Šampanjac budi sjećanja

Sam autor kaže da ovaj album ne treba shvatiti kao veličanje alkohola, a on ga je posvetio svojim roditeljima.

- Nezgodno je nazvati ploču "Alkohol", jer onda svi misle da propagirate alkohol. Moja majka se razvela od oca jer je mnogo pio, a onda je on prestao da pije jer je bolovao, a zatim je majka umrla od leukemije. Noćima je sjedio i pušio na trećem spratu Vojne bolnice u Splitu dok je ona umirala. Poslije toga se vratio svom vinogradu gdje je pravio vino koje je sam pio i živio je dugo. Zbog toga ovu ploču posvećujem roditeljima - rekao je Goran Bregović u vrijeme kada je izašao prvi dio ovog albuma. 

Pjesme koje se nalaze na disku "Šljivovica" uglavnom su snimljene 2007. godine u Guči, ali i na manjim koncertima u Beogradu i Skoplju.

 - U Guči smo imali program kakav inače ne sviramo. To su pjesme koje s orkestrom zasviram u garderobi, za našu dušu. Na tom koncertu i kasnije, došao sam na ideju da snimim "Alkohol". Mislim da sam se tog dana malo napio. Nisam imao poseban kriterijum pri biranju pjesama, stavio sam ono što orkestar voli da svira, pa se tako našlo i nekoliko pjesama "Bijelog dugmeta", ima i "Gas, gas", pjesma koju je radio i di-džej Šantel - rekao je Bregović.

Prema njegovim riječima, "Šampanjac" je sniman u Milanu i Torinu, i ta ploča nije baš tako vesela kao prvi dio albuma.

Bregović je jedan od rijetkih muzičara sa ovih prostora koji se proslavio širom svijeta, a njegovi nastupi u nekim od najpoznatijih koncertnih sala najvećih svjetskih metropola, dugo se prepričavaju.

 - Ako mogu da biram, ja bih uvijek svirao kod nas, ali, nažalost, nema mnogo ponuda. U Beogradu sam počeo da radim za vrijeme rata, sjećam se da sam šest mjeseci bio u hotelu "Metropol", zatim u stanu, pa u kući. Pokušao sam i u Parizu, ali ja sam ipak lokalni kompozitor. Volio bih da sam svjetski. Mi o sebi volimo da mislimo da smo najbolji, ali naš doprinos svjetskoj kulturi je mali. Mislim da je naš najveći problem nedostatak samopouzdanja - zaključio je Goran Bregović koji je nekoliko koncerata u svjetskim metropolama morao da otkaže zbog nezgodnog pada s višnje.
- U ona stara vremena bio sam alpinista i imao sam pad od skoro 200 metara, a sada sam pao sa četiri metra, a cijela kičma mi je povrijeđena - podsjetio se Bregović pada s višnje i povrede koja ga je nakratko onemogućila da radi. 
Pored svog albuma, ovaj muzičar je veliku pažnju privukao i radeći pjesme za pjevačicu Severinu. 
- Za Zdravka Čolića pisao sam nekoliko ploča i onda sam odlučio da radim na Severininom albumu, što se zbog mojih koncerata oteglo. Mislim da je riječ o jednom dobrom albumu - rekao je muzičar i dodao da je bio motivisan da piše pjesme za Severinu. 

Lijen

Goran Bregović je rođen 22. marta 1950. godine u Sarajevu i u djetinjstvu nije pokazivao veliku sklonost ka muzici, pisao je Petar Janjatović. Iz drugog razreda Niže muzičke škole (Odsjek violina), izbačen je kao lijen i netalentovan. Kada mu je majka početkom šezdesetih godina kupila gitaru, početničke lekcije dobio je od Ede, brata scenariste Abdulaha Sidrana. Prvi, bezimeni sastav, osnovao je u osmom razredu osnovne škole. Goran je želio da upiše srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo skupljaju homoseksualci, insistirala da se opredijeli za Saobraćajnu tehničku školu. Pristao je pod uslovom da mu dozvoli da pušta kosu. Uz tu školu išlo je i mjesto basiste u grupi "Izohipse" u kojoj se nije dugo zadržao, kao ni u Saobraćajnoj školi. Prešao je u Gimnaziju i u grupu "Beštije". Već sa šesnaest godina počeo je sam da se izdržava, pa je svirao narodnjake u kafani u Konjicu, prodavao novine i radio na gradilištima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.