Slobodan Perišić, glumac i reditelj o radu na predstavi Mlijeko: Priča o identitetu u ritmu pozorišnog džeza
Banjaluka - Svi mi imamo problem sa identitetom, imamo potrebu da se definišemo da pripadamo određenoj grupi. Ta priča sa identitetom ide do takvog apsurda da kada bi ostala dva čovjeka na ovoj planeti, ne bi uspjeli da budu samo prosto ljudi, nego bi se podijelili u dvije grupe i samim tim stvorili bi osnovni preduslov za sukob.
Počeo je priču o novoj predstavi "Mlijeko" glumac Slobodan Perišić koji je ponovo u ulozi reditelja ovaj put u Banjalučkom studentskom pozorištu.
Premijerno izvođenje najavio je za 1. februar, a u komadu po tekstu Vasilisa Kacikonurisa publika će imati priliku da uživa u kreacijama Jelene Trepetove-Kostić, Smiljane Marinković, Bojana Kolopića i Aleksandara Ristanovića.
Podsjećajući na tužnu činjenicu da publika danas sve više očekuje zabavu u pozorištu, ukazujući na još tužniju sliku stvarnosti, u kojoj je, kako kaže, jedini cilj naše bolesne civilizacije, profit, Perišić je kroz umjetnost postavio niz važnih pitanja.
- Da li će se sve svesti na sitnosopstvene interese duhovno atrofiranih pojedinaca? Usljed čega nastaje ta atrofija? "Mlijeko" između ostalog otvara i ta pitanje. Mnogima je danas prva asocijacija na mlijeko ono životinjskog porijekla, jer se niko ne sjeća svog mlijeka kojim je zadojen - mlijeka preko kojeg se dobijaju informacije o prvom zadovoljstvu, prvom miru i osjećanju ljubavi. To "Mlijeko" je naslov ove predstave - ističe Perišić.
Slušajući njegovu priču, sasvim je jasno da ova ekipa, nema namjeru da zabavlja bilo koga.
- Potrebno je pronaći način da zajedno osvijestimo gdje griješimo. Nadam se da će to biti živo pozorište koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim, da će to biti jedan pozorišni džez - kazao je on.
U tom problemu identiteta on vidi i razlog nereda koji se stvara iz kojeg proizilazi bolest.
- Negdje smo opasno pogriješili u poimanju toga ko smo i šta smo. Nismo baš dokučili tu definiciju. Naša predstava govori o bolesnom društvu koje proglašava bolesnim onoga ko ne ispunjava očekivanja, ko se ne ponaša po utvrđenim pravilima, razmišlja drugačije, na svoj način. Sa druge strane, naš junak i te kako osjeća bolest okruženja. Postavlja se pitanje patologije "normalnosti" - nastavlja priču Perišić.
Na pitanje koliko je važno da se i kroz umjetnost govori o ljudima koji pokušavaju da se uključe u drugi i drugačiji način života odgovorio je pitanjem "Pa zar bi bilo i same umjetnosti da nije drugoga i drugačijeg?".
- Tu u stvari i nastaje ključni problem što je taj koji treba da se uklopi drugačiji, a mi nemamo razumijevanje za to. U stvari, mi nemamo saosjećanje, tu izostaje svaka empatija prema drugom čovjeku. Mi imamo strah koji proizilazi iz bojazni da ćemo izubiti lični komfor, profit, identitet, sve ono što nam stvara prividnu sigurnost. Naravno, stalno se pozivamo na slobodu, a sa druge strane institucije svojim djelovanjem potpuno orobljavaju pojedinca pravdajući se društveno korisnim ciljem - dodaje on.
Mnogo puta do sada, napominje, odbacivali smo nekoga ko se razlikuje svojim mišljenjem ili djelovanjem, a gotovo sve velike stvari u nauci i umjetnosti su došle od onih koji su bili van tadašnjih okvira "normalnog" djelovanja.
Rad sa glumcima za Perišića je ključni faktor da bi se napravila dobra predstava.
- Možete da imate fenomenalnu ideju ili žanrovsko rješenje kao reditelj ali ukoliko nemate saosjećanje, razumijevanje, pažljiv pristup prema svakom glumcu, teško ćete napraviti živu stvar. Mi smo i taj koncept "lidera" potpuno pogrešno primijenili u mnogim sferama. Reditelj koji se ponaša prema tom konceptu nije pozorišni čovjek, on je prevarant i najčešće bijedni politički poltron - istakao je on.
Zalaganje i entuzijazam glumaca
- Jelena je bila glumica Moskovskog hudožestvenog akademskog teatra, kao i Narodnog pozorišta RS, gdje trenutno radi Kolopić. Smiljana igra u svim pozorištima u Banjaluci i radi kao asistent na Akademiji na kojoj je Ristanović student još uvijek. Njihovo zalaganje i entuzijazam sa kojim su radili ovu predstavu je identičan i ja sam im na tome neizmjerno zahvalan. To je profesionalizam u pravom smislu te riječi. Nadam da će Studentsko pozorište uprkos nastojanju nekih sitnih duša, uspjeti da oživi profesionalnu scenu i da će Banjaluka dobiti još jedno ozbiljno pozorište. Htjeli to neki ili ne Banjaluka postaje značajan pozorišni centar - poručio je Slobodan Perišić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
