Željka Paić, slikarka za “Glas Srpske”: Izlaskom iz okvira, postajemo sve što želimo

Milanka Mitrić
Željka Paić, slikarka za “Glas Srpske”: Izlaskom iz okvira, postajemo sve što želimo

“Socijalno distanciranje”, nastalo za vrijeme pandemije je specifično, jer je nametnuto datim okolnostima, a ne slobodnom voljom. To je ostavilo prazninu, što moja slika i prikazuje, jer je taj socijalni kontakt trebalo da se desi, a nije.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” akademska slikarka Željka Paić, govoreći o radu naziva “Socijalno distanciranje”, koji je dio izložbe “Umjetnost van okvira”, koja će 12. oktobra u 19 časova biti otvorena u velikom izložbenom salonu Banskog dvora Kulturnog centra.

- Naravno, ja sam optimista i vjerujem da se iz te situacije može i izvući pouka da treba da cijenimo ono što smo ranije uzimali zdravo za gotovo. Potrebni smo jedni drugima - dodala je ona.

GLAS: Na izložbi “Umjetnost van okvira” izložićete radove nastale između 2016. i 2021. godine. Šta biste mogli da nam kažete o njihovom nastanku?

PAIĆ: Sva djela koja su nastala u tom periodu nazivam “zlatna faza”, jer ne samo da sam koristila u najvećoj mjeri zlatnu boju na slikama, nego taj period za mene predstavlja oslobođenje od stega prošlosti, potragu za mojim vlastitim stilom i prihvatanje vremena i prostora u kojem živim.

GLAS: Jedna serija radova inspirisana je arhitekturom i apstraktnom geometrijom. Šta biste mogli da nam kažete o nastanku tih radova?

PAIĆ: Pet godina studiranja arhitekture je ostavilo traga na mom likovnom promišljanju, posebno u pogledu geometrije koja je za mene inspirativna. Neizmjerno cijenim to iskustvo i smatram da su arhitektura i geometrija, kao i moje prethodno obrazovanje u opštem smjeru gimnazije dale posebnu dimenziju mojoj umjetnosti. Pomogle su “inkluzivnom sjedinjenju vizuelnih zakona”, kako je istoričar umjetnosti Siniša Vidaković naslovio kritiku moje izložbe.

GLAS: Na koji način se serija “Okvir” bavi granicama i okvirima?

PAIĆ: Bavi se “okvirom” u svojoj formi, ali i sadržaju. Taj serijal je otjelotvorenje moje filozofske strane ličnosti i potrebe da komuniciram sa posmatračem, da mu se približim, za razliku od mojih arhitektonskih slika koje su po prirodi više distancirane jer se bave nesagledivim, beskonačnim prostorima. Nadam se da će neka djela nastala u “Okvir” seriji, navesti publiku na razmišljanje, ili bolje dati odgovore na njihova pitanja iz ugla umjetnika.

GLAS: Koliko nam je teško ili lako izaći iz nekog, bilo kakvog okvira (okvira porodice, društva, samih sebe)?

PAIĆ: Veoma teško, posebno na Balkanu, jer nismo tolerantni na različitost i naučeni smo da držimo previše do mišljenja drugih. Problem je što nam se nameće da svoj život i sebe posmatramo kroz oči drugih, a ne kroz ono što mi želimo i što jesmo. Zato je potencijalni odgovor izaći iz okvira i stajati iza te odluke veoma samouvjereno. To će prije biti rješenje, a ne gubljenje vlastitog identiteta u lavirintu konstantnih zahtjeva okoline i ispunjavanja istih.

GLAS: Kakav je uticaj pandemija imala na cjelokupan doživljaj i shvatanje, ali i samo stvaranje umjetnosti?

PAIĆ: Umjetnost za vrijeme pandemije se u velikoj mjeri preselila u virtuelni prostor, ali i dalje publika preferira posjete galerijama uživo. U pogledu stvaralaštva vjerujem da pandemija sigurno nije zaustavila umjetnike da kreiraju nova djela. Čak ni za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata umjetnost nije prestala da se razvija nego je samo uzimala druge oblike pod uticajem date situacije. Najbolji primjer je Dadaizam koji je nastao kao odgovor na Prvi svjetski rat pomjerajući granice u umjetnosti i koji i danas ima svoje jake uticaje.

GLAS: Kakva je razlika u načinu na koji se umjetnost cijeni na ovim prostorima i ostatku svijeta? Šta možete da navedete kao pozitivne i negativne primjere, u tom smislu?

PAIĆ: Prilikom izložbi u zapadnim zemljama Evrope primijetila sam da veći dio publike posjete galerijama gleda kao vid opuštanja, ali osjeti se privrženost i potreba za umjetničkim djelima u njihovom neposrednom okruženju. Na našim prostorima je drugačije u smislu da se umjetnost gleda kao nešto udaljeno. Umjetnost treba da bude u muzejima i to je “tamo neki svijet”. S druge strane, mi imamo veliki broj talentovanih umjetnika i samo treba poraditi na približavanju umjetnosti publici, ali i internacionalno. Prednost koju imamo u odnosu na zapad su ustanove poput Banskog dvora koje su otvorene da pomognu umjetnicima da predstave rad. Većina galerija na zapadu su privatne i iziskuju ogromna finansijska ulaganja u procesu emancipacije umjetnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana