Umjetnička djela koja su oteli nacisti u Bundestagu

Kada je riječ o umjetničkim djelima za koje se kaže da potiču iz nacističkih kolekcija, tabliod navodi da je to slika "Kancelar Bilov govori u Rajhstagu", koju je naslikao u ulju Gorg Valtenberger 1905. godine i da se u drugom slučaju radi o "Ulici u Kenigsburgu" slikara Lovis Corinth iz 1918. godine.

Prema informacijama "Bilda", ta druga slika potiče iz kolekcije minhenske porodice Rolfa Gurlita, kome su državni organi oduzeli 1.280 djela, zbog sumnje da je riječ o vrijednostima koje su nacisti konfiskovali pravim vlasnicima.

Bundestag je još prije četiri godine morao da sliku "Bizmark sa šeširom" od Franca fon Lenbaha vrati stvarnom vlasniku, prenosi tabliod, navodeći da umjetnine u Bundestagu od 2012. godine istražuje jedna istoričarka umjetnosti.

Kolekcija umjetničkih djela Bundestaga, kako se navodi, ima oko 4.000 djela, od kojih je 700 nastalo prije završetka Drugog svjetskog rata.

Dosadašnja istraživanja, koja bi najkasnije u aprilu slijedeće godine trebalo da budu okončana, pokazuju da u Bundestagu ima 108 djela, nerazjašnjenog porekla - o kojim se dejlima radi, "Bild" nije dobio odgovor.

Predsjednik Centralnog savjeta Jevreja Njemačke Diter Grauman u izjavi ovom tabliodu zahtjevao je od Bundestaga javnu listu dejla, čije je porijeklo sumnjivo.

Njemačka je krajem ove godine saznala da su u Minhenu istražni organi pronašli i zaplijenili najmanje 121 uramljenu sliku i 1.285 neuramljenih umjetničkih djela, vrijednih oko milijardu evra - među kojima su ulja na platnu, litografije i akvareli velikih umjetnika, poput Anrija Matisa, Pabla Pikasa, Maksa Libermana, Maksa Bekmana, Albrehta Direra, Marka Zaharoviča Šagala i drugih umjetnika, koja potiču iz kolekcija jevrejskih poštovaoca umejtnosti, koje su nacisti konfiskovali.

Mnoga od ovih djela, pronađenih u stanu 80-godišnjeg Gurlita u Minhenu, ne pripadaju modernoj umjetnosti i najstarije od njih potiče još iz 16. vijeka.

Mediji, ukazujući na porijeklo djela, podsjećaju da su nacionalsocijalisti oduzimali slike Jevrejima i prisiljavali ih da djela prodaju ispod vrijednosti i da je, po završetku Drugog svjetskog rata, zakonski definisan povraćaj umjetnina, koji, međutim, u DDR nije važio.

Istražni carinski organi su, prema medijskim izvještajima, u Gurlitovom stanu u Minhenu zaplijenili djela Pikasa, Matisa, Šagala, Bekmana, Libermana i drugih umjetnika.

Državno tužilaštvo istražuje cio lučaj, Centralni savjet Jevreja Njemačke traži sveobuhvatno objašnjenje, a advokati jevrejskih naslijednika su ljuti, zato što se pronalazak ovog umjetničkog blaga držao u tajnosti i da je to u suprotnosti sa Vašingtonskom deklaracijom u kojoj su se 44 zemlje dogovorile o postupcima prema umjetničkim djelima, zaplijenjenim u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Istražitelji su blago otkrili, kako prenose mediji, u stanu Rolfa Gurlita, a djelo je ranije pripadalo njegovom ocu, poznatom trgovcu umjetnina Hildebrandu Gurlitu, koji je umro 1956. godine i koji je bio početkom dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka dirketor muzeja u Cvikau.

Saznanja o ovoj kolekciji izazvala su brojne reakcije, među kojima je reagovao i predsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Ronald. S.Lojder, prebacujući njemačkoj strani nemarnost, zahtjevajući brzo rješenje i da se ta djela stave na internet.

On je postavio i pitanje njemačkim vlastima-zašto se dvije godine poslije pronaska umjetničkih djela saznalo za to i to preko medija i zašto same službe nisu to objavile.

Lojder je podsjetio na tragičnu istoriju evropskih Jevreja, od "Kristalne noći" 9. novembra 1938. godine, kada su u Njemačkoj paljene sinagoge, ubijani i pljačkani Jevreji, što je bio uvod u njihovo stradanje za vreme Drugog svjetskog rata i upozorio da iz tog razloga ne smije postojati pravo zastarjevanja na povraćaj pronađenih djela njihovim vlasnicima, kojima su djela za vrijeme nacionalsocijalizma oteta ili pod pristikom uzeta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.