Aki Rahimovski: Glas sa hiljade koncertnih časova

Tokom trideset godina muzičkog staža ostavio je snažan pečat na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije. Dovoljno je samo da se kaže da je bio vokal popularne rok grupe od 1975.

Iako je grupa "Parni valjak" sada, kako ističe, samo u muzeju velikih, Aki i dalje redovno nastupa, a trenutno ima misiju – da kulturne centre širom Balkana vrati u život. Tako je stigao i do Prijedora, gdje je pokazao da i dalje "pali i žari" i ima hiljade koncertnih časova u glasu.

* GLAS SRPSKE: Album "U vremenu izgubljenih" vaš je prvi samostalan projekt od kako se "Parni valjak" razišao. Koliko dugo ste radili na albumu i jeste li zadovoljni prodajom?

RAHIMOVSKI: Za album je zaslužan bubnjar "Parnog valjka" Dražen Sholc koji mi je, nakon što se grupa razišla, dao materijale na kojima je radio godinu dana, a namijenio ih je upravo meni. Pjesme su mi se svidjele, okupila se grupa i upustili smo se u izazov. Snimanje je trajalo šest mjeseci. Prodaja je zadovoljavajuća, s obzirom na to da se radi o mom svojevrsnom debiju.

* GLAS SRPSKE: Kako ste se odlučili na tu vrstu izazova, nakon 30 godina provedenih u "Parnom valjku" i da li ste imali tremu da ćete uspjeti u tom samostalnom izlasku na scenu?

RAHIMOVSKI: Ne, nije bilo treme, mada ona uvijek postoji kao adrenalin kada krenete nešto da radite, jednostavno vas to drži. Odgovornost je velika, jer tih 30 godina u " Parnom valjku" je prvo jedno veliko iskustvo, a drugo, ostavio sam pečat tom bendu, prepoznatljivost i naučio sam puno toga. Prvenstveno da kvalitet uvijek pobjeđuje i mi smo se trudili da svih 30 godina dajemo vrhunske koncerte, da radimo prelijepe pjesme, da to sve tako dugo funkcioniše, a da ne budemo dosadni. Poslije "Valjka" sam osjećao tu težinu jer sam bio svjestan da će mnogi sada čekati da vide šta će to Aki sam napraviti uz komentar - dobro je to, ali nije kao "Valjak". Međutim, U Hrvatskoj i Sloveniji, gdje je izdata ploča, znaju dosta pjesama sa tog albuma, pogotovo pjesmu "Ti i ja", koja je i singl, publika je to prihvatila jako dobar i ja se nadam negdje na ljeto da ću krenuti u promociju ovog svog prvenca.

* GLAS SRPSKE: Da li to možemo nazvati i željom za promjenom ili da nešto što dugo traje treba staviti ad akta i krenuti sa nečim novim?

RAHIMOVSKI: Nismo mi "Parni valjak" stavili ad akta, on je jednostavno u muzeju velikih i to je zaslužio. Sa tom grupom smo postigli sve što se moglo postići na ovim prostorima, od prodaja milionskih tiraža ploča, stotine i stotine koncerata, imali smo sve moguće verzije i sa simfonijskim orkestrom, sa big –bendom i sa verzijom bez struje, koja je i dan-danas najprodavaniji kompakt disk u istoriji jugoslovenske rok muzike, pa i van tih prostora sa tiražom od oko 400 hiljada primjeraka, što je nepojmljivo. Mi idemo dalje, mi smo i dalje muzičari koji idu, svako svojim putem. Preko ljeta ćemo nastupati zajedno, i dalje smo veliki prijatelji i jedni drugi gosti na nastupima. Ljubav nikad ne prestaje.

* GLAS SRPSKE: Sigurno Vas veseli što ste dočekali da i Vaš sin Krsitijan nastupa sa Vama?

RAHIMOVSKI: To je sreća i san svakog roditelja, da vidite da se ono što želite i trudite se da postignete bez nekog velikog usmjerenja ostvarite nešto što Vas veseli.

* GLAS SRPSKE: Kako je došlo do saradnje sa djevojkama koje su prateći vokali na ovoj turneju "Vratimo kulturu u kulturne hramove" i koje zaista dobro pjevaju?

RAHIMOVSKI: Nevena Reljin i Gordana Vidaković su vojvođanski dio ove priče, a do saradnje smo došli slučajno, jer ja sam jednostavno trebao da se u realizaciji ove ideje pokažem što bolje i kad kažu - one super pjevaju, ja im odgovorim da ne pjevaju super ne bi bile sa mnom, jer ja loše pjevam i mora me neko sakrivati.

* GLAS SRPSKE: Da li Vam imponuje što se publika i ona koja nije bila rođena u neko Vaše vrijeme, sada pjeva i pleše sa Vama?

RAHIMOVSKI:To je i te kakav podstrek za cjelokupni glazbeni milje, a posebno za rokenrol. To kreće od kućnog vaspitanja, tako da ono što su slušali roditelji, pa i djede i bake, sada to slušaju i njihova djeca i unuci. Djecu pogotovo ne možete prevariti, djeca su takva iskrena publika i ono što im se ne dopada glumiće, a ono što im se sviđa to definitivno uzimaju i upijaju. Meni je ponekad lako, jer kad zaboravim tekst, znam da ih bar petsto ljudi u publici zna jer će pjevati sa mnom.

Fudbal

* GLAS SRPSKE: Šta biste bili da niste pjevač?

RAHIMOVSKI: Ljubav prema fudbalu, pogotovo kad sam bio klinac, bila je velika. Pripadam generaciji koja je držala loptu ispod jastuka, ali je i voljela muziku. Od trenera sam dobio savjet poslije nekih povreda koljena, dok sam igrao u fudbalskom klubu "Vardar", da se ipak opredijelim za muziku i tako je i bilo. Ne kajem se, jer se fudbal nekad igrao srcem, a sada novcem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.