Tea Jagodić, umjetnica, za “Glas Srpske”: Ne čekam prilike, već ih sama lovim

Riječi su banjalučke umjetnice Tee Jagodić, koja živi u Beogradu, a čiji su radovi nedavno izlagani u evropskim galerijama u Londonu, Hagenu i Barseloni. Za “Glas Srpske” govorila je o tom iskustvu i svom radu.

- Umjetnike treba da shvatimo ozbiljno i da normalizujemo naplatu takvog rada, jer je to posao kao i svaki drugi, ali prvenstveno želim da umjetnici konačno shvate ozbiljno sami sebe - rekla je ona.

GLAS: Vaši radovi izloženi su u galerijama u Barseloni i Hagenu. Budući da njima ukazujete na društvene probleme, zbog čega su važni ovi radovi koji su predstavljeni u pomenuta dva evropska grada?

JAGODIĆ: U pitanju su galerija “Arteria” u Barseloni i “ArtPop Gallery” u Hagenu, a riječ je o grupnim prodajnim izložbama. Pored estetskih radova ima i onih koji su sredstvo komunikacije o društvenim pitanjima i problemima sa pozitivnom porukom na kraju. To ljudi vole da imaju na svom zidu kao svakodnevni podsjetnik. Teme se kreću od ženskog osnaživanja, preko prevazilaženja velikih životnih problema pa do toga da smo mnogo više od svog lica, razbijajući stereotipe i kalupe. Budući da je to inostranstvo, biću iskrena i neću romantizovati. Učešće na izložbi, štampanje i slanje iz Beograda mnogo košta i samim tim je to skup sport, ali na kraju vrijedi, jer to tržište poštuje umjetnost i postoji publika.

GLAS: Kako je došlo do toga da Vaši radovi budu dio grupne izložbe u pomenutim gradovima?

JAGODIĆ: Jedina tajna je da ne čekam da mi prilike same dođu, nego ih sama lovim. Sada svi imamo luksuz da sjedimo bilo gdje i da nam je sve na par klikova pa tako i ovo. Tražila sam razne otvorene pozive preko interneta i ušla u finalne izbore među jakom konkurencijom iz čitavog svijeta, osim za galeriju u Hagenu, gdje je sa mnom kontaktirala direktno vlasnica. Za ovako nešto nije više izgovor gdje živimo i ne mogu nam vječno biti krivi političari i loš sistem za sopstvene neuspjehe. Možda nemamo mogućnost da obiđemo svijet i sve galerije, ali naši radovi mogu.

GLAS: Nedavno su Vaši radovi bili predstavljeni i u Londonu, u poznatoj galeriji “Boomer”. Tamo su bila izložena dva, koji su to radovi i koliko je ovo za Vas važno?

JAGODIĆ: Tema u Londonu je bila “Snovi i noćne more” i tu sam konkurisala sa dva rada koji se bave fenomenom paralize sna i osjećajem koji se desi kada se to dogodi. Vizuelno se mogu protumačiti i kao borbe sa sopstvenim demonima i prihvaćeni su sjajno, jer se nažalost masa pronalazi u toj temi. Izlaganje u tom gradu je bilo važno, jer je London ipak jedna od glavnih prestonica umjetnosti, a ujedno i moja prva izložba ovog tipa ikada, sa kojom je krenulo traganje za tržištem i mjestom pod kreativnim nebom.

GLAS: S obzirom na to da izlažete u evropskim gradovima, možete li uspostaviti paralelu sa iskustvom učešća na izložbama u Evropi i kod nas? Na koji način bi trebalo da pristupimo otvaranju izložbi i stavu prema umjetnicima i njihovim radovima?

