Vuk Stevanović, basista i vokal sastava “Ljubičice”, za “Glas Srpske”: Žanrovske podjele nepotrebne u muzici

Branislav Predojević
Foto: Aleksa Borković

Kada jednom fokusiraš misli na nešto to se i dogodi. A mi i nismo baš forsirali ideju albuma, čekali smo da se on dogodi spontano. Sve dok u jednom trenutku nismo shvatili da nam je postao neophodan taj drugi album. Onda smo podvukli liniju kod pesme “Jedva čekam rat ljudi protiv mašina” i izgradili priču oko nje.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” Vuk Stevanović, gitarista i vokal benda “Ljubičice”, jedne od najzanimljivijih grupa na srpskoj pop i rok sceni posljednjih deset godina, objašnjavajući zašto je pauza između njihovog debi albuma i novog studijskog ostvarenja “Dok čekamo pad”, potrajala skoro deceniju. Sastav koji čine Vuk, njegov brat Petar i Olga Petrović je na novom ostvarenju ponudio zanimljiv koncept inspirisan pomenutim singlom “Jedva čekamo rat ljudi protiv mašina”, a koji bi se mogao opisati kao distopija s pop prizvukom u nekoj vrsti kontradiktorne, ali funkcionalne cjeline.

- Moguće je da ta kontradiktornost proističe iz, donekle, sukobljenih svetova kojima mi podjednako pripadamo. S jedne strane, tu je pop, odnosno u našem slučaju pre bih rekao rok svet i cela ta ikonografija, gde muzika često pada u drugi plan pred biznisom, modom, tržišnim zakonima, industrijom i drugim hajp trendovima. S druge, je klasičniji pristup, svet čiste muzike, misli i ideje koje se baziraju na naučnim i civilizacijskim vrednostima koje razvijamo hiljadama godina. Kao muzičari osećamo odgovornost prema toj zaostavštini ali i prema trenutku u kome živimo. Te su vrednosti neretko u kontradiktornom odnosu. Ali svaki put uspemo da ih pomirimo - rekao je Stevanović.

GLAS: Album tematski preispituje temu gubitka, kako na planu ljubavnih emocija tako i na planu ljudskosti u sukobu s dobom, koje ne mari za sudbinu pojedinca unutar korporativno-tehnološke mašinerije. Naslov sugeriše pad, ali koga - čovjeka ili tehnologije?

STEVANOVIĆ: To je lepo i tačno sročeno. Period života u kom je nastajao album bio je ispunjen različitim izazovima i krizama, ličnim i globalnim, a mnoge od tih stvari su se pokazale kao nerešive. Tu se kriju različiti motivi i stadijumi procesa prihvatanja nečega što nije uvek lako prihvatiti.  Što se pada u tom širem smislu tiče, mi smo tu imali čoveka na umu, ali ja insistiram da to ostane prepušteno subjektivnom doživljaju. Bilo mi je interesantno kako album funkcioniše u različitim interpretacijama koje su nam pre svih pružali ljudi iz našeg bliskog okruženja. I to je važna dodatna vrednost. Razumem da najšira publika možda voli kada joj se sve sažvaće i jasno predstavi, ali postoji ogromna važnost ličnog zaključka i mašte, i na kraju krajeva, ni muzika ni poezija nisu egzaktne stvari pa ih ne moramo tako ni interpretirati.

GLAS: Snimili ste preko 70 demo verzija pjesama za novi album, a na kraju je na njemu završilo osam numera. Da li se plašite da će tako precizan koncept i insistiranje na svakom detalju u studiju pomalo ugušiti Vašu čuvenu koncertnu maštovitost i spontanost?

STEVANOVIĆ: Specifični su uslovi koji su doveli do takve situacije. Kao prvo, odlučili smo da naš studio “Krokodil” zatvorimo za javnost i predamo ga isključivo potrebama “Ljubičica”. Odnosi sa našim producentom Milanom, takođe su nam omogućili ovakav proces. Osim vremena i finansija ništa nije previše trpelo zbog ovakvog načina rada. Ipak, da bismo to proverili sledeći album planiramo da snimimo direktno na magnetofon, svi zajedno, za jedan dan i šta bude bude.

GLAS: Imali ste zanimljivu ekipu u studiju tokom nastanka novog albuma od “dobrog duha” nove srpske rok scene producenta Milana Bjelice do brojnih gostiju poput “Buč Kesidija” i drugih saradnika.

STEVANOVIĆ: Ta ekipa je duša ovog albuma. Milan Bjelica je s nama od početka, ali na ovom izdanju njegov uticaj je važniji nego ikada. Pričali smo o tome kako je cela A strana albuma na neki način njegova. Za njim je tu potrebno obavezno spomenuti Petra Pupića, lokalnu muzičku legendu, koji je bio neprocenjivo važan muzički saradnik. On nastupa pod imenom Egret i ima svoj fantastičan album koji toplo preporučujem. Olgin doprinos je ogroman, i svirački ali i autorski, posebno na B strani. Luka i Zoran (“Buč Kesidi”) su na dve pesme pomagali oko teksta. Moram da spomenem i muzičare koji su svirali, Đorđe Kujundžić s rokenrol solažom na saksu u “Dok čekamo pad”, Dušan Mamula s bas klarinetom, Milan Maksimović na trombonu i naš prijatelj od prvih dana Miloš Budimirov na tubi.

