Vlatko Stefanovski: Nema više pravog rokenrola

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" Vlatko Stefanovski, muzičar koji je trajno obilježio epohu rok scene bivše Jugoslavije. Vođa nekadašnje grupe "Leb i sol" sa svojim triom priredio je jedinstven muzički događaj trebinjskoj publici.

* GLAS: Postoje li neke naznake da će se članovi grupe "Leb i sol" ponovo okupiti?

STEFANOVSKI: Nema više razloga da se okupljamo. Prije četiri godine napravili smo dvadesetak koncerata da bi podsjetili publiku na ono što smo nekada radili. To je bilo veoma uspješno. Nažalost, dva člana benda nastavili su da rade pod imenom grupe "Leb i sol", a to je nepošteno. To nije bio dogovor. Ja već dvadesetak godina solo radim, snimam albume, sarađujem sa mnogim muzičarima, snimam razne projekte od rok muzike do klasike. Na kraju krajeva ne mogu čitav život da radim sa istim ljudima.

* GLAS: Kako Vam iz ove perspektive izgleda rad grupe "Leb i sol" i njena pozicija na rok sceni bivše Jugoslavije?

STEFANOVSKI: Bili smo stvarno atipični. Kad smo počeli da sviramo na festivalima u Opatiji, ili Subotici, bilo je kao da smo pali s Marsa. Naša muzika je bila toliko drugačija od onoga što su svirali rok bendovi iz Bosne, Srbije, Hrvatske... Nismo bili uporedivi ni sa čim. Uglavnom su harali hard-rok bendovi sa prizvukom. Ali, onda se pojavio i pank i malo razmrdao dominaciju tih hard rok bendova, muzički je pomjerio stvari, udaljio rok od tih folklornih zvukova, pa se pank nastavio u nju vejv i tako dalje, a mi smo konstantno bili atipični. I dalje nismo imali s kim da se uporedimo.

* GLAS: Šta trenutno radite?

STEFANOVSKI: Trenutno snimam album i privodim ga kraju. Slažem kockice i biće rok orijentisan. Nažalost, u posljednje vrijeme ne mogu da čujem dobru rok muziku na ovim prostorima. Ima svega tehno, elektronika, etno, turbo folk. Ali kvalitetno urađenog i inspirisanog rokenrola nema.

* GLAS: Kakvo je Vaše mišljenje o sadašnjoj rok sceni?

STEFANOVSKI: Vjerujte mi, ne znam ko je ostao. Pojedini su se prebacili na etno-muziku. Neki "vrte" svoje stare hitove, a drugi su prestali da se bave muzikom.

* GLAS: Od prvih koraka u karijeri koketirali ste sa etno- motivima?

STEFANOVSKI: Bilo je i rijetko i rizično ubacivati folk elemente u rok muziku u to vrijeme. Folklor je bio "aut", hard rok bendovi su carovali. Ja sam vrlo mlad uletio u cijeli taj muzički svijet. Baš sam bio klinac kad sam počeo da sviram sa grupom Breg koja je bila vrlo ozbiljan projekat, ali već tu smo svirali u fussion maniru, koristili motive iz narodne muzike Makedonije. Kad slušam danas sebe kako sam svirao sa 20 godina, ne mogu da se načudim kako sam neke stvari savladao. Mlad umjetnik postiže nevjerovatne stvari, zapravo. Čujem, međutim, i kako sam već tu ušao duboko u folklor i tradiciju, ali na potpuno nesvjesnom nivou. To je vrlo čudno. To nije bio neki plan da se ostvari veliki uspjeh, da se osvoji tržište. To je provociranje tradicije i pokušaj da joj se nešto doda, nešto moje. Da joj se nešto uzme i da joj se nešto da. Da se ne obere površina te tradicije i da se na tome zaustavi, nego da se prodre dublje u nju. Da se vidi šta tamo ima, u toj dubini. To sam ja radio sve ove godine.

* GLAS: Šta mislite o trendu etno-muzike?

STEFANOVSKI: Ako ćemo oko trubača da kažem da sam sa bubnjarom Lalom Kovačevim, koji izolovano od muzike živi na Hvaru, i sa trubačima Feata Sejdića i sa frulašima i Pagankama, prije 25 godina išao po Evropi na džez festivale. To je bilo polovinom osamdesetih godina prošlog vijeka i bili smo senzacija. Pružili smo nešto apsolutno novo, originalno. Sada ako trubače nemaš, na sve zaboravi.

Bluz

Snimio sam bluz album prije dvije godine "Thunder from the blue sky" koji, nažalost, nije objavljen u BiH i Srbiji. Na ovom albumu je gostovao moj idol, jedan od najvećih svjetskih gitarista Jan Akerman. Sa njim sam uradio dvadesetak koncerata i bilo je sjajno. Bluz smo apsolvirali. I uvijek ga rado sviram!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.