Sanja Macura o reviziji književnih tekstova: Struka ne smije kapitulirati pred trenutnom modom

Kazala je to profesorica Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci i koautor čitanki za 2, 3, 6. i 7. razred osnovne škole Sanja Macura za “Glas Srpske” govoreći o književnim djelima i lektirama u osnovnoj školi.

- Struka ne smije da kapitulira pred nekom trenutnom modom, ali moramo da učinimo nešto da odnjegujemo i zadržimo čitaoce inače ništa što radimo neće imati smisla. Bez čitanja djeca neće odrasti u zaokružene ličnosti, spremne za izazove koji će tek biti pred njima, a naš je zadatak da im pomognemo u tome. Zato je nužno naći neku vrstu balansa koji ne bi narušio ni integritet nacionalnog književnog korpusa, ni bitku za opstanak interesa za čitanje kod djece i mladih danas - rekla je Macura.

Kako je kazala, ljubav ka čitanju traje kroz razrednu nastavu uz uticaj roditelja. Međutim, kada učenici stignu u predmetnu nastavu, dolazi do drastičnog pada čitalačkog interesovanja. Naglasila je da bi bilo važno sprovesti istraživanje koje bi se pozabavilo uzrocima pada čitalačkog interesovanja u tinejdžerstvu.

- Jedan od uzroka je što djeca u tom uzrastu ulaze u aktivno korištenje društvenih mreža, a drugi je što je gradivo većine predmeta od šestog do devetog razreda preteško, poput “fotokopiranog” sadržaja sa fakulteta. Između nepreglednog mora činjenica za memorisanje i gubljenja vremena na društvenim mrežama, djeca sve manje čitaju - dodala je ona.

Prema njenim riječima, bilo bi dobro pregledati program srpskog jezika od prvog do devetog razreda reformisan 2020. i to na osnovu povratnih informacija iz osnovnih škola, uz obavezno učešće srbista s fakulteta koji su upućeni i u dječiju i u savremenu književnost i imaju iskustvo rada u školi.

- Trebalo bi sistemski uvezati rad na nastavnim programima od prvog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole, jer je nedostatak te povezanosti najveći propust reforme iz 2020. i pored naših stalnih insistiranja na uspostavljanju komunikacije među radnim timovima - objasnila je Macura.

Kao mogući način očuvanja i srpskog nacionalnog književnog kanona i budućih čitalaca, ona vidi u predstavljanju u čitankama pojedinih “klasičnih”, djeci neprohodnih tekstova kroz isječak iz djela, a da u lektiru bude dodato ono što je približnije njihovim predznanjima i iskustvu.

- Nije to stvar podilaženja djeci, mi moramo da vodimo računa o onome što bi njima bilo zanimljivo, ali tako da izabrani tekstovi umjetnički budu na veoma visokom nivou. Važno je ponuditi djeci pored klasika i nešto što vole da čitaju, poput antibajki i romana sa savremenom tematikom - rekla je ona.

Naglasila je da bi bilo važno promijeniti način na koji se obrađuje lektira u osnovnoj školi, da to ne bude samo dosadašnje izdvajanje poruke, pouke, teme i ideje, nabrajanje stilskih figura i detaljno prepričavanje djela.

- Sjajno bi bilo da nakon pročitane lektire osnovci na nekoliko časova razgovaraju i analiziraju djelo s nastavnikom. Tako bi im djelo bilo jasnije i zanimljivije umjesto što najčešće sve moraju samostalno da urade bez razmjene mišljenja - kazala je ona.

Tokom razgovora dotakli smo se i književnih tekstova koji su danas u nastavnim programima, ali i onih koji više nisu, kao i lektira.

- Kod odabira književnih tekstova recimo u nižim razredima osnovne škole treba voditi računa i o tome da dijete može da se identifikuje s onim što čita u datom uzrastu. Izbačeni su pojedini tekstovi vaspitnog potencijala, poput “Maja kod zubara” i “Njena odeća” - ispričala je Macura.

Naglasila je da je dodata pjesma “Majka čita knjižicu” Jovana Jovanovića Zmaja koja je arhaična i daleka od iskustva današnjeg djeteta, pored toliko drugih Zmajevih pjesama koje su zanimljive i sadašnjim učenicima poput pjesme “Žaba čita novine” koje više nema.

- U nastavni program umetnuta je i narodna pripovijetka “Šljive za đubre” koja nikako nije prilična današnjem vremenu ni uzrastu.  U razrednoj nastavi imamo pjesmu “Čas zemljopisa” Desanke Maksimović. Pitam vas šta djetetu koje ima sedam ili osam godina znači riječ zemljopis. Objasnićemo mu da je to geografija, ali šta je za njega riječ geografija. Dakle pjesma je zalutala u taj uzrast pored svega onoga divnog što nudi Desanka Maksimović. A onda ćemo recimo u petom razredu naći čak tri njena književna djela od kojih je bar jedno po svom sadržaju prikladnije za treći razred - istakla je Macura.

Naglasila je da na taj način odbijamo djecu od čitanja, a ne činimo ni uslugu učiteljima koji treba mnogo vremena da provedu u objašnjavanju šta je npr. zemljopis, umjesto da uče djecu ljepoti poezije.

Kako je kazala, kao potpuno nevjerovatno zvuči da kada je 2014. tim srbista predlagao  da Ćopićev “Prvi dan u školi” bude u programu, prijedlog bude odbijan uz objašnjenje da takva pjesma djetetu daje zastrašujuću sliku škole. Šta reći na to da je bez objašnjenja odbijen jednoglasni prijedlog srbističke radne grupe iz 2020. da se predmet u osnovnoj i srednjoj školi zove srpski jezik i književnost.

- Nije rijetkost da se pokrene lavina komentara u vezi s promjenom nekog od lektirskih naslova u programu, ali moramo da osvijestimo da je od 1. do 6. razreda samo pet časova srpskog jezika (i književnosti) sedmično, dok je od 7. do 9. tih časova svega četiri. To je drastično manje nego u državama koje snažno njeguju svoju nacionalnu kulturu. Kako onda u taj broj časova staviti i obimnu gramatiku, i jezičku kulturu i sve ono što se nekada čitalo i sve ono što bi djeca mogla i željela da čitaju sada? Književnost je živ organizam, ona raste, mijenja se i nije je moguće okameniti - ispričala je Macura.

Objasnila je da su stoga lektire od 2020.  izborne kako bi ponudili veći broj naslova, pa da nastavnik prema opremljenosti škole i čitalačkim afinitetima djece odabere šta će raditi.

- Tako čuvamo i klasike poput “Toma Sojera” i “Robinzona Krusoa” koje, istina, današnji đaci nerado čitaju i teško razumiju, ali koji su nezaobilazni - rekla je ona.

Prema njenim riječima “Orlovi rano lete” Branka Ćopića  fantastično su prihvaćeni sve do momenta dok u romanu dječaci od 12, 13, 14 godina ne krenu u rat.

- Mojoj generaciji to nije bilo sporno. Mi smo gledali Boška Buhu, Sirogojna - oni su bili naši junaci. Današnjoj djeci je to teško razumljivo, ali i dalje mnogo vole ovaj roman. Ćopićeve knjige su omiljene u svim uzrastima. Djeca fantastično reaguju i na roman “Hajduk u Beogradu” Gradimira Stojkovića, sažive se s likovima,  dobro reaguju i na “Decu Bestragije” Uroša Petrovića dok je, što je za mene bilo iznenađenje, Žil Vern za njih potpuno nezanimljiv - navela je Macura.

Istakla je da su “Hajduci” Branislava Nušića djeci dragi, kao i “Plavi čuperak” Mike Antića, vjerovatno zbog načina na koji umjetnički komuniciraju s njima.

- Pokušali smo da se približimo uzrastu učenika pa smo uz “Magareće godine” dodali “Družinu pokvarene slavine” Radisava Milića, a nastavnici u školama su imali odlične reakcije djece posebno ako su radili oba ova romana i uspjeli da spoje književne slike đačkih doživljaja i nevolja s početka prošlog i ovog vijeka - istakla je Macura.

Dodala je da odličan prijem imaju i “Lajanje na zvijezde” i “Šešir profesora Koste Vujića” Milovana Vitezovića, što pokazuje da je moguće približiti im prošlost na prijemčiv način.

- Đaci vole i “Veliki talas” Perl Bak u kojem se sažive s  tragikom  i saznaju za silnu snagu prijateljstva, dok Sremčev roman “Pop Ćira i pop Spira” čitaju nerado, čak radije gledaju seriju jer roman obiluje njima teško razumljivom leksikom. Posebno dobar prijem ima izbor pjesama Duška Trifunovića, jer su se pjesme koje pjevaju i slušaju pokazale kao odlična poezija. Djelo Mome Kapora “Sanja/Onda” ispostavilo se, bio je odličan izbor za tinejdžere što se ne može reći za “Sestre po metli” Terija Pračeta -  rekla je Macura.

Prema njenom mišljenju, važno je kroz lektiru djeci ponuditi nešto sa čim mogu da se sažive i tipove likova koje prepoznaju u stvarnosti, ali kroz kvalitetna književna djela.

Ona naglašava da je proces očuvanja kulture čitanja kod učenika od prvorazrednog nacionalnog značaja i da mu je neophodno posvetiti izuzetnu pažnju kako bismo imali generacije koje umiju da kritički misle i koje su kompletne ličnosti.

Klasici

Macura je objasnila da bi književne klasike poput Ive Andrića i Laze Lazarevića bilo dobro premjestiti iz lektire u čitanke da bi učenici dobili sva potrebna objašnjenja od nastavnika što izostane u nastavi lektire.

- “Korene” Dobrice Ćosića trebalo bi iz lektire za deveti razred premjestiti u lektiru za srednju školu, jer je to današnjim učenicima devetog razreda previše teško za shvatanje - rekla je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.