Životna promišljanja Stevana Tontića
Banjaluka - Kada za sedamdeset godina života jedan pisac pedeset pokloni pisanju, sasvim prirodno dobija onu neku čudnu moć, koju ljudi sa perom u srcu imaju i počinju unaprijed da progovaraju o onome što osjećaju da će se desiti u vremenu u kojem žive.
Takav je i srpski pisac, rođen u Grdanovcima kod Sanskog Mosta, Stevan Tontić koji ove godine proslavlja sedamdeseti rođendan života i pedeset godina putovanja po neizvjesnim književnim stazama. Veliki jubilej obilježen je svečano i dostojanstveno, kako i priliči njegovom imenu. U četvrtak uveče u zgradi Akademije nauka i umjetnosti RS u Banjaluci kolege književnici i dugogodišnji prijatelji govorili su o Stevanu Tontiću. Govorili su o njemu kao piscu koji zahvaljujući svojim djelima, nije običan čovjek, i čovjeku koji je vrlo rano u sebi spoznao pisca i koji je taj talenat pomiješao sa iskustvom ostavljajući na velikom broju stranica prolaznost života, patnje, strahove i ljubavi.
Predsjednik Društva članova Matice srpske u RS i književnik, Mladen Šukalo istakao je da Tontić razara oblike tradicionalne lirike, pjeva i promišlja i da u svemu što zapiše dominira misao.
Da je Stevan Tontić vrhunski esejista i kritičar podsjetio je njegov dugogodišnji prijatelj, književni kritičar Dejan Đuričković. Mislima se vratio u doba koje ih je najviše zbližilo, rat, koji su zajedno preživljavali u Sarajevu uz tišinu i šahovsku tablu.
- To malo ko zna, ali Tontić je jedan od šahovskih fanatikosa koji je svoje životne i mentalne nervoze liječio šahom - kazao je Đuričković ističući da im je šah bio lijek protiv ludila, ali i da je Tontića čovjek može da upozna za šahovskom tablom.
Tontić je u pauzama od priče drugih o njemu, među kojima je bio i književnik Ranko Risojević, srčano čitao svoju poeziju, govorio stihove pjesama "Kazivanje majci", "Pjevali smo i ništa čuli nismo", "Crna je, mati, nedjelja", "Soba u Berlinu 1979" za koje ga je publika nagradila velikim aplauzima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
