Svevremeni Branislav Nušić
Banjaluka - Iako je prošlo 150 godina od rođenja i tačno 77 godina od smrti jednog od najuticajnijih srpskih komediografa, Branislava Nušića, likovi iz njegovih kultnih djela i danas žive među nama.
Mnogi reditelji i glumci, koji su sa velikom emocijom obrađivali neka od neprolaznih djela ovog velikog pisca, složili su se da je Nušić, nažalost, i danas naš savremenik. Bio je plodan pisac, poznat po svom upečatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, često duhovitoj, prirodi.
Na današnji dan, 19. januara, obilježava se godišnjica smrti našeg kultnog književnika, komediografa, pisca romana, drama, priča i eseja, te začetnika retorike u Srbiji. Zabilježeno je da je na dan njegovi smrti 1938. godine, zgrada Narodnog pozorišta u Beogradu bila prekrivena crnim platnom.
Nušićevo djelo obilježile su komedije na prvom mjestu, a neke od njih su "Ožalošćena porodica", "Gospođa ministarka", "Narodni poslanik", "Sumnjivo lice" i mnoge druge koje su postavljene na brojne teatarske scene.
Neke od njegovih drama, koje ni danas nisu izgubile na vrijednosti su: "Kirija", "Tako je moralo biti", "Pučina, te romani: "Hajduci", "Autobiografija".
Rođen je 8. oktobra 1864. godine u cincarskoj porodici kao Alkibijad Nuša, a kada je napunio 18 godina, promijenio je u Branislav Nušić.
Učestvovao je u srpsko-bugarskom ratu. Nakon rata objavio je čuvenu pjesmu "Dva raba", čija tema je bila ismijavanje srpske kraljevine, a posebno kralja Milana. Zbog nje je bio osuđen na dvije godine zatvora.
I pored toga, bio je službenik Ministarstva inostranih poslova i boravio je u konzulatima Srbije u: Solunu, Bitolju, Skoplju i Prištini. Veliki dio svog života i rada je posvetio pozorištu, radeći kao dramaturg i organizator pozorišta u: Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu i Skoplju.
O njegovom burnom životu snimljena je televizijska drama 1986. godine "Neozbiljni Branislav Nušić".
Mudre misli
* U svakom slučaju, bolje je gledati život u pozorišnom komadu, nego gledati pozorišni komad u životu.
* Prva ljubav je opasna samo kada je ujedno i poslednja.
* Uzvišeni često ima manje duše od onog koga sa visine pogleda.
* Narodno oduševljenje, to je kad gomila viče, a ne zna zašto viče.
* Tuga često puta ume biti i lažna, dok sreća retko kad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
