Uskoro nova verzija slavnog albuma "Bijelog dugmeta"

Uz stereo verzije mikseva, spremna je dolbi atmos verzija za digitalne servise i superaudio CD verzija. Vinilno izdanje albuma “Bitanga i princeza” u “Ejbi Road” studiju rezao je Šon Mekdži, “Gremijem” nagrađeni ton majstor. I prvi put je album u luksuznom pakovanju sa čuvenim originalnim cenzurisanim omotom Dragana S. Stefanovića.

Remiks materijala za ovu verziju albuma obavio je cijenjeni studijski majstor  Goran Martinac, koji je rekao da je svjestan izazova poduhvata. 

- “Batanga i princeza” je svakako jedan od najbolje odsviranih, najbolje snimljenih, najbolje miksovanih i na kraju najboljih albuma bivše države, ali nove tehnologije donose nove mogućnosti, pa miks “Bitange i princeze 2024” zvuči čistije i prisutnije. Trudili smo se da se držimo originalnog zvuka, originalnih prostora i originalnog balansa instrumenata. Današnja tehnologija olakšava nam rješavanje problema pa je poboljšan zvuk ritam sekcije, te postavljen novi balans vokala i gitare  objašnjava Martinac.

Originalni album “Bitanga i princeza” objavljen je početkom 1979. godine u vrlo specifičnom momentu za bend i pod vrlo teškim uslovima nastanka materijala za njega, ali se na kraju pretvorio u apsolutni trijumf grupe. 

Kurs promjena započet prethodnim albumom “Eto. Baš hoću!” ovdje je otišao korak dalje, kako u tekstualnom, tako i u muzičkom pogledu, označivši vjerovatno najzreliji momenat u kreativnom smislu grupe. Da bude zanimljivije, album je stvaran u momentu kada je samo postojanje grupe dovedeno u pitanje, nakon hapšenja i zatvorske kazne bubnjara Ipe Ivandića zbog posjedovanja narkotika i serija napada na Bregovića i bend kao rušioce socijalističkog poretka,  uz oštro cenzurisanje stihova i omota, što je u jednom trenutku čak  i zaprijetilo da dovede do gašenja grupe. 

Ipak, pokazalo se da je pritisak samo dodatno inspirisao bend da nadmaši sebe, smrt majke i boravak u vojsci kao da su inspirisali Bregovića da se okrene sebi i ponudi dosta mračnije,  introspektivnije pa i ozbiljnije pjesme nego ranije. 

S druge strane, dolazak bubnjara Điđija Jankelića i povratnika Vlade Pravdića na klavijaturama doveo je do osvježenja u zvuku grupe, koja je prepoznatljive obrasce bluz i hard roka vješto kombinovala sa disko, fank i simfo zvukom u smjesu koja je zadržala rokersku bazičnost, ali i uspješno regrutovala nove poklonike iz šireg sloja publike.

Doajen srpskog rok novinarstva Ivan Ivačković u svojoj knjizi “Kako smo propjevali” kaže da je kvalitet pjesama na albumu, prosto rečeno, bio jači od frontalnog napada establišmenta na bend i da je samo nekoliko mjeseci kasnije zahvaljujući njima sastav ponovo bio na samom vrhu domaće rok scene.

- Bregovićeve pjesme za “Bitangu i princezu” bile su tako snažne da je, kada se album pojavio u prodaji, trebalo samo malo sačekati, pa da galamu oko omota i stihova prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš. Raskošni aranžmani i široka, simfonijska orkestracija u baladama, Bebekova životna forma i njegovo uživljavanje dostojno crnih soul majstora, Jankelićevo fleksibilno i istovremeno pouzdano bubnjanje, veliki uzleti Vlade Pravdića i Zorana Redžića, sve je to naišlo na stojeće ovacije i publike i kritike. Kruna albuma je bila balada “Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš”. Teško je naći bolje reči za tu pesmu od onih koje je ispisao Dražen Vrdoljak, kazavši da ona prikazuje “rasap jednog privatnog svijeta” i da je izostavljeni  stih o Hristu bio “najupečatljivija metafora autorove unutrašnje kataklizme” - piše Ivačković. 

