Andra Kido, muzičarka, za “Glas Srpske”: Ne želim da ćutim, niti da se stidim svojih emocija VIDEO

Rekla je ovo za “Glas Srpske”, talentovana pop umjetnica Andra Kido, objašnjavajući zašto je nakon rada u medijima i na muzičkoj sceni odlučila da započne karijeru odlukom da svoje ime Aleksandra Škrbić zamijeni umjetničkim imenom Andra Kido ili riječima jedne od njenih pjesama da donese odluku “gdje prestaje Aleks, a gdje počinje Andra”. Lična preispitivanja provlače se kao lajtmotiv svih osam pjesama njenog debitantskog albuma “Tama”, koji je regionalnu scenu obogatio više nego upečatljivom varijantom modernog pop zvuka.

- Aleksandra je imala preispitivanja, strahove, posljedice uticaja sredine, dok je Andra uzela sve u svoje ruke i odlučila da pomenuto stavi po strani i konačno da prostora onome što u stvari jeste. Možda ovaj odgovor zvuči kao dijagnoza, ali suprotno tome, dio je izlječenja - rekla je ona.

GLAS: Ozbiljno igranje na regionalnom pop tržištu traži krajnje ozbiljan i profesionalan pristup, bez diskografske kuće iza sebe, to je često rizično kockanje uz brojne povrede za “igrača”. Kako Vam se iz perspektive kapitena čini utakmica koja je dovela do izlaska “Tame”, posebno u svjetlu činjenice da je to samo početak cijele sezone?

KIDO: Da sam se stvarno zapitala sve ovo kada sam odlučila da počnem, vjerovatno se ne bih usudila nikada da izbacim ni pjesmu, a kamoli album. Radoholičar sam po prirodi i volim da razmišljam o svakom detalju, bez čega se u ovom poslu ne može, posebno ukoliko diskografska kuća ne stoji iza tebe. Utakmicom sam i više nego zadovoljna, jer sve ove stvari koje sam ostvarila u samo pola godine, bila su mi maštanja za neki dugoročniji period. Nisam sigurna kako bih to mogla da objasnim, osim da su i ljudi oko mene prepoznali želju i ludačku snagu da kada i vidim zatvorena vrata, nađem način da sama stvorim ona koja mogu da otvorim.

GLAS: Muzička putanja kojom je Andre krenula od poletne pop numere “Saundtrek noći” stigla preko malo mračnije “Ahiline mete” na kraju do “Tame”. To nije baš čest i očekivan razvoj događaja u pop muzici, da li je postojao strah kod Vas kao izvođača da “Tama” bude previše tamna za publiku?

KIDO: Slagala bih kada bih rekla da sam potpuno isključila ukus publike, ali nikako nisam htjela dopustiti da mi to oblikuje izražaj. Cijeli album ima koncept čiji je osnovni motiv tama, što se samo nadovezalo na “Saundtrek noći”. Jedino što je meni u tom procesu bilo važno je da svaka pjesma ima dio mene, bilo kroz atmosferu, bilo kroz tekst, bilo kroz muziku. U tom kontekstu tama je samo proizvod dugogodišnjeg povlačenja, preispitivanja, želje i strasti, što mislim da svaki čovjek nosi u sebi i zbog toga nisam imala dilemu da li je preveliki rizik predstaviti se onim što u svojoj suštini jesi. Takvo je moje shvatanje autora, prije ili kasnije shvatiš kada neko po svaku cijenu radi što nije blisko njemu.

GLAS: Muzički i vokalni poziv je prilično jasan i uvjerljiv,  ali šta to “stvarno krije tama”?

KIDO: Kada bih rasparčavala po pjesmama “Tama” sadrži prkos, inat, seksualnost i unutrašnji mrak. Sve stvari sa kojim ja nisam bila pomirena kroz svoje odrastanje. Učena sam da ćutim, da se ne suprotstavljam, da se stidim emocija koje su bliske živim bićima, što je i dovelo do stanja za koje je na kraju bila potrebna psihoterapija. O tim stvarima volim da pričam, jer smo i dalje sredina koja ne pruža podršku kada primijeti ranjivost, već se vodi starom dobrom “idi radi nešto, pa nećeš imati vremena da razmišljaš”. Ja sam i tu metodu primjenjivala, pa sam se uvjerila da nije najdjelotvornija. Ipak, postoje ljudi koji se bave emocijama i ne bi trebalo da danas iko rad na sebi u tom smislu dovodi u pitanje.

