Dijana Grbić za „Glas“: Imperativ je privući nove generacije u teatar

Rekla je ovo za “Glas Srpske” Dijana Grbić, direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske, objašnjavajući iz perspektive “hladne” glave i još “hladnije” računice kako joj djeluje protekla sezona u radu nacionalnog teatra. Upravnica teatra, kojem se bliži jubilej od 100 godina postojanja, kaže da je prethodna sezona bila džinovski iskorak u kvalitetu, ali da je svaka prethodna sezona u stvari prvi korak prema novoj.

- Putovali smo mnogo, a posebno je izazovno bilo igrati na sceni najstarijeg nacionalnog pozorišta u Rusiji, teatra “Aleksandrinski”. Za našu višestruko nagrađivanu “Gospođicu” ovo je bila prva međunarodna turneja. I to više nego uspješna. Rukovodioci ovog pozorišta Aleksandar Malič i Nikita Kobeljev rekli su da su stojeće ovacije prava rijetkost u “Aleksandrinskom”, naročito jer je predstava izvedena na srpskom jeziku. Ponosna sam i na rad Simfonijskog orkestra koji je plijenio pažnju kako na matičnoj sceni, tako i u Novom Sadu, Subotici, Mostaru. Tu su još koprodukcije predstava sa pozorištima iz regiona, uspješno smo realizovali festival “Naši dani”, a kruna sezone bio je 26. Teatar fest “Petar Kočić”. Još mnogo toga je iza nas, projekti koji su dali zamajac za novu sezonu - rekla je Grbićeva.

GLAS: Sa druge strane, od stare slave se ne živi, a nova sezona je počela uz mnogo promjena u nacionalnom teatru, od kadrovskih rješenja do tehničkih poboljšanja pa kakvi su suštinski planovi i očekivanja NPRS od sezone, koja je pred ovim teatrom?

GRBIĆ: Očekivanja su velika, jer smo sami postavili velike ciljeve. Sinoć izvedena premijera “Švabice” prva je u nizu od osam premijera tokom 95. sezone, uključujući i dvije opere u kojima učestvuje naš Simfonijski orkestar. Sa nama će raditi naši stari i prepoznati reditelji poput Nikole Pejakovića, ali tu su i Tatjana Mandić Rigonat i Marko Misirača nagrađivani regionalni reditelji. Priliku dajemo i mladim autorima poput Nikole Bundala i Milana Bogdanovića. Generalno, naredne dvije godine mladim rediteljima, dramaturzima, producentima biće otvorena vrata scene “Petar Kočić”, jer će imati priliku da svoje prve profesionalne predstave postave u našem pozorištu.

GLAS: Jedna od važnih stavki koje su stvorene unutrašnjim organizacionim i personalnim promjenama jeste rad Simfonijskog orkestar NPRS, koji je spektakularno najavio novu sezonu sjajnim koncertom, ali to je pretpostavljamo samo početak velikih planova za ovaj najmlađi umjetnički segment NPRS?

GRBIĆ: Koncertom “Serenada za...vječnost” Simfonijski orkestar Narodnog pozorišta počeo je treću sezonu. Svaki početak je težak, ali entuzijazam, dobra energija, kvalitetni izvođači uspjeli su da privuku publiku na koncerte novoosnovanog Simfonijskog orkestra. Sjetite se samo Kastela u julu ove godine, nedavnog koncerta u Subotici koji je protekao izvanredno ili dočeka Pravoslavne nove godine u SNP u Novom Sadu, gdje je naš orkestar takođe nastupao.  Nastavljamo sada već tradicionalni ciklus koncerata “Introdukcije”, koje će poslužiti da se upoznamo sa najvećim djelima kamerne muzike pisane za najrazličitije sastave. Pomenula sam već naš veliki prošlogodišnji projekat operu “Karmen” i ove sezone od dvije opere jedna će biti rađena u koprodukciji sa Narodnim pozorištem iz Beograda, a to su “Boemi” Đakoma Pučinija. Inače, ove godine obilježava se stotinu godina od smrti čuvenog italijanskog kompozitora Đakoma Pučinija, kada se sve kuće vraćaju izvođenju njegovih opera. Planiramo i prvu nacionalnu operu u martu - “Jazavac pred sudom” Vlade Miloševića, po tekstu Petra Kočića u adaptaciji Ranka Risojevića.

GLAS: Jedna od promjena, koja je definisana Vašim dolaskom na čelo NPRS, jeste produkcija komada prilagođenih mogućnostima samog teatra, bez zalijetanja u ambiciozne i skupe projekte, uz oslonac na domaće snage i kvalitetnu saradnju sa regionom i širim pozorišnim svijetom. Jedna vrsta estetike “manje je više” koja se pokazala kao veoma isplativa, kako u kreativnom tako i u produkcijskom smislu.

GRBIĆ: Postoje ogromne ambicije za većim projektima u produkcijskom smislu, ali za to se moraju stvoriti određeni preduslovi. Primjećujem jednu stvar, kao društvo, stalno težimo rezultatima, a bježimo od procesa. Mi smo u proces ušli konsolidovanjem snaga, otvaranjem prema regionu, uključivanjem novih ljudi u procese, stvaranjem preduslova za novu sezonu. S tim u vezi repertoar smo pažljivo izabrali, jer predstave i naslove koje postavljamo na scenu moraju da nađu put do što većeg broja ljudi, to je osnovni zadatak pozorišta. Otvorili smo se i za one društvene grupe koje zbog određenih barijera nisu odlazile u pozorište. Drago mi je što je u proteklom periodu povećan broj društveno odgovornih kompanija koje ulažu u domaću produkciju.