I svakako, to jeste lucidna i precizna opservacija na temu uspjeha albuma, nošenog grandioznim baladama, i koji je kupio i publiku koja nije bila ljubitelj teških rifova i bekrijskih pošalica, ali je Bregović u svom stilu modernizovao poskočice u skladu sa duhom vremena, pa je plesnom atmosferom bržih numera uspješno sačuvao jezgro stare publike.

Sniman u Beogradu, uz treću (i posljednju za bend) produkciju Najdžela Harisona, album je sa svojih sedam pjesama više nego uspješno premostio fazu između starog i novog “Dugmeta” postavši bestseler kod publike i ostavši favorit kritike sve do danas. Skandali oko “Jugotonove” cenzure omota, gdje ženska noga udara muško međunožje, a kojeg je napravio Dragan S. Stefanović te cenzure stihova iz “Ala je glupo zaboravit njen broj” i pomenute balade “Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš”, samo su pomogli bolju prodaju albuma kojoj nije zasmetao ni bezlični omot “Jugotonovog” kućnog dizajnera da zavlada vrhovima top-liste. 

Uspjeh su dodatno učvrstili brži hitovi “Na zadnjem sjedištu moga auta” i “Bitanga i princeza”, te još dvije emotivne balade “Kad zaboraviš juli” i “Ipak poželim neko pismo” u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. Album “Bitanga i princeza” srušio je sve tiražne rekorde i bio uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i horom, a koja je krunisala bend na vrhuncu slave.

Zbog čega se ovo izdanje nalazi u novom  miksu, navodno jer se na kraju odstupilo od originalnog miksa, pošto je Bregović želio ploču sa manje gitara. Hrvatski rok novinar Hrvoje Horvat, koji je ekskluzivno preslušavao novu verziju, napisao je u svom autorskom tekstu za “Večernji list” da je  ova verzija sjajna prilika da se na drugačiji način čuje legendarni album.

- Nije u ovom slučaju bitno je li bolji stari ili novi miks, jer su, kao i oni u svijetu, sasvim drugačijeg zvuka, već mogućnost da na različit način čujete legendarni album. Širina i čistoća zvučne slike, isticanje nekih elemenata svirke koji su ostali skriveni u miksu iz 1979. osnovne su prednosti novog miksa albuma koji će se uskoro pojaviti na vinilu. Posebno su dobro prošli vokali Željka Bebeka, koji je majstorski otpjevao album, ali i gitare Gorana Bregovića, koje je on sam “sakrio” u originalnom miksu ne želeći da se gura ispred benda - rekao je Horvat.

Sam momenat za izdavanje novog miksa je više nego dobar, bend slavi 50 godina rada i trenutno je na turneji na kojoj, istina, nema Bebeka, ali su tu Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović te, što je najvažnije, rokerska verzija benda.

DIZAJN

Legendarni dizajner Dragan S. Stefanović ne krije zadovoljstvo što novo izdanje “Bitange i princeze” dolazi sa originalnom cenzurisanom naslovnicom.

- Ideja je bila jednostavno nizak udarac od strane devojke (princeze) nekom njenom bliskom (bitanga) s kim ima određenu korelaciju. Ali sam odnos je obrnut, princeza je obučena kao uličarka i tako reaguje, dok je muškarac dobro obučen, gotovo džentlmenski, u belom odelu, on se štiti umesto da napada. Kada sam čuo da je moja verzija naslovnice cenzurisana i zabranjena za objavljivanje, osetio sam se povređeno. Na samoj slici nije bilo ničeg vizuelno opscenog ili vulgarnog, samo je ideja bila provokativna. Prijatno me iznenadila ljubazna ponuda  “Kroacija/Jugoton rekorda”  da ponovo učestvujem u projektu sa “zabranjenom slikom”. Uz pomoć Darka Kujundžića uspeli smo da sliku ponovo učinimo autentičnom i originalnom. “Zabranjena slika” je sada ponovo pred publikom i veoma sam srećan - rekao je Stefanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.