Željko Erkić, glumac, za “Glas Srpske”: U sistemu koji melje čovjeka porodica plaća cijenu

Kazao je to u razgovoru za “Glas Srpske” glumac Željko Erkić koji igra Milana u predstavi “Urnebesna tragedija”, rađenoj po tekstu Dušana Kovačevića, a u režiji Jagoša Markovića, koja je premijerno izvedena u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Prvo reprizno izvođenje zakazano je za večeras (13. maj) u 20 časova. Budući da je predstava rađena u koprodukciji Narodnog pozorišta u Beogradu i Narodnog pozorišta Republike Srpske, premijerno pred beogradskom publikom u nacionalom teatru biće odigrana 15. maja od 19.30 časova.

- Sve to je ispričano kroz prizmu jedne porodice koja šalje sliku velike disharmonije, koja korespondira sa trenutnim vremenom. I ta disharmonija je posljedica pomenutih dešavanja u društvu - dodaje on.

GLAS: Kakav je Milan čovjek i koliko Vam je bilo izazovno uhvatiti se u koštac sa ovim junakom?

ERKIĆ: Milan je čovjek umjetnik, on je direktor pozorišta i zasigurno je čovjek koji se bavi umjetnošću kao primarnim pozivom. U komadu nije tačno navedeno njegovo zanimanje, ali iz opisa kakav je on karakter to se naslućuje. I kao takav jako mi je blizak. On je rastrzan između posla koji ga cijelog traži i porodice kojoj je potreban. Veliko uživanje je bilo oslikati ovaj karakter.

GLAS: Iako je komad napisan prije 30 godina i igran u mnogim teatrima, čini li Vam se da mi i danas živimo urnebesnu tragediju?

ERKIĆ: Moram reći, nažalost, da. Mi kao društvo još plivamo i tražimo se, i dalje čini mi se nismo prešli taj tranzitni period promjene sistema, a evo već dolazi do novih tektonskih promjena u cijelom svijetu. Ali mi smo kao narod prilagodljivi, tako da vješto plivamo kroz sve to.

GLAS: Koliko je važan povratak ovog komada na pozorišnu scenu u ovom istorijskom trenutku?

ERKIĆ: Upravo zbog gore navedenih promjena koje nam se dešavaju kako nama tako i u svijetu. Ali po meni bitan je najviše zbog toga što govori o ljudima i društvu koje je svim tim spoljnim uticajima rastrzano i usljed toga zaboravlja na jedine prave iskonske vrijednosti, jer nema vremena. Nametnuta je mašina koja melje čovjeka iz dana u dan, a ta iskonska vrijednost je porodica koja i te kako trpi i plaća cijenu svega toga.

GLAS: Ovo je i priča o destrukciji u porodici koja je najvažnija u životu svakog čovjeka. Kako danas spasiti porodicu od spoljašnjih uticaja koji kao da su napravljeni da urušavaju porodicu i njene vrijednosti? Nije li taj udar na porodicu i način da se izgubi identitet ?

ERKIĆ: Udar na porodicu je udar na identitet. Kao što sam rekao sistem je takav da melje čovjeka, ali čovjek je tu da se prilagodi i ne zaboravi šta su prave vrijednosti i ako to uspije, sačuvaće identitet. Ovo jeste priča o destrukciji jedne porodice koja je usljed spoljnih uticaja postala takva.

GLAS: Dušan Kovačević je kazao jednom prilikom da je “Urnebesna tragedija” između ostalog i tragična priča o pozorištu koje se zbog socijalnih problema pretvara u nešto što nema veze sa umjetnošću. Uspijevaju li teatri danas da se izbore sa tim problemima i da pobijede rijaliti?

ERKIĆ: Mislim da uspijevaju. Teatar i mi koji mu služimo smo tu i mi nudimo auditorijumu sliku društva i ukazujemo na probleme. Pozorište nije tu da popravlja, ono je tu da predstavlja i oslikava stvarnost, a na pojedincima je da to prepoznaju i da svi zajedno mijenjamo i popravljamo našu stvarnost. Tako da i te kako ima komada koji ukazuju na probleme i to je bila i ostala naša misija. A pozorište svakako da zapada u krizu, ali njega, kao što je to i Duško govorio, u tu krizu stavlja jedna velika socijalna kriza koja je bila tih devedesetih godina kada je pisac i napisao “Urnebesnu tragediju”. Tada je bilo takvo vrijeme, nije bilo ni institucije ni pojedinca koji nisu bili u krizi.

GLAS: Kako je protekla saradnja sa Jagošem Markovićem i kolegama Narodnog pozorišta u Beogradu?  

ERKIĆ: To su divni ljudi prije svega, fenomenalne kolege, od prvog dana smo se spojili kao da se znamo čitav život. O Jagošu se sve zna, to je jedan od naših najcjenjenijih reditelja i velika je čast i privilegija za glumca da ga pozove Jagoš Marković u svoj projekat. On je  veliki profesionalac i osoba koja beskrajno voli glumce i pozorište.

“Koža”

GLAS: Budući da snimate “Kožu”, možete li nam nešto više reći o junaku kojeg igrate i samom projektu?

ERKIĆ: To je takođe priča koja duboko korespondira sa društvom i dnevno-političkim situacijama u kojima se nalazimo. Igram policijskog inspektora, sumnjivog morala i to je sve što u ovom trenutku mogu da kažem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.