Kako je Oliver Entoni pjesmom podijelio Ameriku: Heroj radničke klase ili proleter u službi bogataša

Objavljena 8. avgusta, pjesma “Rich Men Of North Richmond” (“Bogataši sjeverno od Ričmonda”) je za samo desetak dana postala globalni hit, a od tada je dospjela na prvo mjesto na striming listama kantri muzike i prikupila preko 40 miliona pregleda na “Jutjub” kanalu.

Potom je do tada potpuno anonimni pjevač ušao u istoriju top lista debitujući na broju jedan na “Bilbord” listi 100 hitova, čime je Entoni, bivši radnik u fabrici i mali farmer, postao prvi umjetnik koji je to učinio bez ikakve prethodne istorije na top listama.

Entoni je, naime, snimio ogoljeni spot mobilnim telefonom  u kojem uz pratnju akustične gitare, okružen svojim psima na farmi pjeva u mikrofon o pohlepnim bogatašima sjeverno od Ričmonda nezainteresovanim za američkog radnika bez posla i perspektive u maniru starih folk i kantri pjevača. Numeru je poslao radiju Zapadne Virdžinije “Radio wv”, računajući da može skupiti nekih stotinu hiljada klikova uz interni opis pjevača.

- Oliver je zaista poseban pjevač i kao čovjeka koji je na njega najviše uticao navodi Henka Vilijamsa Mlađeg. Oliver želi da pruži nadu radničkoj klasi i prosječnom vrijednom mladom čovjeku - piše u opisu viralnog video-snimka.

Na opšte iznenađenje pjesma je buknula na “Jutjub” kanalu pomenute radio stanice, za manje od sedmicu dana strimovana je preko 17,5 miliona puta, a u međuvremenu skoro 40 miliona puta te je eksplodirala na listama i društvenim mrežama preko noći pogađajući nerv običnih ljudi, ne samo u SAD, već i ostatku planete svojim oštrim stihovima.

Entoni je, naime, uz pratnju gitare otpjevao surove stihove:

“Prodavao sam dušu, radio prekovremeno po cijeli dan za pišljivu platu, da mogu da budem ovdje napolje i traćim svoj život, da se odvučem kući i utopim brige (u piću). Sramota u šta se pretvorio svijet, za ljude kao što sam ja, za ljude kao što si ti. Volio bih da se probudim i da to nije istina, Ali, istina je, o istina je”. Po svemu sudeći u njima su se prepoznali brojni obični građani SAD, ali sudeće po komentarima ispod videa i brojni ljudi širom planete od Novog Zelanda do Škotske.

Ričmond je inače glavni grad Virdžinije, države u SAD u kojoj živi autor, a na sjeveru je Vašington, glavni grad i politički centar SAD, udaljen samo nekih 150 km, koji važi kao simbol političke i ekonomske klase odrođene od običnih Amerikanaca, koje Entoni proziva u numeri.

Vrlo brzo nakon početnog uspjeha pjesmu su pohvalile razne desničarske medijske ličnosti, uključujući Dena Bongina i Mata Valša, a predstavnica Republikanske stranke Mardžori Tejlor Grin opisala ju je kao himnu zaboravljenih Amerikanaca koji istinski podržavaju ovu naciju i svijet. Nakon ove podrške američke desnice munjevito su reagovali liberalno ljevičarski mediji poput magazina “Roling stone” i “Indipedent”, koji su Entonija napali za desničarenje, rasnu netoleranciju, vrijeđanje gojaznih ljudi, podršku teorijama zavjere i sličan repertoar optužbi sa repertoara kulture otkazivanja, što je samo dodatno pojačalo interes za numeru. Na sve to se oglasio i čuveni ljevičarski folk muzičar Bili Breg, koji je napisao pjesmu odgovor na Entonijeve prozivke bogataša, pozivajući na radničku solidarnost i sindikate kao jedini pravi odgovor, ali reakcija na Brega prilično je blijeda u odnosu na Entonijevu pjesmu.

Ipak, medijski rat koji je buknuo oko numere, natjerao je i samog Entonija da se oglasi video-izjavom u kojoj napada predvodnike obje strane političke podjele zbog njihovog mišljenja o pjesmi i njenom značenju.

- Mrzim situaciju u kojoj se pjesma koristi kao oružje propagande i kako desničari pokušavaju da me okarakterišu kao jednog od svojih. Jednako otužno je vidjeti kako ljevica pokušava da me diskredituje, valjda u znak odmazde. To mora prestati - rekao je Entoni.

