Tanasić: Povelja Kulina Bana - dokument na starom srpskom narodnom jeziku

"Ovo što je rečeno u pogledu jezika Povelje i prirodno je s obzirom na istorijsku činjenicu da je srednjovekovna Bosna bila srpska država sa srpskim narodom i srpskim jezikom. Ima i starijih potvrda da su u Bosni stanovnici smatrani Srbima", rekao je Tanasić, povodom 834 godine od potpisivanja ovog dokumenta.

Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i direktor njenog Instituta za srpski jezik i književnost, napomenuo je da to danas neki u "sarajevskoj BiH" zaboravljaju, pa ga pokušavaju preobući "u bošnjačke haljine sa srpskom krunom".

"Upravo u današnjem Sarajevu pokušava se Kulinova povelja predstaviti kao spomenik današnje BiH kakvu je žele videti Bošnjaci, što bi svedočilo o kontinuitetu te države i nekog žbosanskogž jezika sa srednjovekovnom Bosnom", naveo je Tanasić.

Prema njegovim riječima, tvrdnje o nekom "bosanskom jeziku" Kulinove povelje i da se u njoj mogu uočiti osobine "bosanskog jezika", za ozbiljne poznavaoce su smiješne.

"Pa na osnovu čega bi uopšte mogao da se uspostavi kontinuitet današnje BiH sa srednjovekovnom bosanskom državom i pismom? Takve tvrdnje mogu se objasniti samo kao /ne/naučna fantastika, tačnije kao bezočno falsifikovanje i krađa tuđe, ovde srpske, kulturne baštine", rekao je Tanasić.

On je upitao može li se zamisliti da danas Turci svojataju djela starih grčkih filozofa koji su stvarali na maloazijskoj teritoriji, pa djelo Svetih Ćirila i Metodija - kao kontinuitet Osmanlija na Bosforu?

A taj kontinuitet, kaže Tanasić, može voditi samo do devedesetih godina prošlog vijeka i "konjičkim skokom" do propalog Kalajevog pokušaja stvaranja posebne bosanske nacije i jezika iz vremena austrougarske okupacije ovih srpskih zemalja.

"O kakvom kontinuitetu se radi govori i činjenica da ovi koji pokušavaju falsifikatima da žutvrdež svoju istoriju, u čemu bi da prisvoje i Kulinovu povelju, ne znaju ni da pročitaju datum njenog nastanka", ističe Tanasić.

U Sarajevu ne znaju da utvrde ni datum nastanka povelje

On pojašnjava da u Sarajevu obilježavaju godišnjicu Povelje 29. avgusta, a ne znaju da je u povelji 29. avgust po starom julijanskom kalendaru kojim su se Srbi služili 1189. godine i koji je i danas na snazi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi /SPC/, u stvari 11. septembar po novom.

Tanasić navodi da na kraju Povelje piše da je napisana na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja 29. avgusta, a u Kalendaru SPC vidi se da je taj sveti dan 29. avgusta po julijanskom kalendaru, ali po novom to je 11. septembra.

"Oni ne znaju kad je Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru, pomeraju ga sa 11. septembra po novom kalendaru na 29. avgust, što ne biva", kaže Tanasić.

On podsjeća da Povelja počinje riječima "U ime Oca i Sina i Svetog Duha", a tako je Kulin ban i završava - prizivanjem Boga i držeći sveto Jevanđelje: "Tako mi Bože pomagaj i sije /ovo/ sveto Jevanđelje".

Tanasić navodi da je to formula koju poznaju i drugi srpski pisani spomenici tog perioda - na istočnohrišćanskim duhovnim temeljima na kojima je izgrađivan srpski kulturni obrazac.

"Sve to govori koliko su oni slobodni u žoveravanjuž svoje utemeljenosti.
Ipak, ne treba biti naivan: ovo je vreme svakojakih falsifikovanja istorije, pa i falsifikati u vezi sa srpskom baštinom mogu da prolaze ako stalno ne raskrinkavamo laži. Jer ovo je ždobar vakat ko obraza nemaž", istakao je Tanasić.

Mnogo dokaza da je srednjovjekovna Bosna bila Srpska, a povelja na srpskom jeziku

Tanasić je podsjetio da je ovaj dokument bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Krvašu /Gervasiju/, da je sačuvan u tri primjerka, a smatra se da je originalni primerak onaj koji se čuva u Petrogradu /Sankt Peterburgu/.

Povelja je napisana na latinskom i na srpskom jeziku ćirilicom koja je u to vrijeme bila zvanično pismo srpskog jezika u srednjovijekovnoj Bosni.

Tanasić ukazuje na saznanja srpskih stručnjaka da je ćirilica bila zvanično ili poslovno pismo i na dvoru Nemanjinu i da "nije bilo drugačije ni na dvoru Kulinovu", te da je riječ o uprošćenoj staroslovenskoj ćirilskoj azbuci.

Prema njegovim riječima, stručnjaci za istoriju srpskog jezika kažu da je u pitanju čist srpski jezik, starosrpski jezik, a riječ je o štokavskoj normi kakva je i u jeziku povelja koje su slate iz Raške u Dubrovnik.

Istaknuti savremeni istoričar srpskog jezika Viktor Savić ističe da je u pogledu jezika, pisma i pravopisa ovoj Kulinovoj povelji identična Prva osnivačka povelja manastira Hilandara izdata od monaha Simeona, ranije velikog župana Stefana Nemanje na Svetoj Gori desetak godina kasnije.

Godinu dana prije njenog nastanka, 1188. godine, rimski papa u pismu dubrovačkom nadbiskupu Bosnu naziva srpskim kraljevstvom: "regnum Servilie, ljuod est Bosna" /srpsko kraljevstvo, koje je Bosna/, a tako se Bosna naziva u nizu papskih povelja između 1187. i polovine 13. vijeka.

"Nema podataka o tome da su pape bili neobaviješteni ili nešto krivotvorili u korist Srba", ocjenjuje Tanasić.

Tanasić napominje da još u 10. vijeku naše ere vizantijski car Konstantin Sedmi Porfirogenit Bosnu vidi kao zemlju u kojoj žive Srbi, naziva je "zemljica" koja je bila u okviru tadašnje srpske države, sa svih strana okružena tom srpskom državom.

Ni pitanje naroda koji je u srednjovjekovnoj Bosni živio nije sporno, kaže Tanasić i dodaje da je to zasvjedočeno u dokumentima gdje bosanski ban Ninoslav u svojoj povelji izdatoj između 1214. i 1217. godine svoje podanike naziva Srbima.

"Ima i starijih potvrda da su u Bosni stanovnici smatrani Srbima. Pa i bosanski ban Tvrtko Prvi Kotromanić krunisao se za srpskog kralja srpskom krunom Nemanjića u manastiru Mileševi, a Stefan Tomaš bio je poslednji srpski despot i, potom, poslednji kralj Bosne", rekao je Tanasić za Srnu. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.