Simonović: Ustaški zločini u Livnu najstrašniji od Prebilovaca do Jadovna

"Više je žrtava bilo u Prebilovcima, ali po monstruoznosti i bezdušnosti koju su ispoljili, to se nije nigdje drugo dogodilo. Na drugim stratištima, uglavnom su ljude ubijali, klali i onda ih bacali u jame. U Livnu i okolini sve žrtve završile su u jami žive. Računali su na to da su jame bezdanke. Najplića je bila oko 25 metara, a dostizale su i do 70 metara", rekao je Simonović.

On je naveo da su svi bacani sa idejom da tu niko ne može da preživi, ali se, kako je rekao, ipak dogodilo čudo.

"Jama Ravni dolac na Dinari predstavlja okosnicu moje knjige po tome što je iz te jame, od 218 žena i djece koji su ubačeni, njih 14 ipak preživjelo i poslije mjesec i po dana izvučeno živo i živjelo dugo", istakao je Simonović.

On je ukazao da je najstrašnija posljedica tog ustaškog zločina što je 31. jula, na pravoslavni praznik Ognjenu Mariju i na Ilindan, 2. avgusta 1941. godine, u Livnu i okolini pobijeno 1.587 Srba, koji su imenom i prezimenom navedeni u knjizi "Ognjena Marija Livanjska", a za koje vjeruje da nisu konačan spisak žrtava.

"Zna se da je 1941. godine na tom prostoru živjelo pola Srba i pola Hrvata. Danas na tom prostoru u Livnu, po mojim saznanjima, ima osam Srba. Gotovo sva srpska sela su potpuno pusta, ostale su samo crkve i spomenici", rekao je Simonović.

On je naveo da su, od 1.587 stradalih Srba, gotovo polovina djeca, napominjući da je riječ o smišljenoj akciji, odnosno programu ustaškog vođe Ante Pavelića, da na prostoru tadašnje Nezavisne Države Hrvatske ne može da živi niko, osim Hrvata, da trećinu Srba treba pobiti, trećinu pokatoličiti, a trećinu iseliti.

"Nisu prezali, ubijali su novorođenčad. U knjizi sam istakao taj slučaj iz sela Golinjeva, gdje su ubili sve stanovnike, 256 žrtava, od kojih je 24 bilo nekrštene djece", istakao je Simonović.

On je istakao da se srpsko stanovništvo u Livnu poslije posljednjeg rata, od 1991. do 1995. godine, još više prorijedilo, te da su uglavnom ostali stariji.

"Kad njih nestane, bojim se da će se pogasiti ta srpska ognjišta, ako se ne dogodi veliko čudo, odnosno ako se ne stvore uslovi da se ljudi vrate tamo", naveo je Simonović.

On je izrazio uvjerenje da bi najveći dio tih zločina umro sa žrtvama i savremenicima tih događaja da nije napisao knjigu "Ognjena Marija Livanjska".

"Sve što se pamti, pamti se na osnovu te knjige. Postojala je velika opasnost od zaborava. Morao je tu knjigu da napiše neko sa strane jer neko od tamo ne bi mogao da se oslobodi subjektivnosti", rekao je Simonović.

On je napomenuo da je u knjizi opisao da je u jednom hrvatskom selu bila samo jedna srpska porodica, te da ih je u prvom ustaškom pokolju od smrti spasio njihov komšija Hrvat koji je molio dželate da ih ne ubiju.

"Međutim, u drugom naletu, nije pomogla njegova molba. Oni su ih poveli i strijeljali. Ujutru kada su došli da ih zatrpaju, među njima su našli djevojčicu od šest godina Sofiju, koja je bila živa, međutim i nju su dokrajčili iako ih je molila da je poštede", ispričao je Simonović.

Ustaše su u julu 1941. godine u danima oko praznika Svete velikomučenice Marine pohapsile i ubile više od 1.600 Srba, žitelja Livna i sela Livanjskog polja. Više od 400 muškaraca starijih od 13 godina pobijeno je na stratištu Prolog, a preko 40 u jami Bikuši.

Na stratištima u šumi Koprivnici ubijeni su uglavnom Srbi iz grada Livna i njihove porodice, a u brojnim kraškim jamama dubljim od 20 metara živote su sporom i surovom smrću okončavali djeca i žene.

Gotovo 250 ubijene djece nije stasalo ni za školu, a više od 600 žrtava bilo je mlađe od 15 godina.

Mnoge srpske porodice potpuno su zatrte, a neka livanjska sela ostala su bez ijednog stanovnika srpske nacionalnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.