Slikarka Aleksandra Kuzmanović o izložbi “Okolo”: Samo sebe možemo mijenjati

Kazala je to u razgovoru za “Glas Srpske” mlada slikarka Aleksandra Kuzmanović povodom izložbe “Okolo” koja će biti otvorena sutra u 19 časova, u Malom izložbenom salonu Banskog dvora u Banjaluci.

Dodala je da možemo uticati na našu svijest, sreću i zahvalnost za sve što imamo, te da treba da se trudimo da uvijek budemo svjesni svega.

- Ko je svjestan, on je i “budan” pa je i zahvalan i sve to povlači jedno drugo. To je teško, sa sobom se svaki dan borim i često ignorišem jednostavnost i ljepotu svega. Na slikama sa ove izložbe sam slikala i crtala omiljene scene, obične, koje su ljudske i prirodne, ali ovakav aspekt me lično uvijek ,”ažurira” i upućuje na čistu ljubav i zahvalnost - kazala je Kuzmanovićeva.

Objasnila je da slika ono što joj se slika, te da o tome onda i piše, ali i da izučava umjetnike koji su se bavili sličnim stvarima.

- Čitati, gledati, čuti. Na kraju će sve doći na svoje kad sve to integrišem. Tada sav rad može da stoji kao cjelina. Publika može da očekuje scene iz mog života, koje su u isto vrijeme i univerzalne - rekla je ona.

Govoreći o nazivu postavke istakla je da riječ okolo ima tri slova O, odnosno tri kruga, na početku u sredini i na kraju.

- Krug ima mnoga značenja, između ostalog označava i božanstvo, Božija stvorenja i energiju bez početka i kraja, odsutnost početka i kraja, sveobuhvatnost. S druge strane okolo znači da su tu motivi iz mog okruženja. Ali motivi nisu baba, djed, mama, kuća, životinje, nego su baba koju volim, djed, mama, kuća, životinje koje volim. Apsolutni su. Ljubav je apsolutna - istakla je Kuzmanovićeva.

Naglasila je da su na slikama prikazani porodica, ispraćaj babe i djeda, ručak, životinje oko kuće i mjesta.

- Univerzalnost, u smislu da nisam naslikala svog djeda kako sjedi u dnevnoj, nego sam naslikala djeda koji priča sa svojim unučetom. Slika moje mame koja spava, a ja je gledam, je isto tako i slika majke koja spava i koju ćerka gleda, a prije je ona ćerku gledala. Iz takve tačke gledišta moje slike sa ličnim motivima dobijaju univerzalni kontekst - objasnila je ona.

Dodala je da su radovi rađeni grafitnom olovkom i grafitnim štapićima, ali i tušem i uljem.

- Svaka tehnika ima svoju draž. Tuš me podsjeća na tatu i seku. Kad pomislim na tuš sjetim se tatinog crteža s mačkom i klupkom, i sekinog crteža na temu “jesen” iz osnovne škole. Možda mi se zato na jesen uvijek crta tušem - ispričala je Kuzmanovićeva.

Kazala je da je olovkom crtala prije Akademije umjetnosti, jer je praktična.

- Ulje nisam voljela u početku, jer se sporo sušilo. Kasnije sam upoznala izdržljivost ulja i uvidjela to kao ogromnu prednost. Slikaš obrišeš pa dvadeseti put naslikaš i dvadeseti put obrišeš, a svako djelovanje na slici ostane u blagim tragovima. Kod ulja mi najviše pristup i proces prija - navela je ona.

Scena

Kuzmanovićeva je istakla da imamo prebogatu kulturno-umjetničku scenu. Mislim na mlađe generacije, studente sa Akademije. Tu su naravno i stariji umjetnici, ali studenti su najsvježiji, najčistiji, najiskreniji. Imamo malo prostora gdje se može izlagati, a galerije imaju svoj krug umjetnika koje promovišu. Banjalučka umjetnička scena bi trebala više pažnje da dobije od strane “svojih”. Super je što imamo društvene platforme gdje možemo sami da predstavimo radove, ali što se tiče prodaje slika, upitno je. Ljudi će radije kupiti neku digitalno ištampanu sliku na platnu u “Fisu”, nego neki crtež ili sliku lokalnog umjetnika - kazala je Kuzmanovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.