Umjetnica Nataša Jovanić o ilustrovanju eseja slavne spisateljice: Elena Ferante kao inspiracija i izazov
BANjALUKA - Nastojim da prenesem sklad i harmoniju onako kako ih doživljavam, s nadom da će bar djelić osjećanja biti prenesen na gledaoca. Svima nam je potrebno, posebno u ovim vremenima, da iznova pronalazimo uživanje u malim stvarima.
Kazala je to za “Glas Srpske” akademska slikarka, grafičarka i ilustratorka Nataša Jovanić, koja je nedavno ilustrovala esej književnice Elene Ferante u časopisu o prirodi, baštovanstvu, kulturi i inspiraciji “Bloom”.
- Dugo se pratimo na “Instagramu”, imala sam u planu da im se obratim, no oni su me preduhitrili i ponudili mi da ilustrujem esej Elene Ferante za njihovo deveto izdanje, što sam srdačno prihvatila - rekla je Jovanićeva i dodala da je saradnja protekla sjajno.
Objasnila je da u pomenutom eseju Elena Ferante govori o svom odnosu prema biljkama i njihovoj moći da se izdignu iz zarobljeništva, da puste korijenje i posegnu ka slobodi, o snazi koju one posjeduju.
- Ona ističe da su biljke zarobljenici, ali opet se uvijaju, puze, lome kamen, puštaju korijenje dublje i dublje. To bi bila poruka koja je upućena nama, ljudima, a koju sam nastojala prenijeti i putem ilustracije - navela je Jovanićeva.
Ova sjajna umjetnica diplomirala je na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu, a u razgovoru za naš list je kazala da joj se najviše dopada što tamo ima mjesta za sve.
- Podjednako se cijene i poštuju tradicionalne vrijednosti, ali i novi talasi koji dolaze. Uz malo istraživanja lako se čovjek pronađe u krugovima koji mu prijaju. Čini mi se da je upravo to ono što kod nas često izostane, ta raznovrsnost i prihvatanje različitosti - kazala je Jovanićeva.
Ispričala je da se njen zadnji semestar zadesio u pandemiji pa je vidjela kako izgleda sveopšta zbrka na univerzitetu.
- I inače je mnogo stvari prepušteno studentima da sami shvate i pronađu načine. Ali upravo se tu krije čar i tu se razlikuju od našeg školstva. Student se osamostaljuje, uči da procijeni šta mu treba, a šta da odbaci. Prezentuju se projekti pred komisijom u samom početku pa onda u procesu i na kraju. Samim tim je i saradnja drugačija, jer student dobija mnoštvo povratnih informacija u toku rada - navela je Jovanićeva.
Ona smatra da mi ne kaskamo za njima po kvalitetu rada, nego da je razlika u pristupu, u otvorenosti profesora i studenata tokom saradnje.
- Ono što nama nedostaje je vjetar u leđa mladim, neafirmisanim umjetnicima. Izložbeni prostori, podsticaji, finansije, prilike da se sav taj rad i trud predstavi i iznese u javnost, a ne da stoji i čeka - obrazložila je Jovanićeva.
Dodala je da je poražavajuće što kultura ima malo podrške na državnom nivou.
- Budžet je sveden na minimum pa se i kulturna dešavanja ukidaju, što utiče i na umjetnike i publiku. A šta smo bez kulture i umjetnosti - smatra ona.
Naglasila je da stvaranjem želi da prenese atmosferu i trenutak, bilo da je riječ o enterijeru, o portretu ili mrtvoj prirodi, a motiv kuće je najčešći u njenim ilustracijama.
- Prikaz doma ili bilo koje sobe po mom mišljenju predstavlja svojevrsnu intimnost, govori o osobi koja tu boravi. Dok šetam ili putujem pitam se kako ljudi provode vrijeme u svojim domovima, kako koriste prostor i kako taj isti prostor oslikava njihove karaktere - dodala je Jovanićeva.
U septembru očekuje izdanje dječije knjige “A Njitch and a Njizard live here” irskog autora Patrika Kelehera koju je ilustrovala.
Poruka
Jovanićeva je mladima poručila da budu otvoreni, spremni na izazove, na promjene, da crpe znanje i iskustvo odsvuda.
- Internet je bogatstvo ukoliko ga ispravno koristimo. Savjetovala bih da predstavljaju javnosti svoja djela, jer će jedino tako rasti. Važno je biti svjestan da karijerni put u umjetnosti nije ni najmanje lak, ali je moguće raditi i biti dobar u svojoj oblasti - navela je ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.