Ljiljana Čekić, glumica, za “Glas Srpske”: Mnoge žene su i u 21. vijeku Hasanaginice

Kazala je to glumica Ljiljana Čekić, govoreći za “Glas Srpske” o ulozi u predstavi “Hasanaginica”, na kojoj radi u Gradskom pozorištu “Semberija”, a koja je nastala po istoimenoj narodnoj baladi u dramatizaciji akademika Ljubomira Simovića i režiji Dušana Tuzlančića. Na ovoj predstavi rade glumci iz Narodnog pozorišta RS, Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i Gradskog pozorišta “Semberija”.

- Nažalost, mnoge žene su i u 21. vijeku Hasanaginice, žene koje ne odlučuju o svojim životima i puštaju da ih drugi vode, ali i da drugi o njima brinu - dodala je ona.

GLAS: U pomenutoj predstavi “Hasanaginica” glumite Hasanaginu majku. Koliko je za Vas izazovna, ali i zahtjevna ova uloga?

ČEKIĆ: Svaka uloga je izazovna, a naročito ona koja je dobro napisana, kao što je to slučaj sa majkom Hasanaginom. Izazov je i kada igrate ulogu koju su igrale brojne vrhunske glumice. Ponekad je to opterećenje, a ponekad stimulacija. Izazov je i u malom prostoru uloge reći sve ono što imate potrebu da kažete. I vi i pisac i reditelj.

GLAS: Hasanaginica je žena koja trpi u svijetu kojim vlada muški princip. Ona u tom svijetu i strada. S obzirom na to da u ovom komadu igrate majku, koliko je danas važna podrška žene ženi koju Hasanaginica u svoje doba nije imala?

ČEKIĆ: Priča o Hasanaginici je i priča o samoći. Sam protiv svih. Mada, lik koji igram u sebi nosi izvjesnu podršku, možda i ljubavi prema glavnoj junakinji. Naravno da nam je svima potrebna pomoć i žena i muškaraca. Često je ne dobijamo ni od koga, kao što je nije imala ni Hasanaginica. Postoje ljudi koji žele da nam pomognu, ali su nemoćni. I to je život. Snaga je ipak u nama samima.

GLAS: Koliko je važna saradnja sa glumcima Gradskog pozorišta “Semberija” i Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada?

ČEKIĆ: Susreti i saradnja umjetnika su važni ne samo na ličnom nivou, na kome spoznajemo razlike i sličnosti, učimo, mijenjamo se, nego i na opštem. U takvim projektima dolazi do prožimanja, razmjene energije i iskustava. Takvom vrstom saradnje svi su na dobitku.

GLAS: U čemu se ogleda značaj i važnost Vaše nove knjige “Narodno pozorište Vrbaske banovine, repertoar i ansambl (1930-1934)”, za našu kulturnu scenu?

ČEKIĆ: Ako ne znamo svoju prošlost, ne možemo razumjeti ni sadašnjost, a o budućnosti je apsurdno i razgovarati. Kada shvatimo kako su umjetnost i kultura funkcionisali prije gotovo jednog vijeka, lakše ćemo uvidjeti greške, odnosno vrline sadašnjeg vremena.

GLAS: Da li je  bilo teško i komplikovano pronaći sav potreban materijal za ovo djelo?

ČEKIĆ: Svako istraživanje je složeno. Teško je, ali rezultati do kojih dolazite daju vam snagu da izdržite. Postoji posebna radost koja vas obasja kada pronađete neki dokument ili artefakt koji daje drugačiji uvid u sliku stvarnosti. To je radost koja se može porediti sa malo čim.

GLAS: Ko Vam je najzanimljiviji od glumaca koji su činili ansambl Narodnog pozorišta Vrbaske banovine, o kome ste pisali u pomenutoj knjizi?

ČEKIĆ: Teško je da izdvojim bilo koga. Ansambl je bio raznorodan, kako po obrazovanju, tako po iskustvu i starosti. Svako je imao svoje mjesto. Mnogo se radilo i glumci su velikom brzinom sticali ogromno iskustvo. Danas se prednost daje dugim analizama. Predstave su kvalitetnije, ali nisu dostupne velikom broju gledalaca kao što je to nekada bilo.

Premijere

GLAS: Kakvi su Vaši planovi za naredni period, da li će Vas publika gledati u nekoj novoj predstavi?

ČEKIĆ: Ono što sigurno znam je “Hasanaginica”. Premijera u Bijeljini je 20. oktobra, u Banjaluci 9. decembra, a o onome što slijedi znaćemo kada bude izvjesno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.