GLAS: Stiče se utisak da kao bend funkcionišete kao kreativni motor koji okuplja zanimljive i talentovane ljude da vaše ideje i zvukove pretoče u pjesme i prateće elemente od vizuala do spotova, kako bi stvorili zaokružene pop simfonije sačinjene od kombinacije retro emocije i modernog pakovanja?

STEVANOVIĆ: Kada smo pokretali “Krokodil” ja sam imao ideju da napravimo svojevrsni muzički hab koji bi okupljao i pružao servisne usluge lokalnoj sceni. Danas smo tome bliži nego ikada, jer “Krokodil” funkcioniše i kao izdavač, distributer i pablišer, bavimo se i bukingom i svim stadijumima stvaranja muzike i proizvodnje fonograma. Sve ovo je interesantno, jer u procesu upoznajemo mnogo ljudi, srećemo i gradimo mrežu istomišljenika i sklapamo prijateljstva. To se naravno odražava i na “Ljubičice”. Veliki iskorak na polju video-produkcije doneo nam je ovaj album. Ekipe koje su pravile spotove bile su odlične i doprinele su identitetu i prepoznatljivosti projekta. Marina Uzelac i Aleksa Borković koji su vodili ekipu za “Opet”, Rastko Ilić i “Zebra” studio za “Možda je vreme” i Nikola Stojanović za “Da li roboti se plaše”. 

GLAS: Godinama funkcionišete kao tandem, sada je tu i nova članica Olga. Koliko novi muzičar mijenja stvaranje i izvođenje muzike uživo?

STEVANOVIĆ: Utiče veoma. Čak i u većem bendu jedan čovek može da promeni atmosferu. Iako je jasno da kor benda činimo Petar i ja, sve promene kroz koje smo prolazili su nam pomogle da idemo napred. Kada nam se Olga pridružila unela nam je potrebnu svežinu i polet. Na sceni, ali i na probama, funkcionišemo dobro i sve što nam donosi u svakodnevni rad smatram izuzetno i dragoceno.

GLAS: Niste se samo promijenili kao bend iznutra. Kada ste počinjali bendovi vašeg usmjerenja bili su rijetkost ne samo u Srbiji već i regionu, sada je situacija drugačija i postoji čitav talas zdravog pop zvuka, koji ne mari puno za žanrovske odrednice.

STEVANOVIĆ: Volim što je regionalna, ali i lokalna scena, bogata i živa. Uvek sam smatrao da su žanrovske odrednice glupa stvar i drago mi je što je takav stav u suštini danas normalna stvar. Ipak, ja s puno radoznalosti i iščekivanja gledam šta nam donose novi klinci i kako će izgledati i zvučati neki novi autentičan izraz mladih iz ovog vremena. Nadam se da se krećemo u dobrom pravcu, a mi se trudimo da punim kapacitetima budemo podrška i podstrek.

GLAS: Oko vaše muzike pominju se brojna imena kao uticaji, ali šta je tačno pokretalo “Ljubičice” kao konzumente muzike i kakav je to trag ostavilo na vaš stvaralački proces?

STEVANOVIĆ: Naši uticaji danas su široki i raštrkani. Trudimo se da gutamo muziku u velikim količinama i raznovrsno. Bend je naravno počeo inspirisan rokenrolom, “Bitlsima”, zapadnjačkom rok muzikom, ali slušali smo puno i domaće bendove. Sve smo upijali, od pedesetih, šezdesetih do novog talasa i savremene scene. Onda smo otkrili klasiku, sviranje u orkestru i sve nam se zavrtelo. A otkrili smo da i ta klasika ima svoj savremeni, interesantan, život i to nas je opčinilo.

Mislim na Filipa Glasa, Arva Parta, Stiva Rajha, a onda i neke mlađe face. Kako smo bili, a i još uvek smo, redovna i pasionirana publika na džez festivalima, koji su odlični u Srbiji, veliki uticaj na nas potekao je i s tih živih nastupa. Velike zvezde koje smo gledali na “Egzit” festivalu, bile su čekić koji je kovao i oblikovao fuziju uticaja i utisaka u ono što bismo mogli nazvati našim muzičkim ukusom.

Planovi

GLAS: Album je tu, koncerti kreću. Kakvi su dalji planovi benda?

STEVANOVIĆ: Sada ćemo malo da sviramo ovaj album. Uželeli smo se ljudi i svirke i posle nekoliko koncerata setio sam se zašto sam počeo da se bavim muzikom i koliko mi je taj aspekt života važan. Voleo bih da se pozabavimo ozbiljnije promocijom albuma i da pokušamo da ga približimo široj publici, jer mi se čini da poseduje tu vrstu komunikativnosti. Novi spot, za pesmu “More” izlazi uskoro, a siguran sam i da nećemo čekati kao prošli put na sledeći album.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana