Vladimir Posavec Tušek o predstavi “Tesla - prilagođavanje anđela”: Odricanje, snaga kojoj bi svi trebalo da težimo

Ilijana Božić
Vladimir Posavec Tušek o predstavi “Tesla - prilagođavanje anđela”: Odricanje, snaga kojoj bi svi trebalo da težimo

BANjALUKA - Predstava “Tesla - prilagođavanje anđela” je pre svega novo čitanje Pešićevog komada za koje sam napravio adaptaciju. Lik Nikole Tesle posmatrao sam kao superheroja, prevedeno na jezik popularan u današnjoj holivudskoj kinematografiji, dakle marvelovski.

Kazao je to glumac Vladimir Posavec Tušek za “Glas Srpske” govoreći o komadu “Tesla - prilagođavanje anđela” za koji je radio i režiju, a koji je stekao veliku popularnost u regionu. Komad je izvođen i u Republici Srpskoj, a izvedbe su planirane i u narednom periodu, dok u predstavi zajedno sa Tušekom igra Momčilo Otašević.

- Prvom čoveku koji je stvorio munju suprotstavio sam demona, koji se predstavlja kao novinar, a koji je u stvari došao po tajnu besmrtnosti. Predstava se odigrava u noći Nikoline smrti, na Badnje veče i pratimo poslednji sat njegovog života, ali publika zajedno sa njim shvata da je to zapravo prvi sat njegove smrti. Lišio sam se ograničenja u vremenu i prostoru i na taj sam način za publiku pokušao otvoriti vrata onostranog - objasnio je Posavec Tušek.

GLAS: Jednom prilikom ste kazali da ste se u ovoj predstavi bavili dušom Nikole Tesle. Kakva je to duša? Koliko je bilo izazovno prikazati dušu čovjeka koji se odrekao svega ovozemaljskog zarad dobrobiti ljudi ?

POSAVEC TUŠEK: Ovim konceptom stvorio sam okolnosti u kojima se možemo baviti samo Nikolinom dušom bez opterećenja stegama vizuelnog identiteta lika na primer kao i mnogim drugim stvarima. Ostao nam je samo čist, kako je jedan kritičar napisao o predstavi, alhemijski odnos heroja i antiheroja. Kako je odricanje jedna od ljudskih vrlina, koju uz lojalnost možda i najviše poštujem i lično joj težim, to mi je bilo jedno od uporišta u postavci lika, odnosno onoga što se u pozorištu koristi kao izraz “navukao sam lik na sebe”. U prevodu ja, Vladimir, pokušao sam što je bliže prići Nikoli čoveku.

GLAS: Kolika je snaga u čovjeku potrebna za takvo odricanje ?

POSAVEC TUŠEK: Snaga koju imaju retki. Snaga kojoj bi svi trebalo da težimo i koju svi posedujemo, ali nažalost hranimo u sebi neke druge snage. Snaga žrtvovanja za dobrobit svih. Snaga ZA, a ne snaga PROTIV. Snaga potrebna da žrtva više ne bude žrtva već put. Pretpostavljam da je jasno da se radi o putu ka Gospodu, a onome kome je mnogo dato, mnogo će se i tražiti.

GLAS: Predstava donosi priču o stvarnom susretu Nikole Tesle i novinara Džona Smita.  U naslovu stoji i “prilagođavanje anđela”, koji od njih dvojice je taj anđeo?

POSAVEC TUŠEK: Pre svega, ne znam pouzdano je li takav intervju uopšte postojao, jer se po internetu Pešićev komad predstavlja kao stvarni intervju koji je Tesla dao novinaru. A kao što sam rekao Pešićev komad priča drugu priču od one koja se odigrava u našoj predstavi. Lik Džona Smita u našem komadu  je personifikacija svih sila zla ovde na zemlji. On je sve ono što su bila Nikolina iskušenja. Iz mog rakursa kao reditelja ove predstave i čoveka koji je do sada proživeo pola veka na zemlji, on je predstavnik svih onih loših vrednosti koje je “novi svet” doneo i donosi čovečanstvu. Svet koji je u trenutku Nikolinog dolaska bio svet mogućnosti. Svet koji je on sam tako opisivao, u kome je on stvarao za nas kao čovečanstvo, visoko iznad ovozemaljskog poimanja stvarnosti i svet koji ga je kao takvog opljačkao, poharao i sve što je moglo da se razume i iskoristi, pretvorio u čisti profit, bez trunke čovekoljublja. Jasno je ko je od njih anđeo koji je pokušao da se prilagodi.

GLAS: Ovo je predstava i o borbi dobra i zla. Mi svakodnevno balansiramo između dobra i zla. Šta nam je činiti danas pa da tas prevagne na stranu dobra?

POSAVEC TUŠEK: Mi svi, a i svako za sebe, znamo dobro šta nam je činiti. Pitanje je lične odluke. Sopstvenog dvorišta, panja koji ne vidimo u svom oku, ali trun vidimo u oku brata svoga. O ovoj drugoj borbi koja se sada vodi na svetu, uzdam se u jednog koji će se za to pobrinuti jer moje su sile male.

GLAS: S obzirom na to da ste i režirali ovaj komad, kako je bilo naći se sa druge strane?

POSAVEC TUŠEK: Uzbudljivo svakako. U kolegi Momčilu Otaševiću imao sam ne samo glumački dobrog partnera, već i nekoga na koga sam se mogao osloniti kao na ono oko koje istovremeno prati moj glumački proces, dok sam se ja bavio njim i onim što je proces rada na jednoj predstavi. Lično sam prilično “nestašan” da ne kažem neposlušan glumac pa mi je pre svega bio problem da reditelj dovede u red ovog neposlušnog.

GLAS: Kako posmatrate regionalnu kulturnu scenu? Šta bi prema Vašem mišljenju upotpunilo kulturnu scenu u regionu i olakšalo mladim glumcima proboj?

POSAVEC TUŠEK: Zajednički, multinacionalni, multikulturalni projekti. Projekti, projekti. Mladi ljudi danas imaju više mogućnosti za takve stvari nego moja generacija. Postoje fondovi iz kojih se mogu crpeti sredstva za to. Treba zavrnuti rukave i stvarati. Animirati ljude kod kojih su sredstva da ulažu u kulturu. Kultura je identitet. Ovde mislim pre svega na pozorište. Ono ponovo postaje važno, jer je jedini živi kontakt. Ono nije virtualno. Ono je sad i ovde, ono ne laže. Ne nudi informaciju koju moraš da proveravaš. Deco, bežite u pozorište.

Planovi

GLAS: Na čemu trenutno radite, kakvi su Vaši planovi za naredni period?

POSAVEC TUŠEK: Što se tiče teatra trenutno u Kazalištu “KNAP” u Zagrebu radim na novom komadu Dore Delbjanko “Iza paravana”. Nadam se da ću u ovoj sezoni uspeti da isproduciram novi projekt svoje “KaBine”, koji ću takođe raditi u saradnji sa Momčilom, a krajem ove ili početkom 2025. godine još jedan novi tekst na kome radim sa Dorom Delbjanko, a čija će produkcija biti u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana