Slađana Zrnić, glumica, za “Glas Srpske”: Kad skinemo maske, umjetnost će procvjetati

Kazala je to glumica Slađana Zrnić u razgovoru za “Glas Srpske” govoreći o predstavi “Stranci u noći”, koju je režirala Slađana Kilibarda, a koja će premijerno biti izvedena 26. februara u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

- Svakodnevno se pitam šta je suština. Pesimistična sam o pitanju sadašnjeg doba. Pri tom ne mislim samo na Balkan, nego na sve  što se dešava u svijetu - dodala je Zrnićeva.

GLAS: Publika će uskoro imati priliku da Vas gleda u predstavi “Stranci u noći”. Koliko su nam danas, pored interneta i društvenih mreža, ljudi stranci?

ZRNIĆ: “Stranci u noći” je predstava koja se bavi pitanjem: Koliko mi jedni druge poznajemo? Riječ je o bračnim parovima, ljudima srednje generacije, koji su  robovi svojih poslova i konvencija u kojima žive. Kada se jedne večeri okupe, dogovore se da svi stave svoje telefone na sto i da poruke koje im dolaze čitaju naglas. Tada se počinju otkrivati tajne i shvatamo da svi imaju maske.

GLAS: S obzirom na to da društvene mreže pokazuju onu stranu života, koju želimo drugima da predstavimo, znamo li šta je istina u današnjem vremenu?

ZRNIĆ: Internet je donio dosta dobrog, ali on ne utiče na čovjekov karakter. Problem je u čovjeku. Ispostavlja se da mi u školama treba da učimo kako se konzumiraju društvene mreže. Šta je poenta društvenih mreža? Da slušamo mržnju i neosnovanu kritiku? To ne dolazi u obzir. Na mrežama vidimo da čovjek ima mišljenje o svemu, a to je nemoguće, jer nismo kompetentni da o svemu govorimo. Ljudi treba da znaju da je i ćutanje zlato kao i stav.

GLAS: Primjetno je, recimo, da je priča o nacionalizmu više nametnuta na društvenim mrežama i dominantnija je u odnosu na mnoge druge realne probleme.

ZRNIĆ: Niko me ne može uvjeriti da je nacionalna mržnja tolika koliko se predstavlja kroz medije i društvene mreže. Ubijeđena sam da 90 odsto naroda u regionu ima jasan stav o tome šta je nacionalizam, šta je šovinizam, a šta  agresivnost. Ljuta sam na medije, jer svi su u nekoj trci za vlast i moć, a uopšte ne misle na ljude. Tu dolazimo mi umjetnici. Sigurna sam da će, onog trenutka kad kažu da više ne moramo da nosimo maske i da nema smrtnih slučajeva, u umjetnosti nastati renesansa.  Ubijeđena sam da će umjetnost da procvjeta i da će svi kapaciteti  da budu upregnuti, zato  što je narodu dosta manipulacije. Narod nije glup, samo mu treba pomoći da se vrati sebi. Treba vaspitavati roditelje i mlade ljude koji će sutra imati djecu, jer će im oni biti uzor.

GLAS: Primjećujemo da glavne uloge češće pripadaju muškarcima, kako na filmu, tako i u pozorištu. Koliko je teško ženi da se izbori u svijetu umjetnosti ?

ZRNIĆ:  Treba međusobno da se poštujemo. Poštovanje je bitnije od toga ko će podići teži teret. Pošto živimo u muškom društvu naša dramska djela govore kroz pisca. Kad pisac piše on piše o onome što umije i zna, a ako je muško, automatski muških likova ima više. Svakako da ima djela koja stvaraju žene, i glavnih ženskih likova, ali toga je daleko manje i te književnice treba da se probiju kroz muški svijet. To je činjenica na koju  nisam ljuta. Žena treba to da prihvati, da ide dalje i da pokuša na što bolji način da se izbori za svoje mjesto pod suncem. Srećom imam kolege i prijatelje koji su pametni, obrazovani i pristojni, ali čim izađem iz svog kruga ljudi vidim koliko su žene diskriminisane. Voljela bih da muškarci shvate da je žena majka, da vaspitava dijete, da je ljudsko biće i da je isto tako prepametna, dobra i talentovana i da ostave prostora za nju. Dozvolite ženama da imaju prostor. Posao glumice je  težak. Ovih dana smo svjedoci događaja koji je potresao region. Glumice su javno istupile i progovorile o zlostavljanju i zaista od srca želim pravdu tim djevojkama. Desilo se da su glumice, pa  je to jako odjeknulo. Da je to bila prodavačica iz marketa niko se ne bi ni osvrnuo. No, postavljaju se mnoga moralna pitanja, a niko se ne bavi bolešću tog čovjeka i time šta je uzrok tome da on bude takav bolesnik i kako mu je dopušteno da ima takve metode koje on zove  pedagoškim a to apsolutno nisu. Umjesto toga, bavimo se djevojkama koje su smogle snage da izađu u javnost. S druge strane mladim roditeljima bih poručila da uče djecu da budu u grupi, bez individualnih časova. Nemojte misliti  da ako date dijete na sekciju da tu vaša odgovornost prestaje. Ako vam dijete kaže da je pedagog ili trener psovao ispišite ga sa te sekcije. Psovka ili ruganje djetetu nije vaspitni metod.

GLAS: Glumite u serijima “Hotel Balkan” i “Kosti”. Koliko je snimanje ovih serija doprinijelo predstavljanju Banjaluke u regionu i u čemu se ogleda njihov značaj?

ZRNIĆ: To je jedna od pozitivnijih stvari koje se dešavaju u Banjaluci. Pozorišta u Srpskoj rade dobar posao i ovo je prirodan slijed. Sreća je da produkcijska kuća kao što je “Bosonoga” zapošljava mlade ljude sa akademije. To su tri stepenice više. Mi smo na pravom putu, imamo kapacitete i država mora da ulaže u takve projekte. Moraju da se snimaju filmovi i serije. “Hotel Balkan”  je više odjeknuo u Srbiji nego ovdje, ali su “Kosti” lansirale Banjaluku na pravo mjesto. Suština je u sadržaju, ne u formi. Ono što “Kosti” tretira kao temu  je značajno za nas ovdje i zato su ljudi to prepoznali kao dobro.

GLAS: Kako posmatrate kulturno-umjetničku scenu u RS, je li situacija bolja nego ranije?

ZRNIĆ: Kulturno-umjetnička scena nije na nivou na kojem bih ja željela. Neophodno je da budemo bolji i otvoreniji. Moraju da se prave filmovi. Javni servis treba da pravi dramski program. Moramo da imamo različitih pravaca filmova, treba ulagati u predstave, u glumca, u Akademiju. S te strane nisam zadovoljna, ali opet s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, naše pozorište ima sjajne predstave koje su kvalitetne i zabavne. Imamo potencijala i kapaciteta, ali nam nedostaje kritika, naglašavam da nam treba školovan kritičar, čovjek koji se razumije u pozorište, film, muziku, slikarstvo, produkciju. Kritiku ne može da piše svako, nego znalac. Samo uz adekvatnu kritiku  mi možemo biti bolji.

GLAS: Nastupate i sa “Kombajn Kvartetom” koji njeguje džez muziku. Da li džez scena u Banjaluci ima budućnost?

ZRNIĆ: U Banjaluci postoje entuzijasti među kojima i “Kombajn kvartet” koji godinama pokušavaju da održe džez scenu. Imamo sjajne  vokale kao što su Marija Šestić, Maja Manojlović, Kristina Ivanović, Vanja Mišić, Anja Milutunović, Lela itd. Imamo sve, ali da bi postojala džez scena potreban je džez klub. Mora na televiziji da bude džeza, klasične muzike, da imamo češće koncerte Filharmonije i da postoji simfonijski orkestar.

GLAS: Radite sa djecom i mladima. Koliko mladi danas imaju potencijala i mogućnosti, da li im je lakše nego što je to bilo Vašoj generaciji?

ZRNIĆ: Mladima je teže nego što je bilo nama. Djeca imaju previše izbora i ne mogu da se fokusiraju na jednu stvar. Dešava se da idu na košarku, folklor i glumu. To je nemoguće. Tim mladim ljudima u budućnosti će biti teško da budu dobri u svom poslu, jer da bi bio dobar u nečemu moraš se pasionirano fokusirati na jednu stvar. Zbog toga mladi brže padaju u apatiju. Kod generacija od prije 30 godina nije bilo odustajanja, vrijeme je bilo sporije i nije bilo raznih ometača. Djeca danas kad naiđu na prvu prepreku odustaju. Nemaju samopouzdanja, a trebalo bi da pršte od energije. Poručujem im da se oslobađaju viškova da se pitaju šta im se sviđa.

GLAS: S obzirom na to da živimo u pandemiji, te da je kultura pretrpjele velike gubitke, kako ste se Vi borili sa situacijom koja nas je sve zadesila?

ZRNIĆ: Ovo je nešto što moramo podnijeti. Život tako funkcioniše. No, čovjek se okrenuo sebi, podsjetio se vještina na koje je zaboravio i počeo da mašta o drugim stvarima. Sve što nas zadesi u životu moramo da preokrenemo u našu korist. Recimo divna glumica Božana Đajić je u ovoj koroni napravila monodramu “Blagorodna” i uskoro očekujemo tu premijeru. Umjetnici su bili plodonosni. Umjetnost se ne može zaustaviti, a tako ni mi.

GLAS: Kakvi su Vaši planovi za naredni period?

ZRNIĆ: Igram epizodnu ulogu u “Advokadu”. Kolja Pejaković je kao reditelj komedija savršen, tako da sam sigurna da će to da bude urnebes. Ne možemo govoriti o nekim planovima, jer ne znamo kako će  se situacija sa virusom razvijati. Pozivam publiku da se okrene umjetnosti, da bojkotuje rijalitije, jer  ljudi nisu svjesni šta im radi to ispiranje mozga.

Poruka mladima

GLAS: Šta biste savjetovali mladim generacijama koje žele da se bave umjetnošću kod nas?

ZRNIĆ: Ako se odlučite da se bavite umjetnošću budite spremni na to da u jednom trenutku nećete imati ni dinara, kako kažu. Isto tako važno je da znate da  volite umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti. Nažalost, situacija je takva da  mladi glumci treba da čekaju da stariji kolega ode u penziju, da bi se oslobodilo novo radno mjesto. Stoga vam ne ostaje ništa drugo nego da pravite svoje pozorište. Tako su nastali “Jazavac” i “Nevid teatar”. Ipak, naša pozorišta angažuju mlade ljude koji pokažu da vrijede. Postoje oči koje prate i nikad ne znamo ko nas gleda. Treba da vjerujete u svoje želje, ambicije i  biće i to će vam otvoriti  puteve.

Prijateljstva

GLAS: Kako prepoznati pravog prijatelja? Šta treba da cijeniti kod čovjeka?

ZRNIĆ: Pravog prijatelja ćete uvijek prepoznati. Voljela bih da ljudi shvate da treba da budu profesionalni, pristojni i vaspitani, jer kad ste takvi onda se krug normalnih ljudi oko vas širi i onda imate šansu da upoznate pravog prijatelja i kvalitetne ljude. Neophodan nam je bonton, smanjite gledanje informativno-političkog sadržaja i čitajte knjigu pa će i okruženje postati drugačije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.