Ipak, buka ne staje i širi se izvan američkih društvenih krugova, pa se tako i poznati slovenački filozof Slavoje Žižek naklonjen lijevim idejama oglasio autorskim testom” Entoni nema odgovor” u kojem takođe kritikuje pjevača jer navodno stihovima podržava desne ideje i vrijednosti konfederacije SAD tvrdeći da pjesma jeste autentična, ali ne i da je istina jer je Entoni glas bogatih.

- Entonijeva pjesma predstavlja konačni trijumf bogataša u klasnom ratu, čak je i potlačeni proleter koji se bori za socijalnu pravdu stao na njihovu stranu - napisao je Žižek.

Sa druge strane srpski filozof i publicista Nikola Tanasić u svom autorskom tekstu za sajt “RT Balkan”, kaže da je uspjeh ove pjesme u tome što se u njoj prepoznaje grupa koju je zaboravila i američka ljevica i desnica, a to je - radnička klasa.

- Njegova hit pesma je disektirana na parčiće i u njima su traženi znakovi “rasizma”, “šovinizma”, “netolerancije”, kao i “teorija zavere”. Establišment je dao sve od sebe da ugura upečatljivog momka sa crvenom bradom u čuvenu “korpu bednika” Hilari Klinton, koja se tretira kao kamen oko vrata za progresivnu Ameriku, na koju se obraća pažnja samo oko izbora i koja nikako nema pravo da se izjašnjava na temu kako bi njihova zajednička država trebalo da izgleda. Ni desničarski establišment nije se proslavio u svojim reakcijama. Američki političari sa desne strane spektra pokušavali su da se ulaguju svojim biračima hvaleći pesmu, ali su tom prilikom pokazivali da suštinski ne razumeju razloge njenog uspeha. Pri­ tome su se jednako kao svoje liberalne kolege osetili prozvanim njegovim stihovima, pogotovo onim najubitačnijem. Ono što je, međutim, promaklo i “levici” i “desnici” u američkom političkom i medijskom establišmentu jeste da se Entoni ne obraća ni jednima, ni drugima, već nekome ko je u vihoru američkih kulturnih ratova skoro potpuno zaboravljen – radničkoj klasi - napisao je Tanasić.

Da li je on proleter koji je izgubio kompas ili je u pitanju odličan kantri folk pjevač o čiju se slavu neuspješno kače političari svih profila, teško je procijeniti u momentu dok je medijska histerija oko njega na vrhuncu. Ipak, definitivno djeluje da je Oliver Entoni potpuno iznenađen svojim uspjehom. On jeste preko noći osvojio srca miliona, napadajući političku elitu, ali nije prvi koji piše tužne pjesme o bijedi, o obespravljenim u svojoj zemlji, a pri tome i nije baš neki muzičar, niti uzor, čega je i sam svjestan.

Ipak, djeluje da se pojavio u pravom trenutku, jer SAD nikad nisu bile podjeljenije, rat između vladajućih demokrata i republikanca bukti na sve strane, nikad popularniji Tramp prijeti povratkom, a nedavno hapšenje i optužbe za podstrekivanje na nasilje od strane vašingtonske administracije, samo mu podižu rejting kod birača, a sljedeći predsjednički izbori su u novembru 2024. , dok jaz između bogatih i siromašnih postaje sve veći. Sam Entoni sebe politički stavlja “tačno u sredinu”. Na koncertu 19. avgusta u Sjevernoj Karolini, za “Foks njuz” je izjavio da je vrijeme da se SAD vrate svojim korijenima.

- Ne vjerujem da će naša zemlja preživjeti još jednu generaciju ako se nastavi ovako. Moramo da se vratimo korijenima onoga što je ovu zemlju nekada činilo velikom - rekao je Entoni, što je samo izazvalo nove optužbe da je Trampov muzičar i poređenje sa krilaticom “Učinimo Ameriku ponovo velikom”..

Sedam dana nakon što je objavio pjesmu i ne mogavši da se izbori sa desetinama hiljada mejlova i poruka, odlučio je da se predstavi na “Fejsbuku”. Pravo ime mu je Kristofer Entoni Lunsford. Umjetničko ime Oliver Entoni uzeo je u čast svog djeda, a i da skrene pažnju na vrijeme takozvane velike depresije, teškog života 1930-ih svog pretka, ali i mnogih drugih ljudi tada. Živi u Farmvilu u Virdžiniji, sa svoja tri psa.

- Tokom 2019. sam platio 97.500 dolara za zemlju i još dugujem oko 60.000 dolara. Živim u polovnoj kamp kućici sa ceradom na krovu, koju sam kupio za 750 dolara - napisao je Entoni.  Na toj zemlji želi da napravi malu farmu za uzgoj stoke, a rekao je da je sa 17 godina (2010) napustio školu i da je radio razne poslove za bijednu platu.

