Miro Janjanin: Pjesma "Moj grad" bila lični krik protiv zla oko nas VIDEO

Rekao je ovo Miroslav Janjanin, jedan od najpoznatijih banjalučkih muzičara i kompozitora, koji iza sebe ima preko 40 godina autorske karijere, objašnjavajući kakva ima sjećanja na period kada je nastao njegov prvi bend "AVT" 1979. godine. Janjanin je u međuvremenu bio u bendovima "Radio" i "Viteški ples", vodio solo karijeru, pisao namjensku muziku za pozorište i televiziju, bavio se marketingom i video-produkcijom.

- Mi kao klinci smo imali prostor za vježbanje gdje smo besplatno uredno držali instrumente i vježbali po tri sata. Svirali smo koncerte od Bašte sljezove boje do Zalužana i diskoteka na Čairama i u Gimnaziji. Svirali smo autorske pjesme i borili se da snimimo album. Sada bih plakao i vrištao kada vidim da klinci plaćaju vježbaonice, da niko ne mari za njih čak i kada snime nešto, da vrhunski muzičari sviraju tuđe pjesme za sitne pare umjesto da rade svoje - rekao je Janjanin

GLAS: Grupa "AVT" je brzo postala grupa "Radio", svirali ste intezivno, imali ste na stolu ponudu "Jugotona".

JANjANIN: Gitarista Rafael Krašovec Rafi i ja smo bili okosnica benda "Radio". Rafi je bio vrhunski gitarista i jako dobar u pravljenju pjesmama, a ja sam sugerisao u aranžmanima i stvaranju osnove pjesma. Osim Rafija i mene bend se ustalio u postavi Goran Šebenik Šeba (bas), Adis Galešić (klavijature), Slavko Radusin Caki (klavijature) i Nenad Škorić Neno (bubanj). Konstantno smo svirali i na jednoj svirci prišao nam je skaut "Jugotona", koji nam je ponudio probno snimanje i ugovor. Kada je čuo pjesmu "Australija" Siniša Škarica nas je pozvao na razgovor. Dogovor je bio da odemo u studio kod poznatog zagrebačkog producenta Trulog i snimimo tri pjesme, koje je trebalo da budu odsvirane jednostavno u tri akorda i da budu pjevljive kako bi se vidjelo da li je grupa spremna da pravi hitove. Dio benda nije želio kompromise, već su htjeli kompleksnije aranžmane, lirsku muziku, istraživanje granica virtuoznosti, pa se nama "Jugoton" zahvalio i umjesto nas izabere splitske "Đavole", koji bez problema naprave ono što je Škarica tražio i snime hit album.

GLAS: Kakva je muzika inspirisala vas kao bend?

JANjANIN: Nas su inspirisali bendovi koji nisu bježali od uspjeha poput "Kvina", "Simpli majndsa", "U2". Međutim, mladi ljudi su uvijek pomalo nadobudni i neće da slušaju ništa. Nikad nisam bolovao da se dokazujem, nego sam gledao da pjesme budu pjevljive i da su komercijalnije kako bi lakše ušle u uho slušaoca, dok je dobar dio grupe želio pokazati artističku virtuoznost, što tada više nikog nije zanimalo, osim uskog kruga posvećenika. U tom periodu nastale su Rafijeve pjesme "Kako da te ne volim" i "Večeras" koje će postati popularne, ali voz uspjeha je već prošao.

GLAS: Album izlazi za "ZKP Ljubljana", ali ipak ostaje u drugom planu?

JANjANIN: Snimamo album u studiju "Rokoko" pod nazivom "I konje ubijaju zar ne", u vlastitoj produkciji, uz pomoć Nikše Bratoša. Bend je imao promocije u većim gradovima, dok je album iznjedrio pjesme koje su izrasle u hitove, ali nam je nedostajala podrška veće kuće poput "Jugotona" da nas pogura na televiziju, jer ljudi nisu znali ko smo. Znali su pjesme, ali nisu znali ko je bend  i otkud dolazi, a Banjaluka i Ljubljana su daleko.

GLAS: Umjesto drugog albuma i potvrde uspjeha stigao je razlaz?

JANjANIN: Kada je trebalo da snimimo drugi album, nije bilo pjesme koja je bila blizu pjesmama s prvog albuma. Demo za drugi album je snimljen u banjalučkom studiju "Plazma", ali materijal nije ugledao svjetlost dana. Ja nisam bio zadovoljan pjesmama koje smo radili. Najjača pjesma je bila obrada pjesme "Ko nekad u osam", a ja sam htio da uradimo album sa pjevljivim melodijama. Tada je došlo i do kreativnih nesuglasica koje su dovele do toga da se bend ugasi. Ostatak benda je dobio ponudu da odu u Zenicu gdje su nastavili da rade s bendom "Nemoguće vruće", a meni je ostalo pravo na korištenje imena grupe "Radio".

GLAS: Sastav "Radio" se razilazi,  Jugoslavija klizi ka raspadu,  ali članovi "Radija" i "Basdansa" prave "Viteški ples". Otkud rok bend u nevrijeme i kako je uopšte došlo do te saradnje?

JANjANIN: Kada se "Radio" razišao, bio sam razočaran u muziku, bio sam na pragu četvrte decenije, radio sam u firmi, istina pisao sam pjesme za svoju dušu, ali bez želje da guram ozbiljno neku priču. Uskoro je krenuo rat i svi smo mi već bili po ratištima. Činilo se da će sve poći nekim putem kojem neće biti mjesta muzici, ali 1993. godine nekadašnji bubnjar grupe "Basdans" Siniša Tomić došao je kod mene sa idejom da oformi bend. Povod toga bio je poziv Dejana Cukića da gostuju na "Beogradskom proljeću". Tu smo odsvirali jednu moju antiratnu pjesmu koja se nije našla na albumu "Viteškog plesa", jer nisam htio da materijal ima prizvuk vihora rata koji nas je zahvatio i to je dobro primljeno, uz ponudu tadašnje "TV Palma" da snimimo album za njihovu diskografsku kuću "Mat". Sina je dao ime, po tom francuskom viteškom plesu koji je bio zaslužan za ime "Basdansa".

GLAS: Album je bio sjajno primljen, a pjesme na radiju i televiziji?

JANjANIN: Album "Dolinom ljubavi" je bio moje viđenje kako rok muzika treba da zvuči. Na njemu su se našle pjesme "Kakve suze tebi trebaju" i "Ma, hajde" od " Basdansa"  urađene u novom aranžmanu, a ostatak materijala sam uradio ja. Pjesma "Ostaviću ruže" se izdvaja iz albuma i nije joj dugo trebalo da postane hit. Na albumu su svirali Dragan Jovanović gitarista "Generacije 5", Saša Lokner i Cvele, basista Bajage i "Instruktora" koji je bio snimatelj, a prateće vokale su otpjevale sestre Kovač.

GLAS: Drugi album "Viteškog plesa" nastao je usred rata, kako je to tad funkcionisalo - probe, pisanje pjesama i snimanje albuma?

JANjANIN: To je bila nemoguća misija, da se okupimo na jednom mjestu a kamoli da sviramo, nije bilo struje, morali smo ponovo otići u Beograd, gdje smo snimali album u produkciji Kornelija Kovača. A njima nije moglo doći do glave da mi sa ratišta dolazimo snimati rok album. Imao je album potencijal, ali bilo je haotično.

GLAS: Neočekivano najveća pjesma tog albuma postaje "Moj grad".

JANjANIN: U "Viteški ples" je tada došao Dragan Mijatović, sjajan klavijaturista i vrstan muzičar, ali nedosljedan kada je u pitanju posvećen rad u rokenrolu, jer je kasnije otišao za nekim drugim stvarima. I rekao mi je tada da ima jednu pjesmu, odsvirao mi uvod na klavijaturama i otpjevao refren "Ovo je moj grad". Kako sam ja tog jutra vidio Banjaluku, rijeku, kestene u drvoredima, prvu kafu jutarnju, prijatelje, tako sam i počeo pisati stihove. Kada smo napravili snimak, na samo četiri kanala, uživo iz prve što bi se reklo, ostali smo bez teksta, znajući da smo snimili nešto veće od nas, da je to spontano izašlo da ostane zauvijek - sliku normalnosti u nenormalno vrijeme.

GLAS:  Da li ste očekivali da pjesma toliko zaživi među ljudima, da postane pjesma iz naroda, koja je nadživjela vrijeme u kojem je nastala noseći emociju širu i značajniju od patriotske?

JANjANIN: Iako je bio rat, sebe sam vidio kao normalnog čovjeka gdje nas je jedan povampireni fašizam želio staviti pod svoju šapu i prikazati kao zlikovce i negativce, što me frustriralo i tad i sad. Pjesma "Moj grad" je bila naš lični krik protiv tog zla koje nas je okruživalo, kojim sam želio poručiti tom svijetu da smo mi samo normalni ljudi koji vole svoj grad, svoj narod i svoju zemlju. I da ćemo se braniti po svaku cijenu. Nije bilo drugog motiva i niko od nas nije vjerovao da će postati pjesma iz naroda ili himna, ne samo Banjaluke, nego i drugih gradova u Srpskoj. To je pjesma čista emocija, snimljena u jednom pokušaju.

Izdavaštvo

GLAS: Zašto je Banjaluka, bez obzira na brojne talente, ostala uskraćena za velike karijere u regionu? Godinama nakon rata gomila bendova se zaustavljala nakon odličnog starta i razilazila?

JANjANIN: Ranije je Banjaluka imala usud da bude razapeta između velikih centara Sarajevo - Zagreb – Beograd, što je tražilo odlazak u veći centar i spremnost na odricanja, a to nije tada bila mala stvar. Nakon rata nije bilo sistematskog  i ozbiljnog pristupa muzici. Predložio sam recimo osnivanje izdavačke kuće pri RTRS-u sa idejom da nacionalna televizija stane iza domaćih bendova i da se formira domaća autorska produkcija, ali ne da se snimi album i potom zaboravi nego da se ozbiljno pravi promocija od spotova preko koncerata do festivala. Teško je napraviti ozbiljnu scenu bez jakih hitova koji se slušaju, jer pjesma je sve i bez pjesme koja je hit, nemate popularan bend.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.