…

Predstave

*GLAS: Radite li na nekim novim projektima?

JELISAVAC: Za sada nema novih projekata u najavi, ali to se nikad ne zna. Uskoro počinje pozorišna sezona i čeka me igranje predstava koje su na repertoaru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.