Legendarni Prinsov album “Purple Rain” slavi 40 godina: Ploča koja je krunisala vladara pop muzike

Branislav Predojević
Foto: Arhiva

MINEAPOLIS - Legendarni Prinsov album “Purple Rain” iz 1984. godine dostupan je za strimovanje u novom dolbi atmos miks zvuku u sklopu proslave 40 godina od izlaska originalne ploče.

Zadužbina “Pajsli park”, koja se brine o ostavštini pokojnog muzičara, najavila je ovo izdanje kao početak proslave jednog od najvažnijih pop albuma u istoriji. 

- Dok počinjemo jednogodišnju proslavu 40. godišnjice albuma “Purple Rain”, oduševljeni smo što predstavljamo ovo remek-djelo u atmos kvalitetu zvuka, pružajući impresivno audio-iskustvo ovog legendarnog albuma - piše u saopštenju. Originalni album je objavljen 25. juna 1984. i nošen uspjehom prvog singla “When Doves Cry” debitovao je na 11. mjestu “Bilbord” liste 200 albuma 14. jula i dostigao vrh 4. avgusta, nedjelju dana nakon što je istoimeni film otvoren u više od 900 bioskopa širom SAD. Zajedno album i film, sa naelektrisanim muzičkim nastupima Prinsa i pratećeg benda “Revolucija” te emotivnim temama trijumfa autsajdera nad nevoljama i vlastitim demonima, promijenili su zauvijek svijet pop kulture. 

Film je dobio “Oskara” i prikupio skoro 70 miliona dolara na blagajnama, uz budžet od 7,2 miliona dolara. U međuvremenu, album je šest mjeseci ostao na prvom mjestu “Bilbord” liste 200, osvojio je tri “Gremi” nagrade i iznjedrio pet hit singlova, uključujući još jedan broj 1 (“Let's Go Crazy”) i br. 2 (“Purple Rain”). Procjenjuje se da je album prodat u najmanje 25 miliona primjeraka širom svijeta, iako je stvarni broj vjerovatno mnogo veći. 

Podjednako kao i publika kritika je uglavnom reagovala sjajno, uz laskave ocjene i isticanje Prinsovih zasluga za revolucionarno kombinovanje fank i R&b korijena sa uticajima psihodelije, pop i rok zvuka, uz nadahnutu produkciju i upotrebu sintisajzera. Za razliku od prethodnih albuma, koje je komponovao i svirao uglavnom sam uz pomoć studijskih muzičara, za ovaj projekat je Prins okupio prateći bend “Revolucija”, koji je svojim nadahnutim sviranjem dao ogroman doprinos svestranosti albuma. 

Bend u sastavu Met Fink na sintisajzerima, Braun Mark na basu, Bobi Zi na bubnjevima, Lina Koleman na klavijaturama i gitaristkinja Vendi Melvin bio je po riječima Melvinove mjesto sigurnosti za svog lidera. 

- Niko od nas nije bio virtuoz za sebe, ali smo bili muzičari koji su zajedno odsvirali sve i jednu notu na pravom mjestu. Postali smo moćni teretni muzički voz na sceni i u studiju, a Prins se mogao osjećati sigurno znajući da smo srećni da mu damo upravo ono što želi od svakog od nas - rekla je Melvinova. 

Naravno jasno je da je Prins sam sebi trasirao put do uspjeha sa svojih prethodnih pet albuma, ali tek nakon ove poloče on je postao krunisani vladar pop muzike i uz Majkla Džeksona najpopularniji muzičar osamdesete decenije. 

Gledajući unazad sa distance od četiri decenije, jasno je da su album i film “Purple Rain” dijelom nadahnuti muzički genije u akciji, a dijelom proračunata ambicija vrhunskog profesionalaca. Pjesme su savršeno osmišljene, prepune energije i prepoznatljivog Prins zvuka, dok se još upuštaju u nove muzičke teritorije. Kao da je autor znao da je pravo vrijeme da zakorači u centar pažnje s albumom koji je istinski odraz njegovih talenata, ali i koji je takođe stvoren za razbijanje žanrovskih granica mejnstrima. 

Sam muzičar je teško podnio uspjeh koji je prevazišao sva očekivanja, počevši prvi put da pokazuje znake mentalne nestabilnosti pod pritiskom slave, koji su kasnije nekoliko puta dovodili njegovu karijeru na ivicu opstanka. Klaustrofobija od tako velike slave bila je samo dio problema, što je bilo mnogo važnije za njega, zbog nje se osjećao i kreativno zarobljenim. 

- Album “Purple Rain” je postao moj kamen oko vrata, sve dok pravim muziku. Na neki način bilo je više štetno nego dobro. Zapanjilo me. Umalo sam doživio nervni slom na turneji jer je bilo isto svake večeri. Radio sam 75. nastup, radio istu stvar iznova i iznova i jednostavno sam se izgubio. Znao sam da moram pobjeći od svega toga - rekao je Prins.

I na kraju ispostavilo se da su ove riječi bili pomalo proročke, jer je “Purple Rain” na kraju postala posljednja numera, koju je Prins izveo uživo tokom svog posljednjeg koncerta u Atlanti 14. aprila 2016. godine, samo šest dana prije smrti.

Sam album se redovno svrstava među najbolje albume svih vremena, a magazin “Rolingston” je album svrstao na osmo mjesto svoje liste “500 najboljih albuma svih vremena” iz 2020. godine. Uvršten je u Kuću slavnih “Gremija” i dodat na listu zvučnih snimaka koji su kulturno, istorijski ili estetski značajni u Nacionalnom registru zvučnih zapisa Kongresne biblioteke SAD.

KONTROVERZE

Ogromnom uspjehu albuma i filma pomogle su brojne kontroverze, koje su pratile projekat, posebno zbog seksualnih aluzija u tekstovima i spotovima.

Muzički spot za glavni singl albuma “When Doves Cry” izazvao je kontroverzu među rukovodiocima mreže MTV, koji su smatrali da je njegova seksualna priroda previše eksplicitna za televiziju, ali je sama pjesma postala jedan od simbola decenije. 

Tekst pesme “Darling Nikki” izazvao je pritužbe od strane Tiper Gore, supruge američkog potpredsjednika Ala Gora i zloglasnog Centra za muzičke resurse za roditelje i doprinio implementaciji naljepnica i natpisa Roditeljsko savjetovanje na omotima albuma.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana