Srpska crkva - njujorški odgovor Mikelanđelu
Lakavona - Neko bi pomislio da su freske u srpskoj pravoslavnoj Crkvi svetog Stefana u državi Njujork naslikane prije više vijekova, prenosi B92.
Ipak, farba na zidovima se još nije osušila.
Za ovo veličanstveno umjetničko djelo zaslužan je sveštenik Teodor Jurević koji je na freskama radio duže od šest godina.
Ovaj čovjek je freskama u vizantijskom stilu ispunio svaki kvadratni centimetrar unutrašnjih zidova i tavanice i to tako uspješno, da je britanski Dejli Mejl ovu crkvu nazvao “njujorškom Sikstinskom kapelom”.
- Bio sam zainteresovan za ikone još od djetinjstva. Slikao sam svece na papirima i zidovima - kaže on.
Freskopisanjem se bavi 40 godina.
- To je lijepo. Dođete odmorni, vidite gdje ste pogriješili i to ispravite - kaže ovaj 63-godišnji čovjek sa dugom sijedom bradom. Radovi na Crkvi svetog Stefana u Lakavoni su zahvaljujući njegovom trudu završeni tačno pred Vaskrs koji pravoslavni vjernici proslavljaju 5. maja.
Protojerej Rastko Trbuhović koji je ovdje već 28 godina, kaže da su poglavari odavno pričali o ovakvoj mogućnosti, ali da su tek prije nekoliko godina prikupili 160.000 dolara za poduhvat.
Jedan od Jurevićevih mentora, monah Otac Kiprijan Pizov i sam je ’60-tih radio u crkvi u Lakavoni.
- Mi ne obožavamo ikone, mi ih poštujemo. Koristimo ih kako bismo komunicirali sa oslikanom osobom. To nam pomaže da je vidimo - objašnjava Trbuhović.
On u freskopisu prati kanonsku šemu ustanovljenu još u Srednjem vijeku.
Prikazi iz Hristovog života predstavljeni su na tavanici, dok su svetitelji na zidovima.
- Na početku je to bio izraz kreativnosti. Morate o svemu da razmišljate, o kompoziciji. Ne bih rekao da je to stresno, ali je iscrpljujuće. Sve mora da se uklopi - kaže Jurević.
Ikone i ne treba da izgledaju realistično, piše Dejli Mejl, budući da nose simboliku.
Iako umjetnici, uglavnom iz skromnosti, ne potpisuju svoje radove, lako ih je razlikovati.
Jurevićevi sveci imaju svjetlo oko očiju, što znači da je Sveti Duh u njima, a svjetlost koja ih okružuje, predstavlja božansku milost.
Djevica Marija uvijek je u plavoj haljini sa crvenim ogrtačem, dok je Hristos u crvenoj haljini ogrnut plavim.
- Crvena je znak njegove božanske prirode, a plava čovječanske. On je sebe ogrnuo u čovječnost. Marija je sebe ogrnula u Božanstvo - objašnjava Trbuhović.
To nije kao Rembrant, kaže otac Leonijet Čarlankov, monah u Manastiru Svete Trojice u centralnom Njujorku.
- Ovo nije s ovog svijeta. One treba da vas prenesu u drugu dimenziju – u Raj – rekao je on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