GLAS: Andra pjeva i iznosi pjesme na duboko ličan način, Nenad Bosnić piše tekstove, Nemanja Ristić Iks kreira muziku. Koliko je teško bilo povezati troje autora u cjelinu i koliko je potrebno poznavati nečiju intimu da to zvuči kao stvarna emocija, a ne falsifikat u finalnom skoru?

KIDO: Svi ljudi sa kojima sarađujem poznaju ono što sam u suštini. Uvijek sam bila slobodna da, kada dobijem demo ili verziju teksta, kažem šta jeste ili nije u skladu sa mnom. Više puta se dešavalo da zajedno preuređujemo stihove ili kompletne pjesme, jer ja ne želim da izvodim nešto iza čega ne želim da stanem i kao artista i kao osoba.

GLAS: Album “Tama” pulsira u ritmu moderne pop muzike od elektro i sinti pop zvuka do treš i R&B uticaja, ali je iz perspektive slušaoca žanrovska linija varijabilna i izbjegava jasnu klasifikaciju. Autorska ekipa je svjesno bježala od žanrovskih definisanja ili je to bilo više stvar improvizacije?

KIDO: Nikada nismo pričali o žanrovima. Jasno smo definisali okvire preko i ispod kojih ne želimo da idemo, a svim detaljima unutar njih se nismo previše zamarali. Važno nam je da svaka pjesma bude zasebna cjelina i da sve što se tu dešava doprinosi atmosferi i ideji tog projekta. Mislim da je danas besmisleno biti zabetoniran u jednom pravcu, jer toliko se fenomenalnih repera može pronaći u gotovo svakom žanru.

GLAS: Album je najavio minimalistički, ali efektan spot  za naslovnu numeru rađen sa Tajanom Dedić Starović Ostić, koji je upečatljivo vizuelno oživio autorsku ideju koja stoji iza numere i napravio jasan otklon od prva dva singla prema konceptu albuma?

KIDO: Kao i sav album i za pjesmu “Tama” smo tražili rješenje koje bi doprinijelo kompletnom doživljaju pjesme. Kada sam demo čula, meni je Tajanina estetika već bila u glavi. Nevjerovatna je stvar na koji način smo nas dvije kliknule i koliko smo brzo došle do ideje. Svaki njen novi prijedlog je bila samo nadogradnja koncepta koji sam imala u glavi. Vjerujem da ćemo još sarađivati, jer mi je važno da kliknem sa svim saradnicima i da ne postoji bespotrebni stres i tenzija. Imamo toga i previše od svega što radimo pa se trudimo da jedni drugima olakšamo dogovorima i prijateljskim pristupom.

GLAS: Sa druge strane studio i spotovi su jedno, živi nastupi su drugo. Iza Vas su tri svirke na različitim koordinatama, koliko ste zadovoljni njima i kako je publika reagovala na pjesme uživo?

KIDO: Imam osjećaj da ni najbolji scenario u mojoj glavi nije mogao pretpostaviti ono što se zapravo dešavalo na festivalima. Pola godine se intenzivno pripremam sa koreografkinjom Teodorom Radivojević i plesačicama Natalijom Aleksić i Anom Nišević. One su pretalentovana bića koja doprinose tome da sve vizuelno izgleda kako treba i da pokretom ispratimo ono što je u studiju rađeno. Ne mogu da ne pomenem ni Maju Manojlović, vokalnog trenera sa kojom sarađujem duži period i koja je pored toga što je veliki profesionalac, moja ogromna podrška. Proizvod svega toga je povratna reakcija publike koja je za ovaj kratak period nevjerovatna. Od toga da ljudi već znaju tekstove pjesama, do toga da dnevno dobijam veliki broj poruka podrške na “Instagramu”, sve to doprinosi utisku da nisam pogriješila što sam započela ovu svoju priču.

Planovi

GLAS: Šta očekujemo od Andre sljedeće i kuda “Tama” kreće dalje?

KIDO: Planovi su da se nakon odmora vratim u studio. Osmislila sam neki plan za narednih pola godine pa ćemo vidjeti koliko ću uspjeti da postignem. Za sada su to još neke ideje u mojoj glavi, pa dok ne krenem u realizaciju neću previše da najavljujem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.