Svaki reditelj ima omiljenog glumca

Aleksandra Madžar
Svaki reditelj ima omiljenog glumca

Banjaluka - Svjetski i domaći reditelji imaju svoje omiljene glumce za koje najčešće kažu da su njihova inspiracija u stvaralaštvu.

Ovakvi potezi filmskih i pozorišnih reditelja uvijek su bili intriga zaljubljenicima u sedmu umjetnost i teatar, pa je vječna dilema da li se u ovakvim slučajevima u prvi plan stavlja talenat i kvalitet ili lične simpatije.

Činjenica je da je Bogdana Diklića zaobišao samo jedan film scenariste i reditelja Gorana Markovića, što je ovaj glumac nedavno komentarisao. Kada je riječ o pozorišnoj umjetnosti, u svim komadima Nikole Pejakovića koje je postavio na sceni Narodnog pozorišta RS , a nedavno i u banjalučkom Gradskom pozorištu "Jazavac", uloge tumače Nikolina Jelisavac i Ljubiša Savanović.

- Lično ne vidim loše strane saradnje istih glumaca i reditelja na nekoliko filmskih projekata. Dobar primjer su saradnja reditelja Emira Kusturice i glumca Mikija Manojlovića, koji se pojavljuje u svim njegovim filmovima. Osim toga filmovi se rjeđe snimaju nego što se postavljaju pozorišne predstave - rekao je pozorišni reditelj Aleksandar Pejaković.

U svjetskoj kinematografiji najpoznatiji primjeri "neraskidive filmske veze" su saradnja španskog reditelja Pedra Almodovara i Penelope Kruz, kao i poznatog holivudskog reditelja Kventina Tarantina i Ume Turman. Ovi reditelji su više puta javno priznali da su lijepe glumice njihove muze.

- Biranje uvijek istih glumaca određenog reditelja za film ili predstavu je pitanje karaktera reditelja. Samo to. I to može da bude dobro i loše. Ako pokušate da glumca "uglavite" negdje samo zato što vam je simpatičan, to je vjerovatno loše. Ali ako pišete ulogu za nekog glumca, ili kada pročitate tekst vidite nekoga za koga znate da to može da uradi, pa ga još i bolje poznajete, to može da bude veliki plus - kaže filmski reditelj Saša Hajduković.

Da je olakšavajuća okolnost kada reditelj poznaje glumce i oni njega, potvrdila je glumica Slađana Zrnić.

- Ne možete zabraniti da neko favorizuje nekoga. To zalazi u sferu ličnog. Ali to nije dobro za ansambl jedne kuće jer glumci moraju da sarađuju sa svima i ta raznolikost osvježava rad. Dobar recept je negdje u sredini. Glumci i nemaju taj problem toliko jer su oni naviknuti da nas neko hoće ili neće, voli ili ne voli - objasnila je Zrnićeva.

Iskustva Aleksandra Pejakovića takođe su vezana za pozorište.

- Pozorišna kuća ne bi smjela dozvoliti, naročito gostujućim rediteljima, da prave istovjetne podjele. Ansambl se mora njegovati i svi glumci treba da dobiju priliku da igraju i glavne i sporedne uloge. Istina, mnogo je lakše kada si već sa nekim uspješno sarađivao da kreneš u novi projekat, ali treba voljeti glumce, ne samo projekte. Treba se znati prilagoditi svakom glumcu, a za to se ponekad nema vremena, pa se ide linijom manjeg otpora - naglasio je Pejaković.

Holivudski dvojac

Uspješan tandem su i reditelj Martin Skorseze i glumac Leonardo Dikaprio, još od njihove prve saradnje 2002. godine na filmu "Bande Njujorka". To je činjenica koja je mnogima iritantna, ali je zato njima dvojici donijela bogato obostrano zadovoljstvo, poštovanje, nagrade i lične satisfakcije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana