Umjetnost nastala na krilima vjere

Takav umjetnik je i akademski slikar i keramičar Sonja Bikić, koja je posebno inspirisana kada od keramike pravi ikone, kandila i druge vjerske relikvije posvećene Božiću.

- Poseban je osjećaj kada pravim anđele od keramike. Sniježno bijeli, sa plavim obrisima, ulivaju vjeru i veliko poštovanje, a s druge strane su prelijep ukras u svakoj kući - ispričala je Bikićeva i dodala da joj je jedno od najdražih djela koje je uradila kandilo sa reljefom Bijelog anđela.

Bikićeva, pored kandila i ikona radi i svijećnjake u tehnici kamenina sa pozlatom, kao i šolje sa motivima anđeoskih krila.

Radost i mir Božića zaokupljaju misli i podstiču stvaralačku energiju umjetnika. Veliki praznik je vječna inspiracija i za književnike.

- Najbolje što je stvoreno u evropskoj umetnosti kroz vekove delo je hrišćanskog nasleđa i umetnika nadahnutih Duhom svetim. Osećam da sam dobila veliku milost time što mi je dato da napišem knjige koje pripadaju mom duhovnom ciklusu - rekla je književnik Ljiljana Habjanović-Đurović.

Habjanović-Đurović, koja u svom književnom opusu ima djela sa duhovnom temom, kao što su "Petkana", "Svih žalosnih radost", "Voda iz kamena", istakla je da je za nju vjera način i uslov postojanja i da bez vjere i Boga ne bi ni htela ni umjela da živi.

- Posvećenost veri ne ograničava me ni kao stvaraoca. Naprotiv, nadahnjuje me. Ja vidim dalje i dublje nego pre. Vidim bolje. Spoznajem ono o čemu nekada ni mislila nisam. I o tome pišem - naglasila je ona.

Svoj rad i život predala je Presvetoj Bogorodici.

- Sve što radim posvećeno je Njoj. Svaku knjigu koju napišem primam kao dar Njene dobrote i milosrđa i istovremeno je prilažem kao uzdarje Njoj, koja mi je sve dala. Svakodnevno Je molim da mi dopusti da budem jedna mala, malecna, makar najmanja kap sa Njenog izvora. Nadam se da će mi Ona tu molitvu uslišiti. I neprestano ponavljam: Slava Presvetoj Majci za sve! - kazala je Habjanović-Đurović.

Književna pera i slikarska platna često su, nošena maštom umjetnika, stvarala djela nadahnuta pričom o rođenju Hristovom u pećini u Vitlejemu, dok anđeli radosno pjevaju o srećnom događaju. Ni do danas se ništa nije promijenilo, pa stvaraoci našeg doba rado posežu za motivima velikog hrišćanskog praznika, Božića.

- Hristovo rođenje je izvor za sve praznike hrišćanske, jer da nije bilo rođenja, ne bi bilo ni krštenja, ni vaskrsenja. Nema svečanije i ljepše atmosfere u porodici od Badnje večeri i prvog dana Hristovog rođenja - rekao je akademski slikar Hadži Branko Nikitović.

On podsjeća da je apostol Luka bio slikar i danas ga esnafi Udruženja likovnih umjetnika slave kao svog zaštitnika i krsnu slavu.

- Hristovo rođenje je nezaobilazna scena u svim hramovima i domovima svih crkava, ali se javlja i kao pojedinačna ikona na ikonostasu. A na sam Božić je i celivajuća ikona u crkvi. Pećina i u njoj jaslice, Bogorodica sa Josifom i mladim Isusom dok se pastiri klanjaju, a sve je osvetljeno zvezdom koja svojom svetlošću ispunjava pećinu i osvetljava novorođenog Hrista - kazao je Nikitović.

Akademski slikar Mihailo Rakita je istakao da se u likovnoj umjetnosti motiv Božića, odnosno Hristovog rođenja, u pravoslavlju radi na specifičan način, koji se bazira na starom vizantijskom viđenju ovog događaja.

