Danijel Gatarić za “Glas Srpske”: Književnosti treba udahnuti duh vremena

 Razgovarali smo s njim o festivalu, položaju književnosti i njegovom stvaralaštvu.

GLAS: Šta mislite o ovom festivalu i o ovakvoj vrsti popularizacije književnosti uopšte?

GATARIĆ: U svakom smislu je afirmativna stvar da se radi na pokušaju zajedničkog predstavljanja regionalne književnosti, s obzirom na to da nas veže zajednički jezički diskurs. Da bi naša književnost opstala, treba da se povežemo na najbolji mogući način. Ovo predstavljanje u Banjaluci pokazuje baš te tendencije da se predstave regionalni autori koji su već afirmisani, kao i da se sa njima na neki način povežu i domaći autori i prezentuju domaćoj publici. To je dobro za regionalne, ali i za domaće književnike, kao i za publiku koja tvrdi da nema novih sadržaja, ni mogućnosti da vide nove knjige. Postoji antagonizam prema domaćim književnicima, koji bi bilo dobro da ne postoji. Ovdje se može vidjeti taj presjek, tu su autori koji su bliže tim savremenim književnicima. Nema potrebe da se konzerviramo u posljednje godine 20. vijeka već da u svu tu našu tradiciju i kulturni i književni duh udahnemo duh vremena u kojem živimo.

GLAS: Pošto ste Vi pisali i poeziju i prozu, šta mislite da je više prihvaćeno kod naše publike?

GATARIĆ: Mislim da je generalno sada trend taj prozni tekst, više ljudima interesantan, a to je i nekako u duhu našeg vremena. Emotivni izlivi su posrijedi, a čovjek kako brže živi, brže se i robotizuje. Književnost, u nekim aspektima kao da gura čovjeka u perfekcionizam, gdje se čovjek stidi svojih emocija i svih drugih aspekata koji ga čine čovjekom, a to ne bi trebalo da bude tako. Ovaj festival treba da pokaže baš to, da čovjek ne treba da se stidi ni kad pogriješi, ni kad pati, ni kad osjeća krivicu, ni mnoge druge sumnje, kako intelektualne, tako i emotivne.

GLAS: Kakav je položaj književnosti kod nas, obraća li se pažnja na emocije, na autora?

GATARIĆ: Književnost ne mora da bude populistička, visoka književnost i nije za svakoga. Ne mislim da tome treba pristupati elitistički, naprotiv, treba je približiti što je više moguće običnom čovjeku. Moja omiljena iluzija je da je književnost i za radničku klasu. I živim je još uvijek, iako su mnogi, Simon Vejl je dokazala da to nije tako. To ne znači da treba da odustanemo od borbe i naše je da se predstavimo što je više moguće. Ne treba autor da ide, da trči za čitaocima. Mislim da je to potpuno, u najmanju ruku, nedostatak stila.

GLAS: Koji autori su imali najveći i najznačajniji uticaj na Vaš rad, bilo to vidljivo ili ne?

GATARIĆ: Postoje autori koji su oslikali mene, u različitom vremenu i u različitim godinama i pisci kojima se uvijek možemo vratiti. Tu su i neki naši klasici i savremeni književnici, od Kundere, Bulgakova, Dostojevskog, Tolstoja, kao i pripovijetke Tomasa Volfa, koje me oduševljavaju. To je nevjerovatno, kada čovjek misli da je sve nešto pročitao, nešto ga novo iznenadi, dođe iza ugla. Murakami, Jukju Mišima, on mi je dosta značio dok sam radio ovaj svoj posljednji roman, u nekim aspektima. Tu su i neki filozofski tekstovi. Šopenhauer, Vitgenštajn i Vajninger su uticali na mene. Dosta je njih, nezahvalno je i govoriti o tome.

Ne diraj šume noću

Ne zuri, ne trči, ne govori, ne slušaj, ne diši,

ne miriši, kao ljut pukovnik pred rat naređuje.

Ne diraj šume noću, ježevi će te pokrasti,

vidjećeš sva strašila djetinjstva

u kraju oka, grane će podapinjati noge

i ta jeza nokta pod korom naranye.

Ne diraj šume noću

zaljubićeš se u grube obronke, u lisičje oči,

Ne diraj šume noću, zaobiđi ih

čekaj dan i borbu sunca s bikovim granama.

Ne diraj šume noću, bićeš dirnut

njenim paganskim okom i ništa neće biti isto.

Nema knjige da te opravda, ni muzike da te skrije,

kao šuma kao mrak, kao šišarke koje krckaju,

slabost će hvatati prvo u skočnim zglobovima,

zatim od ramena kukavički zečije do srca,

burlaće po utrobi, pelcovaće mrakom, ne diraj je,

inače ostaćeš kao pčela u tegli sa strahom,

spremljena pod plaštom stravično bučne tišine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.