GLAS: Sa druge strane, insistirali ste na decentralizaciji pozorišne scene RS, uz kreativnu i koprodukcijsku podršku NPRS ostalim pozorištima Srpske od Gradiške, Prijedora i Bijeljine do Istočnog Sarajeva. Određeni rezultati su uočljivi, ali šta je još potrebno učiniti da komunikacija publike i scene postane opšte dobro, a ne samo dio užeg kruga poštovalaca umjetnosti?

GRBIĆ: Naša stalna publika nam je vjerna, hvala im na tome, ali svakako da nam je imperativ nove generacije privući u pozorište. Pozorište je odoljelo svim izazovima vremena, društvenim promjenama i tehnološkom napretku. Nakon korone primjetno je da se mnogo ljudi vraća u pozorište.  Čovjeku je potreban direktan kontakt, blizina drugog bića, razmjena energije. To daje glumac, ta energija silazi sa pozornice. To je uzajaman proces, jer isto tako pozorišta nema bez publike. Budući da živimo u izazovnim vremenima naše je da se prilagodimo, davno su prošla vremena kada se tradicionalno pozorište ponašalo kao stara dama kojoj bi svi trebalo da se poklone i dođu joj na noge, pozorište danas mora da ima progresivniu energiju, da se nametne svojim kvalitetom, dobrim i prepoznatljivim ansamblom, jakim repertoarom i ljudima sa energijom koji beskompromisno vole svoj poziv. Mi stalno radimo na tome i rezultati su stigli kroz veću vidljivost Narodnog pozorišta u medijima, na društvenim mrežama, koprodukcijama, gostovanjima, festivalima i naravno kroz povećan broj publike u našim salama, to nam je najvažnije, ali i novim snagama u našim redovima.

GLAS: Narodno pozorište polako sređuje enterijer i eksterijer, formira se umjetnički i tehnički personal, postavljen je jasan plan i program, ali šta je ono što teatar ne može sam uraditi bez zajednice u kojoj djeluje i kako se ta saradnja može poboljšati na obostranu korist?

GRBIĆ: Što se tiče ulaganja mislim da je svima jasno da se ne samo kod nas, već i u regionu, u ovu svrhu ne izdvaja dovoljno sredstava. Međutim, zahvaljujući podršci našeg osnivača, a to je Vlada Republike Srpske, kao i sponzorima i prijateljima pozorišta, uspijevamo da održimo kvalitet produkcije i svojoj publici ponudimo vrijedan sadržaj. Značajno je što Banjaluka postaje centar u koji dolaze regionalna imena, ali je isto tako važno da zajednica njeguje i razvija svoje umjetničke potencijale. Iz tog razloga mora se ulagati u infrastrukturu, a zakonsku regulativu moramo izmijeniti, kao preduslov za stvaranje boljih uslova rada. Raduje me da Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske planira izmjene Zakona o platama za zaposlene u oblasti kulture, gdje moramo prepoznati nova zanimanja koja su neophodna u kulturnim institucijama, a postoje u regionu. Dijelom ih već školujemo na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a neka od njih tek bi trebalo razvijati.  Susrećemo se sa problemima zapošljavanja, jer ne postoji dovoljan broj radnih mjesta, a produkcija se razvija. Ako želimo, a želimo da Simfonijski orkestar preraste u organizacionu cjelinu “Opere” onda moramo povećati broj zaposlenih u orkestru i s tim u vezi se nadam da će godinama ovaj broj rasti. Raduje me i finansijska podrška koju je prilikom nedavnog obilaska Narodnog pozorišta najavio predsjednik Republike Srpske, a koja bi u značajnoj mjeri bila usmjerena na obnovu zgrade i tehničkih kapaciteta. Dobro je i da se otvaraju nove pozorišne kuće, sada ih je u našoj bližoj okolini četiri-pet, tu je potrebno dodatno ulaganje svih nivoa vlasti. Imamo velike planove, ali postupamo oprezno i odgovorno, idemo korak po korak kako bismo postigli zacrtane ciljeve. Sve to značiće nam kada uđemo u pripreme za proslavu 100 godina postojanja Narodnog pozorišta, a to je veliki jubilej i značajan datum za cjelokupnu društvenu zajednicu.  Naša vrata širom su otvorena upravo za tu zajednicu.

Promjena

GLAS: Takođe, sa druge strane i na poziciju umjetničkog direktora, došao je domaći čovjek, dugogodišnji glumac nacionalnog teatra Ljubiša Savanović, što je promjena uzrokovana, pretpostavljamo objektivnim razlozima?

GRBIĆ: Kreativni tim ove sezone čini i novi umjetnički direktor Ljubiša Savanović, čovjek koji je odrastao i razvio se na ovoj pozornici, kao glumac, a u jednom momentu bio je i umjetnički direktor. O pravcima razvoja pozorišta razmišljamo slično i to je dobra osnova za početak jedne plodonosne saradnje.  Ljubiša se odlično pozicionirao kako na domaćoj pozorišnoj sceni, tako i na regionalnoj filmskoj sceni. Poznat je i kao neko ko učestvuje u razvoju Gradskog pozorišta “Jazavac” i to veliko iskustvo u umjetničkom i organizacionom smislu daju mu kompetencije da rukovodi umjetničkim sektorom “Drame” Narodnog pozorišta i ima moju punu podršku za rad u narednom periodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.