- Najčešće se radi na ikonama, kao što je ikona Rođenja Hristovog. Ovaj događaj se predstavlja sa određenim elementima koji su zapisani u Bibliji. Radi se pejzaž u kojem je pastirska pećina, ovce i krave. Anđeli su na nebu, u daljini vide se trojica mudraca koji dolaze, anđeo koji pastirima govori o tom srećnom događaju - ispričao je Rakita.

Prema njegovim riječima, svi elementi iz priče o rođenju Hristovom u sebi imaju mnogo simboličnog.

- Tamna pećina označava tamu ljudskog svijeta u kojoj će se roditi Hristos, koji će tu tamu osvijetliti. Izabran je Vitlejem, zato što to u prevodu znači dom hljeba. Imamo i simboliku Hristovih riječi: Jedite, tijelo moje, to je vaš hljeb. Kroz sve te simbole ispričana je fina priča, koja se može lako pamtiti i stalno ponavljati kroz vrijeme - naglasio je Rakita.

Božić je bio inspiracija i mnogim kompozitorima. Nastala su brojna muzička djela posvećena Hristovom rođenju, koja su posvećena Osmoglasniku. Ovakvu muziku stvaralo je više srpskih kompozitora, počevši od Kornelija Stankovića preko Josifa Marinkovića, Stevana Mokranjca do savremenih kompozitora koji se bave tradicionalnim crkvenim napjevima, koji su zasnovani na kanonski propisanim tekstovima u vezi sa određenim praznikom.

Jedan od interesantnih kompozitora je i Vera Milanković, koja je uradila cijeli srpski duhovni kalendar, kako je nazvala svoju zbirku. Uradila je više od 40 kompozicija posvećenih značajnim praznicima, a tu je zastupljen i Božić.

Hristovo rođenje je čest motiv u hrišćanskoj umjetnosti od četvrtog vijeka. Umjetnički prikaz Hristovog rođenja, koje se slavi na Božić, zasnovan je na biblijskim izvještajima iz Jevanđelja po Mateju i Luki te na pisanoj i umjetničkoj tradiciji. Hrišćanska umjetnost uključuje jako velik broj prikaza Bogorodice i Isusa.

Međutim, te slike se formalno bitno razlikuju, iako je tema ista. Postoje razne umjetničke forme prikaza Isusovog rođenja poput: murala, iluminacija, skulpture, minijature, ulja na platnu, itd. Veličina varira od minijatura do prikaza u prirodnoj veličini. Često je i motiv iznad oltara u crkvama kombinacija slika i skulptura.

Gotika

Za vrijeme gotike, na sjeveru Evrope prije nego u Italiji, na umjetničkim djelima povećava se bliskost između  Marije i Isusa. Bogorodica drži Isusa u naručju ili ga gleda. Primjer za gotički način prikaza Isusovog rođenja je oltarska pregrada iz francuskog grada Chartresa. Prizor se odvija u prostoriji sa zastorom i ležajem. Prostorni odnosi su određeni variranjem visine reljefa. Željela se pokazati veza između Bogorodice i djeteta Isusa. Dok je u romanici pozadina bila apstraktna ravna ploha (likovna umjetnost), sada je naborani zastor. Reljef je rezveden u nabore i detalje. Planovi se odvijaju prema naprijed, od plitkog do sve višeg i višeg reljefa.

Igra svjetlosti

U vrijeme baroka pojavljuje se na slikama i skulpturama bogata igra svjetlosti i sjene, te kontrasta. Prostor je definisan svjetlošću i položajem likova. Dijagonalnom kretanju suprotstavljaju se horizontale. Insistira se na živopisnosti boja i tkanina u koje su obučeni likovi. Na slici El Greka, španskog slikara iz 16. vijeka, svjetlost obasjava samo neke dijelove, a drugi ostaju u tami. Glavno zanimanje umjetnika usmjereno je na odnos svjetla i tame. Zbog njihovog sukoba likovi gube svoje uobičajene razmjere i čvrstoću, granice između njih i prostora nestaju, a obrise određuje isprekidano izmjenjivanje svjetlosti i tame, a iz položaja i kretanja likova i njihovog razmještaja proizlazi uznemirenost i pokretnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.