Nedostatak novca i ideja zbližava teatre
Banjaluka - Koprodukcijske predstave sve su češće na repertoarima domaćih teatara, a osim što omogućavaju glumcima i rediteljima da rade u različitim kućama, publika može da gleda glumce koji nisu iz njihove sredine.
Sa ovom činjenicom složio se i direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Nenad Novaković, ali je ukazao i na negativnu stranu koprodukcijske saradnje.
- Istina je da koprodukcijske predstave mogu biti zanimljive i opravdane, ako pozorište u takav projekat ulazi zbog nedostatka finansija, ali u većini slučajeva ti projekti su slabo održivi - smatra Novaković.
Publika je u nacionalnom teatru Srpske imala priliku da pogleda koprodukcijski komad "Sedam i po", koji je, po tekstu Miroslava Momčilovića, režirao Darijan Mihajlović. Komad je nastao kao koprodukcija Ateljea 212, Narodnog pozorišta RS i Novosadskog pozorišta "Ujvideki Sinhaz".
- Komad "Sedam i po" je vrhunski, sa dobrom podjelom glumaca i ne možemo mu naći zamjerku. Ta predstava je malo igrana, jer je teško usaglasiti obaveze 15 glumaca iz tri različita pozorišta, koji imaju obavezu prema matičnim kućama. Mi smo se "klonili" koprodukcija, jer zahtijevaju mnogo novca, a daju male rezultate - istakao je Novaković.
Na sceni Dječijeg pozorišta RS nedavno je zaživjela "Knjiga o džungli", rađena po istoimenom romanu Rađarda Kiplinga, kao koprodukcijski projekat sa "Mini teatrom" iz Ljubljane.
- Takvi projekti su dobrodošli. Siguran sam da ovu predstavu, u režiji Roberta Valtla, očekuju otvorena vrata regionalne i evropske scene, a to je bila suština ulaska u posao sa "Mini teatrom" - kazao je direktor Dječijeg pozorišta RS Predrag Bjelošević.
On ne vidi lošu stranu koprodukcije, ukoliko se ugovorom o saradnji sve dobro precizira.
- Naš cilj je da održimo visok rejting pozorišta u svijetu, a to je moguće postići samo u radu sa vodećim profesionalnim rediteljima i scenografima, koje sve teže možemo isplatiti novcem kojim raspolažemo - istakao je Bjelošević.
Kućni reditelj u Banjalučkom studentskom pozorištu Aleksandar Pejaković je rekao da je ponosan na koprodukciju sa "Mostarskim teatrom mladih 1974", koja je izrodila predstavu "Rekvijem za ljubav".
- Koprodukcije služe da se nadomjesti hronični nedostatak novca, ali, s vremena na vrijeme, i nedostatak ideja u teatru. One povezuju pozorišta i njihove ansamble, ali ne samo to, često prve oživljavaju prijateljske odnose među državama, naročito onim eks-jugoslovenskim - smatra Pejaković.
Zloupotreba
- U koprodukcijama dolazi i do zloupotreba. Dok glumci i pozorišni radnici jedne kuće igraju za platu, drugima to predstavlja klasičnu "tezgu" i dodatni izvor prihoda. Ove koprodukcije nikada ne opstaju dugo, jer veoma brzo nestane novca - kazao je Aleksandar Pejaković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
