Snežana Petrović, likovna umjetnica, za “Glas Srpske”: Svaki čovjek riznica inspiracije

Branislav Predojević
Foto: Dragan Kuručić

Pored toga što je čast primiti prestižnu nagradu koja nosi veliko ime naše kulturne scene Mome Kapora ova nagrada mi posebno znači jer se dodeljuje za kompletno moje stvaralaštvo.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” Snežana Petrović, slikarka i univerzitetski profesor, komentarišući koliko joj intimno znači nagrada “Momo Kapor”, koju je nedavno dobila za svoje stvaralaštvo, čime se pridružila odbranom društvu dobitnika nagrade koja nosi ime po jednom od najvećih slikara i stvaralaca u srpskoj umjetnosti.

- Do sada sam dobitnik mnogih nagrada i priznanja za svoj stvaralački rad koja su se odnosila na pojedinačne radove. Ovo priznanje ima tu težinu jer je objedinilo sve ono na čemu sam radila do sada - rekla je ova talentovana umjetnica.

GLAS: Vaša posljednja izložba nosi naziv “Neistraženi svet (retrospektiva)”. Šta je to ostalo neistraženo u svijetu 21. vijeka gdje je sve dostupno na nekoliko klikova?

PETROVIĆ: Čitavo bogatstvo i inspiracija za kreativno stvaralaštvo se krije u nama samima, samo treba da naučimo da korespondiramo sa svojim univerzumom koji u sebi krije čitavo bogatstvo poruka i smernica. To je taj neistraženi svet mašte koji nikada nećemo do kraja istražiti, jer se konstantno širi našim iskustvom.

GLAS: Izgradili ste krajnje unikatan stil, donekle naslonjen na srpsku školu fantastičnog realizma, ali koliko je naše podneblje u kojem živite i stvarate odredilo Vaš umjetnički izraz?

PETROVIĆ: Kao mala jako sam volela da čitam bajke. Mislim da je to i utemeljilo moju sklonost ka maštovitim imaginarnim predstavama. Čitanje bajki je jako dobro za razvoj dece, jer širi dečji um, podstiče maštu i nosi univerzalnu poruku da dobro uvek pobeđuje zlo, što je jako bitno za razvoj mladih, jer podstiče plemenite i empatične osobine koje su osnova u razvoju kompletnog bića. Mislim da je još jedan faktor izuzetno uticao na formiranje moje mašte, a to je odrastanje u prirodi i u tišini. Moje detinjstvo je u vezi sa predelom izvan Novog Sada, za malo fruškogorsko mesto Rakovac koje gleda na grad. Sa moje terase Novi Sad se video kao na dlanu. Ta slika je uticala kasnije na stilizaciju i formiranje mojih gradova koje sam nazvala “Gradovi u kojima žive sećanja”.

GLAS: S druge strane, koliko je lični senzibilitet diktirao izbor načina stvaranja, izbor tehnike kao i likovne discipline u kojoj nastaju Vaši radovi?

PETROVIĆ:  Stil i poetika svakog od nas zavisi od našeg senzibiliteta i karaktera ličnosti. U mom senzibilitetu je jednostavno od malena bilo zacrtano da sam po prirodi izuzetno perceptivan tip i da jako pridajem značaj detaljima. Stoga moj rad obiluje mnogobrojnom simbolikom i harmonijom likovnih elemenata, sa kojima se igram pri postavci. Detalji i prizori u likovnom delu ne znače ništa ako umetnik nema izoštreno oko i smisao za harmoničan odnos likovnih elemenata u kompoziciji dela. U ovome leži i suština ovog našeg igranja u stvaralaštvu.

GLAS: Žanrom fantastike decenijama dominiraju uticaji anglosaksonske kulture, ali se to polako mijenja sve većim uplivom drugih kultura. Kakvu dragocjenost tom mozaiku globalne fantastike može dodati srpska i balkanska fantastika?

PETROVIĆ: Mislim da je srpska i balkanska fantastika izuzetno energetski bogata i jaka. Ona se na našim prostorima neguje od davnina kroz naš folklor, legende, mitološke priče o vampirima, vešticama, vilama i kroz izuzetno bogate i sadržajne bajke. U drugoj polovini dvadesetog veka na našim prostorima javlja se snažan uticaj umetničke grupe “Mediala” koja u svet književnosti i likovnog stvaralaštva unosi određenu dozu mistike, alhemije, ezoterije, čitave izmaštane svetove fantastike uz akcenat na omaž velikim majstorima flamanskog slikarstva. Ovaj fantastični svet otvorio je nove  portale i vizije dalekih prostora čovekovog nesvesnog, samim tim postao je inspirativan mnogim stvaraocima u pogledu izučavanja i širenja ideje imaginarnog, metafizičkog i fantastičnog i to istraživanje traje i dan-danas kod mnogih autora mlađe generacije.

GLAS: Gubitak identiteta jedna je od rak-rana modernog svijeta. Koliko slikarstvo i umjetnost uopšte može pomoći da tražimo lijek za izgubljenost duše, pošto često ističite da je Vaše slikarstvo Vaš dijalog sa dušom?

PETROVIĆ: Radom na sebi, širimo pogled na celokupan svet, na ono što je oko nas i na ono što je u nama. Šireći poglede i radeći na sebi ne možemo da podlegnemo iskrivljenoj slici stvarnosti koja nam se plasira. Izgrađeni čovek je osoba sa identitetom i upravo je to ono što će mu obezbediti trajanje. Kroz svoja dela šaljem univerzalnu poruku da je čitavo bogatstvo i inspiracija za kreativno stvaralaštvo u nama samima, samo treba da naučimo da korespondiramo sa svojim univerzumom koji u sebi krije čitavu raskoš poruka i smernica.

GLAS: Biti unikatan i individualan u svijetu koji traži masovno uniformisanost i jednoličnost nije lak zadatak, ali niste pristajali na kompromise, iako je to značilo teži i duži put?

PETROVIĆ: Uvek sam prepreke na putu gledala kao velike izazove. Verovatno me je ta percepcija vodila sve dalje i dalje. Nastojala sam da svaki naredni rad bude još bolje, kvalitetnije i kompleksnije urađen. Nikada mi nije bio bitan kvantitet, već mi je bilo najbitnije da dam svoj maksimum u kvalitativnom smislu.

Pedagogija

GLAS: Osim kao slikarka radite i kao pedagog. Šta kažete tim mladim ljudima koji se nalaze na pragu ulaska u izazovni i nesigurni svijet umjetnosti?

PETROVIĆ: Upornost i vera u sebe i u ono čime se bavimo su najvažnije. To je ono što nas održava na putu ostvarenja sve vreme. U našem poslu bude, naravno, amplituda i preispitivanja da li je ovo što radimo dobro ili ne. I to je dobro, jer tako naučimo da osluškujemo sebe i našu intuiciju. Meni je intuicija pomogla pri izboru puta i pravca kretanja i odluka. Mladi likovni stvaraoci pored svega moraju naučiti da umetnički rad zahteva pre svega vreme, pažnju, promišljanje, ideju, upornost i veru u njega. To isto važi i za građenje likovne karijere nakon završene Akademije. Zaključak je jasan i možda je ovo najbolji savet, uvek se trudite da date svoj maksimum, tada znate da ste se maksimalno predali i uradili sve što je do vas. Mislim da su to najbolji početni koraci na putu likovnog stvaralaštva koji će kasnije postati rutina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana