Mračni otpadnici osamdesetih novi heroji “Tik tok” generacije

Branislav Predojević
Mračni otpadnici osamdesetih novi heroji “Tik tok” generacije

LONDON - Izronivši iz najskrivenijih kutaka andergraunda osamdesetih, nihilistički dark vejv zvuk vođen sintisajzerima i melanholičnim vokalima probio je granicu milijarde strimova i postao novi hit na pop sceni treće decenije 21. vijeka.

Doslovno niotkuda, mračni, minimalistički, sintisajzerski zvuk koji miriše na amfetaminske klupske žurke u Zapadnom Berlinu ili Londonu osamdesetih odjednom je postao moda kod “Tik tok” generacije, rušeći rekorde u strimingu.

Tako je, recimo numera “Take Like The Way You Kiss Me ”, britansko-kiparskog muzičara Artemasa Diamandisa, koji nastupa kao Artemas, sačinjena od pulsirajućeg, ledenog sinti popa završila na vrhu top-lista pored Tejlor Svift, Sabrine Karpenter, Kendrika Lamara, Dua Lipe i ostalih pop zvijezda današnjice, iako ni sam muzičar ne zna kako i zašto.

- Pjesmu smo napravili za otprilike tri sata, objavio sam je sutradan, a onda su stvari poludjele - rekao je Artemas. Po objavljivanju u martu skočila je na broj jedan u brojnim zemljama, a samo na “Spotifaju” imala je više od pola milijarde strimova i samo je jedna od mnogih megastrimovanih pjesama sličnog tipa.

Zvanična “Spotifaj” lista za reprodukciju izvođača na kojima se nalaze imena umjetnika: Artemas, Mareuks, Boj Haršer, Ekstazi ili bendova “Tvin trajbes”, “KVB”, “Molčat doma” i “Pastel gost”, zajedno sa starijim grupama kao što su “Kjur” ili “Dipeš mod, spojena je pod žanrovskom oznakom dark vejv.

Ono što je zanimljivo, iako je dark vejv jedan od najpopularnijih muzičkih žanrova na svijetu u ovom trenutku, niko se ne može složiti u vezi sa tim šta je to tačno i da li se muzički uklapa u njega od opskurnih nezavisnih grupa do superzvijezda poput Bili Ajliš. Zvanično se dark vejv (ili darkvejv, sinti-dark) definiše kao muzički žanr koji je nastao iz novog talasa i postpank pokreta kasnih sedamdesetih, sa kompozicijama koje su uglavnom zasnovane na tonalitetu mola i introspektivnim tekstovima i percipirane su kao mračne, romantične i sumorne, sa prizvukom tuge i melanholije u atmosferi.

Muzičar nove generacije ovog pokreta, Karter de Filips, poznat i kao Teks Em Ejč, čija je pjesma “Spit In My Face ” iz 2022. takođe probila granicu od pola milijarde strimovanja, kaže da su u ovom slučaju greške u definisanju pomalo očekivane, pošto sami autori ne mare za klasifikacije.

- Teško je reći šta je dark vejv. Mi umjetnici posebno u današnje vrijeme ne razmišljamo baš o žanru kada stvaramo muziku. Samo povlačimo stvari koje volimo i muzika iz prošlosti postaje muzika budućnosti. Mi zapravo nemamo scenu, imamo samo liste za reprodukciju i beskrajnu količinu muzike - rekao je De Filips.

Ako postoji jedan jedini bend koji najefikasnije utjelovljuje dark vejv u njegovom originalnom obliku, to je “Klan of Zajmoks”, čiji istoimeni album iz 1985. ostaje šablonski album za muziku koja je jednako zadubljena i melanholična koliko i tiho euforična i plesno raspoložena. Roni Morings, jedan od osnivača benda iz benda, vidi uticaj svoje grupe u brojnim remiksima, ali ne planira previše da razmišlja o prošlosti.

- Nama je Džon Pil rekao da smo mi pioniri dark vejva, koji je trenutno potpuno moderan. Novi bendovi uvijek kažu da smo im bili inspirativni, ali i mene inspiriše njihova muzika, to je savršen ciklus - rekao je Morings.

Potpuno ženski njemački bend “Malarija”, još jedan bend iz osamdesetih koji se pojavljuje na “No Songs Tomorrow ” iskoristio je oštriji kraj postpanka, ali sa dodatnim sintisajzerima i ritmovima, koji su po riječima Gudrun Gut iz benda bili i tijelo i mozak.

- Uvijek su me zanimali mozak i tijelo. Tijelo je bilo bubnjevi, a mozak sintisajzer. Mnogi vrlo mladi producenti i muzičari, posebno žene, pominju “Malariju”. Bili smo uzori zbog svog radikalnog pristupa muzici - rekla je Gutova.

Takođe najveći dio rane muzike ovog pokreta nastao je od strane muzičara koji su živjeli otpadničkim životom izvan sistema i diskografske industrije, od skvotova do malih klubova rasutih širom Evrope. Morings je živio u skvotovima u Holandiji i svirao u napuštenim fabrikama, dok je “Malarija” svirala po rupama Zapadnog Berlina, praćeni zajednicom istomišljenika ljubitelja umjetnosti i žurki.

Međutim prelaz iz muzike osamdesetih u novu generaciju Z umjetnika nije jednostavan. I Diamandis i De Filipis navode kao uticaje bendove poput “Nirvane” i ostataka granž scene, ali i saundklaud rep, kao i elektrogrupe kao što su “Kristal kestl” i svjetlucavi neonski pop Vikenda ili minimalistički zvuk Bili Ajliš. Diamandisova primarna povezanost s umjetnicima iz osamdesetih proizašla je više iz vremena kada mu je mama rekla da njegova muzika zvuči tako pa se vratio da istražuje.

Glavna razlika sa novim bendovima, koji sada dolaze, jeste uticaj plesnih klubova, jer je klupska kultura mnogo rasprostranjenija, posebno u Sjedinjenim Državama, iako je u suštini dark vejv scena apsolutno “uradi sam” muzika. Većina hit materijala su pjesme koje su pisane i producirane u spavaćim sobama, koje, uz internet, imaju moć da prelaze granice i stižu do slušaoca. Osim pokroviteljstva “Spotifaja”, kojeg vodi vlastita računica, postoji i osjećaj da je ovo organski događaj vođen obožavaocima muzike, jer je većina umjetnika stekle sljedbenike bez visokobudžetne PR kampanje ili skupih studijskih snimanja.

Sa druge strane ne treba zanemariti ni činjenicu da je privlačnost za mlađe slušaoce, neka vrsta posljedice pobune prema muzici koja je previše komercijalizovana i koja se propagira od strane industrije. Pjesme same po sebi nisu previše uglađene, imaju nezavisnu estetiku i možda su protivotrov za previše perfekcionističke svjetove društvenih medija na kojima je ova generacija odrasla. Ubacite u ove faktore džokera iz rukava “Tik toka” i još više pjesama naizgled eksplodira niotkuda. Još 2015. godine muzičar pod imenom Maruo, obradio je pjesmu “The Perfect Girl”, gotik ikona “Kjur”, ali trebalo bi joj šest godina da eksplodira na društvenim mrežama nakon što su ljudi počeli postavljati pjesmu preko rezova iz filma “Američki psiho”. Slično tome je i bjeloruski sastav “Molčat doma”, potpisan sa relativno kultnom andergraund etiketom “Sakred bons”, postao veliki hit kada je njihova muzika počela da prati modne izazove “Tik toka”, kao i brojni video-snimci brutalističke arhitekture iz sovjetskog doba sa njihovom muzikom u pozadini i brzo su stotine miliona ljudi čule mračni zvuk njihove pesme “Sudno”.

Ipak dok “Tik tok” trendovi dolaze i odlaze, čini se da je muzika trajna i bez obzira na trenutnu privlačnost dark vejva i milione fanova koji su okupljeni pod njegovim širokim kišobranom, muzičari koji su poput Diamandisa puštali muziku pred 20 ljudi u prostoriji, a sada imaju rasprodate dvorane, svjesni su da je slava promjenljiva kategorija u digitalno doba.

- Prije ovoga sam puštao muziku za samo 20 ljudi u prostoriji, od kojih su većina bili moji prijatelji. Pretpostavljam da se stvari tako kreću sa viralnošću ovih dana, kada ljudi odluče da nešto žele, to je to - rekao je Diamandis.

Istorija

Jašući na talasu neočekivane popularnosti objavljen je novi kompilacijski album od 60 pjesama “No Songs Tomorrow: Darkwave, Ethereal Rock and Coldwave 1981-1990”, da pruži neki istorijski kontekst ove vrste zvuka.

Uključujući imena poput “Kjur”, “Ded ken dens”, “Koktau tvins” i drugih muzičara, ova kompilacija svjedoči da je čak i u svom izvornom obliku dark vejv uvijek bio teško definisani žanr. Jednostavno govoreći to je uvijek bila vježba u suprotnostima, uzimati novi talas, održavati ga u plesnom ritmu, ali ga preokrenuti u nešto više manjeg tona, introspektivno, otuđeno i mračno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana