Pjesme po kojim ćemo pamtiti Boru: Od lutke do anđela, od pada do trijumfa

Pohvale, epitafi, emocije, optužbe, svađe i osporavanje, ali ravnodušnosti nema i ne treba da bude, jer se opraštamo od velikog pjesnika i velikog muzičara, koji je ostavio značajan trag na domaćoj sceni, od muzike preko književnosti do pozorišta i filma.

Talentovani autor, koji je nadahnuto uveo ulicu u poeziju i rokenrol među prvima majstorski prilagodio našem mentalitetu i duhu, stigao je tokom impresivne karijere od rok buntovnika do đačkih čitanki. Pisao je uspješno za sebe i za druge autore, svirali su njegove pjesme brojni, a slušali još brojniji poštovaoci, uključujući i one koji ga se danas odriču, lažući sebe i druge. Ostajući vjeran sebi do samog kraja, Bora je bio velik u uspjehu, bio je i nizak u padu, kako to i priliči onima koji uzlete previsoko. Na samom kraju, važne su samo pjesme, a njih je toliko da je teško napraviti bilo kakav objektivan izbor najboljih ili najdražih. 

Ovaj izbor “Glasa Srpske” sa 10 pjesama po kojima ćemo pamtiti Borisava Boru Borđevića samo je skromni i krajnje subjektivni pokušaj da se oda počast čovjeku koji je trebalo da umre, pa da shvatimo da se jedna era u domaćoj muzici završila njegovim odlaskom.

10. “TAMNA JE NOĆ”

U drugoj fazi karijere “Riblje čorbe” nije bilo ni blizu toliko dobrih pjesama kao u prvoj, prosto rečeno Bora se nesebično potrošio prethodnih godina, a ni ostatak benda, uz dužno poštovanje sviračkoj vještini, autorski nije bio ni blizu originalne postave. Ipak, kao po pravilu najbolje pjesme su dolazile kada se Bora nalazio u baladarskom, oporom raspoloženju, a numera “Tamna je noć”, pisana originalno za istoimenu predstavu “Zvezdara teatra” i kasniji film, inspirisana je numerom Marka Bernesa, ukletom ratnom baladom, koja se savršeno uklopila u tamu 1993. godine. Snimljena na albumu “Zbogom, Srbijo” u čudnom, pomalo šansonjerskom zvuku za bend uz Čorbin elegantno oštećeni glas, ova pjesma više je rekla o devedesetim nego sve studije, knjige i tekstovi napisani o Srbiji tog nemilog vremena.

9. “DA, TO SAM JA”

Manje poznata pjesma sa albuma “Ujed za dušu”, ako se gleda uspjeh na top-listama, donosi bend u  vrhunskom bluz rok raspoloženju, dok Bora u turobnom tonu donosi priču o susretu sa bivšom ljubavi, možda onom istom junakinjom iz “Lutke sa naslovne strane”. Bolno direktan i surovo iskren kao uvijek, Bora reži kroz zube svoje stihove o lijepoj djevojčici koju su ljudi upropastili: “Da, to sam ja. Da, malo sam se promenila, Još je nisam ni poznao, A pijani muž je pozvao: Kurvo, koji ti je taj?”, dok bend iz akustičnog folk bluza nošen Džindžerovom epskom solažom ulazi u rasni bluz rok na tragu Flitvud Mika, bolno suočavajući i pjesnika i nas sa neumitnim tragom vremena i prohujale mladosti.

8. “DOBRO JUTRO”

U vrijeme albuma “Buvlja pijaca” 1983. godine,  nakon onog ljepšeg naličja, “Riblja čorba” je otkrila i onu ružniju stranu slave i uspjeha. Serija napada na bend, potpomognuta unutrašnjim problemima sastava, ostavila je teške posljedice na zvuk i uspjeh albuma. Iako je tu bilo i dalje više nego dovoljno odličnih pjesama, kritike su bile tendenciozne, radio i TV su izbjegavali emitovanje, a salve napada su pljuštale po grupi, a Bora je postao maltene persona non grata u Beogradu. Pjesnik je odlučio da se odbrani svojim jedinim oružjem i napisao je jednu od najljepših oda gradu koji mu je dao sve, ali i prijetio da mu uzme sve. Razočarani trubadur reda savršene slike Beograda u rano ujutro, u kojem on svoje slomljeno srce liječi konjakom i iskrenošću razočaran u onu koja ga je iskoristila i odbacila, dok akustične gitare i gudači prave savršenu kulisu velegrada koji se budi, ne mareći puno za male probleme svojih stanovnika.

7. “NEĆU DA ISPADNEM ŽIVOTINjA”

Trijumfalni vrhunac prve  “Riblje čorbe”, bestseler izdanje “Mrtva priroda” je album bez slabe tačke, ali između velikih hitova na samom kraju se ugnijezdila još jedna Borina velika ljubavna balada. Skinuvši odoru mačo rokera, pjesnik ponovo otkriva svoju nježniju stranu: “Neću da ispadnem životinja, Ja ne umem udvoje da trajem. Ja sam ti ljubavna sirotinja, Otimam, a ništa ne dajem…” Bend ulazi muzički u vode soula sa Borinim strastvenim vokalom u prvom planu, klavirom i diskretnom ritmičkom pratnjom do prvog refrena, kada pokojni Rajko Kojić svojom bolnom gitarističkom solažom secira pjesmu poput vrhunskog hirurga pretvarajući je u bolnu himnu muške iskrenosti.

6. “OSTANI ĐUBRE DO KRAJA”

Jedna od prvih velikih pjesama “Čorbe” sa njihovog prvenca “Kost u grlu”  jeste ovaj Borin obračun sa još jednom damom koja mu je slomila srce, koji na prvu loptu djeluje kao osvetnički krik poniženog mačo mužjaka, ali brzo shvatamo da u ljubavi i pjesmi nema pobjednika. Otvoren nježnom akustičnom gitarom i očajnim Borom koji cijedi kafanske stihove: “Dok stojim za šankom delimično pijan, Mrzeći pomalo i sebe i druge, Ubijam lagano konjak, cigarete, Prijatelje dobre, moje verne sluge”, a potom sastav grune u snažni i gnjevni hard zvuk u refrenima, shvatite da odbačeni i dalje voli pomenuto “đubre” iz naslova iako jasno shvata da je ostavljen sebi, kafani i stihovima utjehe.

5. “DVA DINARA, DRUŽE”

Malo je ljudi koji mogu napraviti veliku ljubavnu pjesmu od susreta sa baba serom u javnom WC-u u eri socijalrealizma, ali kada čujete “Dva dinara, druže” sa drugog albuma “Pokvarena mašta i prljave strasti”, jasno je da je Bora Đorđević sigurno jedan od njih.  Napisana u testosteronskom okruženju kasarne JNA u Doboju, snimljena na brzinu tokom dopusta, ovo je još jedna kafansko-epska melodrama sastavljena od suza, strastvenog pjevanja, bizarne kantri melodije i nečijeg života spakovanog u četiri minuta rok pjesme i emocija ogoljenih kao nerv u slomljenom srcu do epske katarze: “Socijalni slučaj pred vratima WC-a, rekao je 'Dva dinara, druže. Mala nužda jedan, a velika dva'. Pogledom ga sasekoh k'o mačem. 'Izvinite, molim', pitao sam ja, 'Kol'ko košta kad unutra plačem'“. Danas je valjda jasno da muške suze prosto nemaju cijenu.

4. “RAVNODUŠAN PREMA PLAČU”

Suze su, to smo shvatili, Bori nekako ležale prirodno. U numeri snimljenoj na najmračnijoj i potcijenjenoj ploči benda “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju”, on je odlučio da se obračuna sa svima koji su ga napadali prethodnih godina, od partijskih poslušnika preko žena do prijatelja, a koje je mjesto bolje za obračun od vlastitog groba. Gorki životni epitaf, u stilu Leonarda Koena, napisan je u najboljem fizičkom i ne baš najboljem duševnom zdravlju, sada, nažalost, definitivno dolazi na svoje otkrivajući da su pjesniku osim suza lijepo ležali ironija i cinizam. Srdačni pozdrav za sve licimjere i ostali šljam, okupljen oko sanduka palog diva i koji se mogu prepoznati lako, ostalima će ovaj duhoviti pozdrav sa onog svijeta izmamiti, kao i uvijek, osmijeh na lice. I poneku suzu.

3. “REKLA JE”

Malo se ko u srpskoj poeziji smio skinuti do samog kraja i otvoriti dušu na izvol'te, ne bojeći se posljedica. Boro je mogao i činio je to nekoliko puta nudeći i dušu i tijelo da izgore do samog kraja. Ovaj emotivni biser sa drugog albuma, na kojem je pjesnik napravio besmrtni spomenik muškom gubitniku, u samom finišu okreće emociju i situaciju za 180 stepeni. Ovo je muškarac koji ostavlja i lomi srce, pokušavajući da bude okrutan i jak, očvrsnuo od svojih brojnih padova, ali epski i grandizoni uvod u kojem on navodi razloge za odbacivanje pada kao kula od karata, kada bend snažno grune u refrenu a ona izgovori stihove: “Rekla je, nemoj da brineš, rekla je da nije važno, rekla je, brzo će proći, samo me zagrli snažno”, jasno je da je Bora, kao i svi mi, u stvari, bespomoćan kao malo dijete kad razum kaže jedno, a srce drugo.

2. “LUTKA SA NASLOVNE STRANE”

Prva pjesma, pa hit. Pokojni Miša Aleksić pisao je u svojim memoarima da je Bora došao kod njega sa prijedlogom za bend u kasne noćne sate i tekstom za “Lutku sa naslovne strane”, tvrdeći da ima veliku pjesmu u rukama, ali da mu treba pravi rok sastav da je snimi. I bio je u pravu. Prvi singl “Riblje čorbe” jedna je od najvećih rok pjesama otpjevanih na srpskom jeziku. Sirovo odsvirana i dirljivo otpjevana jadikovka za svim onim lokalnim ljepoticama koje smo voljeli, ali koje su izabrale nekog drugog, bogatijeg i sigurnijeg, odlazeći u bolji život i ostavljajući odbačenog da napiše pjesmu u kojoj možda prava ljubav neće pobijediti na kraju,  ali prava pjesma sigurno hoće, dok će lutki ostati samo lova.

1.”POGLEDAJ DOM SVOJ, ANĐELE”

Tokom karijere Bora je snimio desetine albuma i napisao stotine pjesama. Velikih i beznačajnih. Ipak, da je napisao samo “Pogledaj dom svoj, anđele”, zaslužio je svoje mjesto u panteonu besmrtnika domaće muzike i u đačkim čitankama. Napisana, kako je Bora govorio, sama od sebe, u momentu dok se originalna postava benda raspala, a on bio otpisan kao umjetnik, ova numera bila je i ostala vrhunac njegovog opusa i života.  Apokaliptična poema o sudbini pojedinca unutar žrvnja istorije i dehumanizovanog sistema, svakim izvođenjem i svakim slušanjem dobija drugi kontekst i drugo značenje ostajući jednako opominjuća slutnja o čovjekovoj sudbini. Postala je pjesama kojom se “Riblja čorba” vratila iz mrtvih i kojom je simbolično završavala koncerte do kraja karijere, jer se nakon nje ništa drugo nije ni moglo svirati. Neke su pjesme prosto veće od drugih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.