“Žena kose boja moka kafe” nova postavka u banjalučkoj galeriji “Vagon”

Riječi su ovo umjetnika Aleksandra Rakezića koji je u Beogradu završio osnovne i master studije slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti, a čija je izložba “Žena kose boja moka kafe (Second chance)” otvorena u Galeriji “Vagon” u Banjaluci do 15. novembra.

Umjetnik Aleksandar Rakezić kroz ovu postavku problematizuje i kritikuje prakse kozmetičke industrije i masovnih medija koji decenijama unazad promovišu idealističku viziju ljudskog tijela i načina života. Izloženo je 12 objekata koji predstavljaju reprodukciju tiraža kutija farbi za kosu pod imenom “popart”. Svaku  kutiju Rakezić je oslikao kako bi protivrječio brzoj i mehaničkoj proizvodnji.

Aleksandar Rakezić je za “Glas Srpske” kazao da ga je za nastanak ove serije radova inspirisala majčina farba za kosu, a da je koncept izložbe proizašao iz njegovog razgovora s majkom. Kako Aleksandar kaže, on je prije par godina ćaskajući sa majkom shvatio da se pomirila s činjenicom da joj kosa sve više i brže sijedi.

- Izolovano od tog trenutka, ali i dalje pod okriljem istog krova kuće u kojoj sam rođen i u koju  već više od deceniju dolazim kao gost, dok sam prao zube u kupatilu, dugo sam posmatrao kao u rilsu snimak kutije farbe za kosu. Brend se zvao “glos”, a edicija “popart” - rekao je on.

Naglasio je da je nakon godinu dana došao na isto mjesto i osjetio da kao da se navikao na pogled žene kose boje moka kafe. Tako je započeo ciklus “Second chance” koji je radio tokom četvoromjesečnog boravka na Cetinju.

- Prvi objekti koje sam pravio bili su od gipsa, oslikavao sam ih tako da liče na kutije žalfije, urmi i bombona, ali su bili jako krti i krhki i bivali bi lako oštećeni. Na tim prvim objektima vreme i prostor grebali su iluziju koju sam strpljivo oslikavao i tako se nametali kao dva pobednika u ovom meču - kazao je Rakezić.

Ispričao je da su novi objekti od akrilne smole, sintetičkog materijala koji je mnogo otporniji od gipsa, što čini ovu seriju iluzija uspjelijom jer joj prolaznost vremena i promjena prostora malo šta mogu.

- Odskoro sam počeo da razmišljam o šutu, građevinskom otpadu, kao višku koji je lišen potencijala, odnosno života i time predstavlja neku vrstu mrtve tačke. On ostaje kao neupotrebljivi produkt koji nastaje građenjem sistema za življenje. Taj šut nastao izgradnjom zgrade je samo razglednica iz budućnosti koja prikazuje kako će i ta zgrada jednom izgledati nakon što je vreme zdrobi. Ukoliko bismo uporedili poroznost građevinskog materijala sa fragilnošću ljudske kose, onda bismo farbu sa kosu interpretirali kao sredstvo za reparaciju ili sanaciju tragova propadanja - objasnio je Rakezić i dodao da su otuda ova dva činioca ključni materijalni nosioci izložbe.

Nematerijalni činilac koji postavku pretvara u ambijent su glasovne poruke koje su zabilješka intervjua napravljenog sa frizerom za poznate ličnosti Stevanom Rulesom.

Vlasnica galerije “Vagon” Isidora Branković istakla je da je umjetnik naglasio da kroz proces farbanja kose čovjek pokušava da zaustavi svoju prolaznost jer je mnogo jeziva spoznaja da smo i mi prolazni kao i svaka stvar na svijetu.

- Mi smo željeli da izbjegnemo klasičnu postavku, jer “Vagon” oduvijek njeguje eksperimentalnost i cijenimo to kada da su umjetnici spremni da eksperimentišu - zaključila je ona.

Poziv

Isidora Branković je naglasila da je galerija “Vagon” početkom marta uputila otvoreni poziv umjetnicima koji se zvao “Izlaži u Vagonu”.

- Jedan od dobitnika izložbe, koji je dobio priliku da sarađuje s “Vagonom”, bio je i Aleksandar Rakezić - rekla je Brankovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.