Stenli Kjubrik kralj književnih adaptacija
London - Američki filmski režiser Stenli Kjubik, koji je u svojoj je pedesetogodišnjoj karijeri stvorio značajan opus od trinaest dugometražnih filmova, od kojih se mnogi smatraju klasičnim ostvarenjima filmske umjetnosti, preminuo je na današnji dan 1999. godine.
Nezaboravni su ostali Kjubrikovi filmovi, koji su većinom književne adaptacije, karakteristične po svojoj tehničkoj savršenosti, inventivnom pristupu filmskom scenariju i okrutnoj ciničnoj dosjetljivosti.
Njegova najpoznatija djela su hladnoratovska satira "Dr Strejndžlav", poznati naučnofantastični film "Odiseja u svemiru", poznati horor film "Isijavanje" i "Paklena pomorandža", čiji je prikaz nasilja izazvao mnoge kontroverze kad se pojavio 1971. godine.
Godine 1999. nakon dugog snimanja neobičnog erotskog trilera, s Tomom Kruzom i Nikol Kidman "Širom zatvorenih očiju", Kjubrik je preminuo. Uz očevu pomoć uspio je da skupi dovoljno novca za snimanje prvog igranog filma "Strah i želja", koji govori o izmišljenom ratu. To je u stvari više bila stilska vježba nego film, jer u to vrijeme Kjubrik nije znao ništa o glumi, radu sa glumcima i mnogim drugim stvarima koje čine jedan film, ali je zato fotografija bila u prvom planu. Iako je film bio povučen iz bioskopa, filmski radnici su ga primijetili i pomogli su Kjubriku da snimi svoj drugi film "Poljubac ubice". U ovom filmu do izražaja dolazi Kjubrikova izvanredna sposobnost igranja svjetlom. Ovim filmom privlači pažnju producenta Harisa sa kojim osniva producentsku kuću "Haris - Kjubrik pikčers". Pošto nisu imali ideju za film, otišli su u knjižaru i našli knjigu "Ubijanje", koja govori o pljački hipodroma po kojoj je i snimljen film "Uzaludna pljačka". Kjubrik će mnogo puta u daljem stvaranju posegnuti za nekim književnim djelom i pretočiti ga u scenario. Mnogi tadašnji kritičari vidjeli su u Kjubriku mladića pred kojim je svijetla filmska budućnost i nišu pogriješili.
Posljednji film
Posljednji Kjubrikov film "Širom zatvorenih očiju", sa Tomom Kruzom i Nikol Kidman, je možda jedini njegov film koji nije podijelio publiku. Svi su ga primili sa odobravanjem. Bavi se odnosom muža i žene, povjerenjem i njihovom seksualnošću. Taj ambivalentan odnos je naglašen korišćenjem kontrastnih boja. Obično su to plava i žuta odnosno toplo-hladno. Dramaturgija određenih scena je naglašena muzikom koja podiže tenziju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