- Radio sam u trećoj smjeni, šet dana u sedmici u pravom paklu. Tokom 2013. sam pao na poslu i slomio lobanju. To me je natjeralo da se vratim kući u Virdžiniju. Zbog komplikacija od povrede, oko šest mjeseci nisam mogao da radim. Od 2014. do prije samo nekoliko dana, radio sam u svijetu industrijske proizvodnje. Širom Virdžinije i Karoline upoznao sam desetine hiljada drugih koji su radili kao ja. Po cijeli dan, svaki dan, posljednjih 10 godina proveo sam slušajući istu priču. Ljudi su tako prokleto umorni od zanemarivanja, podjela i manipulacija - rekao je Entoni. Muzičar tvrdi da mu nije jasno u čemu je tajna uspjeha njegove pjesme osim ako to nije njegova iskrenost i jednostavnost poruke.

- Ja nisam ništa posebno. Nisam dobar muzičar, a nisam ni neki baš dobar čovjek. Posljednjih pet godina borio sam se sa problemima sa mentalnim zdravljem i koristio alkohol. Tužan sam kada vidim u kakvom je stanju svijet, gdje se svi bore jedni protiv drugih. Proveo sam mnoge noći osjećajući se beznadežnim, jer najbolja zemlja na svijetu brzo nestaje. Mrzim način na koji nas je internet podijelio. Internet je parazit, koji inficira umove ljudi. Protraćeni sati, zaboravljeni ciljevi, voljeni koji sjede u kućama jedni pored drugih po cijeli dan, fokusirani na tehnologije koje su napravile ruke drugih jadnih duša, oznojenih radnika u fabrikama u nekoj stranoj zemlji - rekao je Entoni.

Sa druge strane Entoni nema ni svoj veb sajt. Kaže da radi na tome sa svojim ljudima, i da će biti i internet prezentacije i većih koncerata, jer samo želi da stvari ostanu u lokalnom i porodičnom vlasništvu. A to u  svijetu liberalnog kapitalizma, agresivnih medija i sveprisutnosti digitalnog svijeta sigurno nije jednostavno.

Prije par dana muzičar je objavio  novi video sa pjesmom “U Want To Go Home”, koji sa sedam dana ima sedam miliona klikova i nastavlja održavati njegovu popularnost. To je pjesma o izgubljenosti i krajnjem beznađu, u kojem Entoni žali za kućom oduzetom od strane banke i koja po svemu sudeći ponovo pogađa problem malih ljudi, svejedno sa koje strane političke linije stoje.

Karijera

Oliver Entoni se od 2021. bavi muzikom, a koncerte održava na stočnim pijacama, lokalnim klubovima i festivalima, često besplatno uz čitanje Biblije prije nastupa. Ne žuri da potpiše ugovor sa nekom diskografskom kućom što je začudilo ljude iz industrije.

- Ljudi u muzičkoj industriji me zbunjeno gledaju kada odbijem ponude od osam miliona dolara i kad kažem da ne želim da idem na velike turneje i stadione. Ne želim da budem u centru pažnje. Moje su pjesme doprle do miliona ljudi, jer nema uljepšavanja, nema agenata, nema gluposti. Samo jedan idiot i njegova gitara - rekao je Entoni.

Stihovi

Prodajem svoju dušu, radim po cijeli dan

Prekovremeni sati za pišljivu platu

Da mogu da sjedim i traćim svoj život

Odvučem se kući i utopim svoju muku.

Prokleta je sramota na šta je svijet spao

Za ljude kao ja i ljude kao ti

Volio bih da se probudim i da to nije istina

Ali jeste, o, jeste.

Živjeti u novom svjetu, sa starom dušom

A ti bogataši sjeverno od Ričmonda

Bog zna da svi oni samo hoće totalnu kontrolu

Da znaju šta misliš, da znaju šta radiš

Oni misle da ti ne znaš, ali ja znam da znaš

Jer tvoj dolar ne vrijedi ništa i beskrajno je oporezovan

Zbog bogatih ljudi sjeverno od Ričmonda.

Volio bih da političari čuvaju rudare

A ne samo maloljetnike na nekom ostrvu

Gospode, ljudi na ulici nemaju šta da jedu

A debeli muzu socijalu.

Pobogu, ako si visok metar i po, a imaš sto kila

Porez ne služi za tvoje kese čoko keksa

Mladići završavaju pod zemljom

Jer ih ova prokleta zemlja stalno ruši.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.