Srpsko glumište ostalo bez velikana
Beograd - Legenda srpskog glumišta Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je poslije duže i teške bolesti na intenzivnoj njezi Klinike za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije u Beogradu.
Ovaj pozorišni bard ostaće upamćen sa maestralno odigranih više od 200 uloga, zbog kojih je opravdano važio za jednog od srpskih najtraženijih i najangažovanijih glumaca.
- Imao je dugotrajnu dijareju izazvanu bakterijom klostridija, ali uzrok je opšte teško stanje organizma - rečeno je u Kliničkom centru Srbije.
Glumac, koji je u oktobru prošle godine doživio moždani udar, kada se oporavio prebačen je sa Kliničkog centra Srbije na Institut za rehabilitaciju u Sokobanjskoj ulici. Kada je otpušten sa rehabilitacije, glumac je u dogovoru sa svojom porodicom život nastavio u jednom domu za stara lica, zbog neophodne cjelodnevne pomoći i ljekarske njege.
Ova tužna vijest uznemirila je javnost, a tugu zbog odlaska velikog glumca riječima neće biti lako opisati. Publika, ali i glumci u Republici Srpskoj, obožavali su da ga gledaju na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, gdje je tumačio lik ujka Vase u fenomenalnoj "Gospođi ministarki" sa Svetlanom Bojković u naslovnoj ulozi. Ljudi iz nacionalnog teatra išli su mu u posjetu i bili redovno sa njim u kontaktu.
- Zatečena sam činjenicom da taj čovjek više nije među nama. Svi smo znali da je prošle godine imao moždani udar i da je bio u bolnici. Baš mi je teško pala ova informacija, to je jedan od naših najboljih glumaca. Neizmjerno je volio Banjaluku i uživao kada dođe kod nas, samim tim nama je bilo još draže igrati sa njim. Srpsko glumište, a i glumište bivše Jugoslavije izgubilo je velikog čovjeka - kazala je glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Slađana Zrnić koja je igrala sa njim na sceni u Nušićevom komadu.
I brojne druge kolege i prijatelji izrazili su žaljenje zbog gubitka velikog glumca, a prije svega velikog čovjeka i prijatelja koji je u pravom smislu riječi živio glumačku profesiju.
Vlastimir Đuza Stojiljković rođen je u učiteljskoj porodici. Završio je Gimnaziju u Kruševcu, a glumom se bavio amaterski još kao srednjoškolac.
Po završetku srednje škole upisao se na Rudarsko-geološki fakultet, koji je napustio u trećem semestru i upisao se na Akademiju pozorišnih umetnosti.
Profesionalnu karijeru je započeo 1951. godine u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP). U BDP-u je radio do 1968. godine, nakon čega je prešao u "Atelje 212". U BDP se vratio 1978. i ostao tamo do 1985. godine, kada je ponovo prešao u "Atelje 212", u kojem je igrao do penzionisanja 1995.
I u penziji je često gostovao u brojnim predstavama, prvenstveno u Beogradskom dramskom pozorištu i "Ateljeu 212".
Godine 1983. dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda, a 2001. je dobio Dobričin prsten. Osam godina poslije ovjenčan je statuetom "Zlatni ćuran" za životno djelo.
Na filmu je debitovao 1957. u "Tuđoj zemlji" Jožea Galea. Veliku popularnost stekao je filmom "Ljubav i moda", za koji je otpjevao čuvenu pjesmu "Devojko mala".
Osim te pjesme, snimio je još nekoliko koje su objavljene na singl pločama. Veliku popularnost je stekao ulogom Rodoljuba Petrovića u seriji "Pozorište u kući". Potom je s Milenom Dravić bio domaćin u šou-programu "Lift za peti sprat".
Sredinom devedesetih godina prošlog vijeka odigrao je ulogu simpatičnog italijansko-srpskog plemića varalice Kontea Marija Marka del Tintoreta u seriji "Srećni ljudi" Siniše Pavića.
Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka vodio je radio program "Zabavnik" na Radio Beogradu, a učestvovao je i u drugim zabavnim emisijama ove radio stanice.
Stojiljković je takođe pozajmljivao glasove junacima brojnih crtanih filmova, ali je ostao najviše upamćen kao Patak Dača, Pepe le Tvor, Optimus Prajm iz "Transformersa" i Rafaelo i Leonardo iz "Nindža kornjača".
Ovogodišnji je dobitnik "Sterijine nagrade" za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umjetnosti i kulture koje dodjeljuje Sterijino pozorje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