JAGODIĆ: Razlike su drastične i nemam pozitivna iskustva kod nas, zato sam i odustala od izložbi bilo kojeg tipa. To je i glavni razlog što sam shvatila da moje mjesto nije ovdje i jedan od razloga što sam se odselila za Beograd. To je grad koji pruža sve poslovne prilike koje želim, a i duhovno me oporavio da bih mogla da imam ambicije kao nikada do sada. Što se foto-konkursa tiče, za nijansu su bolja iskustva, bilo je tu i nagrada, ali smatram da je žiri problematična karika. Ako samo malo odskačeš od šablona, nisi prihvaćen, a mnogi članovi su stariji i odavno ne prate ni trendove ni tehnologiju, a postoji i dosta sujete. Podsvjesno znaju da su zaostali u prošlom vijeku i da ih mladi prestižu odavno. Meni to ne smeta toliko, nagrade mi nisu mjerilo, ali mi je žao zbog mlađih generacija. Obeshrabreni su u startu i kako da im govorim da je važno da se istaknu iz mase i budu drugačiji kad to ovdje ne prolazi?

GLAS: Šta da radi neko ko želi da uspije?

JAGODIĆ: Pesimista sam u pogledu stanja kod nas i odnosa prema umjetnicima, dok god smo emocionalno nepismeni, ali i duhovno siromašan narod, a to će trajati još generacijama. Ako neko želi da uspije, nema izgovora i najčešćeg hobija koji naš narod praktikuje - kukanja. Svijet nam je pod prstima. Kao što jedan roman srpske autorke Tamare Kučan kaže: “Najjača sila na ovom svijetu je želja.”

GLAS: Je li javnost kod nas uopšte svjesna koliko je važno da umjetničke izložbe budu prodajnog karaktera?

JAGODIĆ: Nije svjesna, jer se ovaj posao ne shvata ozbiljno. Sve što nije kancelarijski posao, ne priznaje se kao pravi posao. Mi nismo u kancelariji od osam do 16, ali smo u svojim studijima i ateljeima 24/7 i ovo je više od posla, ovo je način života. Ne treba nas biti sramota da kažemo da želimo da živimo od svog kreativnog rada. Umjetnici koji ne mogu da žive od svog posla rade neželjene poslove da prežive i samim tim nemaju ni vremena ni volje da nastave ono za šta su rođeni i potpuno su iscrpljeni, a stvaranje zahtijeva 100 odsto emotivne i psihičke energije. I mediji bi bili bitna karika u našim karijerama, ali umjetnost nije dovoljno kontroverzna da mami masovne klikove i preglede, kao čitava bludna rijaliti parada danas. Narod voli intrige, drame i sočnosti, a mi smo daleko od toga i onda razumijem da radi opstanka moraju da daju masi ono što masa traži. Nije kriv sistem, do nas je.

GLAS: Odavno niste izlagali u Banjaluci?

JAGODIĆ: Prvu i zadnju samostalnu izložbu sam imala prije 12 godina u Banjaluci. Tad sam odustala od izložbi tog tipa kod nas, jer to prosto nema smisla. Pored velikih troškova i zahtjevne organizacije, gdje većinom radiš sam, ne postoji ni publika, ni kupovna moć, ni mentalitet koji to može da izdrži. Naše umjetnike je i dalje sramota da naplate svoj rad, a ako nema prodaje, ne znam zašto bi to sve radili.

Mitologija

GLAS: Na čemu trenutno radite, šta možemo očekivati?

JAGODIĆ: Pored učešća na prestižnim foto-takmičenjima, gdje je žiriranje u toku do kraja godine, radim na svom prvom šopu za prodaju radova, a u procesu sam smišljanja velike foto-serije, gdje bih voljela da obradim razne aspekte naše mitologije, jer sam ozbiljan zaljubljenik u stare rituale, mitska bića, narodna vjerovanja i običaje. Naravno što neobičnije i bizarnije, više će me inspirisati, tako da očekujte mnoge zanimljive motive. Nadam se da će to biti i edukativnog karaktera, jer dosta ljudi ne zna mnogo o tome, a zanimljivo je i dio je naše kulture i današnjih običaja koje praktikujemo, a ne znamo odakle dolaze i zašto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.