Strip - ljubav za cijeli život

Knežević kaže da je sve počelo još u osnovnoj školi, u vrijeme kada je za omladinu jedan od vidova zabave bilo čitanje romana, kako su se stripovi tada popularno zvali.

“Uporedo sa čitanjem i kolekcionarstvom, počeo sam i sa crtanjem. U srednjoj školi sam izabrao građevinsku struku upravo zbog ljubavi prema crtanju. Srećom, imao sam dobrog profesora nacrtne geometrije Ismetu Suljević, koja me je uvela u tajne crtanja stripa i od koje sam naučio mnogo o tehnici crtanja”, priča Knežević.

Kako je odrastao u rodnom selu Pečeneg Ilova, kod Prnjavora, u mladosti nije sa svojim radovima uspio doći do neke velike izdavačke kuće, pa je crtao uglavnom iz ličnog zadovoljstva.

“Strip je u bivšoj Jugoslaviji bio priznat i od njega se moglo solidno živjeti. Pokušao sam dva puta da dođem do izdavača u Novom Sadu, ali nisam uspio. Strip crtanje mi je preraslo u hobi i tako je bilo do unazad desetak godina i osnovanja Udruženja žDeveta dimenzijaž, kada počinje priča o ozbiljnijoj saradnji u časopisu žParabelumž i sa strip školom i fanzinom /nezavisna publikacija/ žKunovaž u Prnjavoru”, kaže Knežević.

Projekat sa školom strip crtanja počeo je prije četiri godine sa ciljem da se strip scena na ovim prostorima ponovo postavi na noge jer je bila nestala tokom posljednjih ratnih dešavanja. Do sada je kroz školu stripa u Prnjavoru, Derventi i Srpcu prošlo više od 150 djece.

“U taj projekat potrage za mladim talentima sam ušao bojažljivo, mislio sam da niko neće doći, međutim, interesovanje je bilo veliko, nikada nemamo manje od 20 polaznika, a dešavalo se da bude i po 30 djece”, priča Knežević i dodaje da su mali crtači kreativni, sami rade stripove, čitaju, a radovi su im postavljani na izložbama i objavljivani u “Parabelumu” i fanzinu.

“Planiramo da održavamo strip školu sve dok nam djeca budu dolazila. Imamo djecu koja dolaze od prvog dana, koja samostalno rade svoje stripove. Nije rijedak slučaj da nam se u strip školi priključe i odrasli. Nastavnice Aleksandra Vukajlović i Olgica Radošević proučavale su kako se strip može iskoristiti u nastavi. Zajedno smo napravili stripove - žKućni red u školiž i iz biologije - žGenetikaž i žFotosintezaž”, kaže on.

Knežević ističe da nove generacije strip crtača iz Prnjavora pokušavaju slijediti Miru Mlađenovića, prvog crtača stripa iz ove opštine i jednog od doajena Republike Srpske u ovoj umjetnosti koji je iza sebe ostavio impozantno djelo.

On pojašnjava da rad na stripu nije lak, posebno kada je riječ o autorskom stripu, gdje stvaralac istovremeno mora biti crtač, scenarista, režiser i kostimograf.

“Mnogo je lakše kada ste samo crtač koji radi po tuđem scenariju. Takvi crtači u svijetu imaju dobru zaradu, ali kod nas taj vid rada ne prolazi, više je zastupljen autorski strip koji se objavljuje u malo primjeraka, ali koji se smatra kvalitetnijim jer u njega čovjek ugrađuje dio sebe, pa ima i umjetničku vrijednost”, ističe Knežević.

Osim u Prnjavoru, strip škola je aktivna i u Derventi, gdje je posjećenost takođe velika.

“U tamošnjoj biblioteci imaju odlične uslove za crtanje. Formirao se jedan lijep krug mladih uzrasta oko 15 godina, koji odlično ilustruju i za koje mislim da će imati uspjeha kao strip crtači”, priča Knežević.

On kaže da sa djecom u Derventi radi na projektu u kojem učestvuju strip crtači iz cijele Republike Srpske, a za koji je scenario uradio Ivan Veljković iz Srbije. Strip koji bi trebalo biti predstavljen u oktobru na salonu stripa u Banjaluci ima 36 tabli, a svako dijete radi na po jednoj. U planu je i strip škola u Srpcu krajem avgusta.

U toku je i izrada bontona za potrebe Dramske scene Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva “Prosvjeta” iz Prnjavora, koji će se prije predstava dijeliti posjetiocima.

Knežević je sa još petoricom autora iz Republike Srpske angažovan i na projektu crtanja stripa “Gluvo doba” prema knjizi Ninoslava Mitrovića.

“Strip bi trebalo da ima oko 200 stranica, a moj dio je da uradim 40. Očekujem da strip bude završen do proljeća i salona stripa u Laktašima”, precizira on.

U regionu danas ima stotinjak izdavačkih kuća koje objavljuju male tiraže stripova, izdaju od 100 do 500 primjeraka grafički dobro opremljenih, u tvrdom koričenju.

Knežević kaže da žanrovski čitalačka publika na ovim prostorima najviše voli stripove sa poluhoror tematikom, dok je kod tehnike izrade dominantan kolor koji se može raditi sa tuševima u boji, temperama, akvarelom, ali i pomoću računara.

“Strip se mijenja, prilagodljiv je savremenom dobu i modernim tehnikama. Ja ipak volim crni tuš i pero, onako kako sam odavno navikao”, priča on.

Knežević se, osim crtanjem, bavi i kolekcionarstvom, pa se u njegovoj zbirci već nalazi impozantan broj štampanih i elektronskih strip izdanja. Prema posljednjem prebrojavanju prije pet godina, imao je oko 5.000 štampanih izdanja, a, uključujući elektronske stripove, taj broj premašuje 10.000.

“Sakupljam sve stripove, od onih koji su izlazili u Kraljevini Jugoslaviji, bivšoj Jugoslaviji, ali i ove koji se objavljuju u novije vrijeme. Ne trudim se da imam kompletnu kolekciju, kao zlatnu seriju, već da iz svake imam barem jedan broj”, kaže Knežević.

Vrijednost pojedinih brojeva je i po 1.000 evra, a u prosjeku cijela kolekcija vrijedi oko 30.000 KM. /kraj/ts/foto

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.