Sanja Čolić-Zelić, pijanista i muzički pedagog: Prenositi znanje je najveći izazov
Banjaluka - Postoje ti neki ljudi čije se iskustvo, znanje, talenat ne mogu ispisati u nekoliko redova. Ponekad to nije ni potrebno, jer oni koji prate umjetničku scenu i ljude koji postavljaju standarde kvaliteta i definišu frazu "to tako treba da zvuči", znaju ko je Sanja Čolić-Zelić.
Gotovo da ne postoji muzički događaj u Banjaluci u kojem ova pijanistkinja i muzički pedagog, posredno ili neposredno, nije učestvovala. Profesor je klavira u Muzičkoj školi "Vlado Milošević" u Banjaluci, jedan od osnivača i umjetnički direktor sastava "Libertango", sa kojim je održala veliki broj koncerata u zemlji i inostranstvu. Kao vokalni pedagog radila je u Narodnom pozorištu RS, na predstavama "Zvijezda je rođena" i "Majka Hrabrost", sarađuje sa "Big bendom" iz Požege, stalni je član banjalučke "Rok simfonije", piše aranžmane za bend "Moondance", u kojem i svira. Predsjednik je Suda časti u Udruženju estradnih radnika i umjetnika RS, ali njena velika ljubav je džez muzika, pa je održala i veliki broj koncerata i seminara džez muzike. Za "Glas Srpske" govorila je o izazovima svog posla, onome što joj je za sve ove godine donijelo odrastanje sa muzikom i kroz muziku, ali i o tome šta nedostaje mladim umjetnicima danas.
- Godine te nauče prvenstveno da osluškuješ druge ljude, pojave, atmosferu, afinitete da bi se stvorila i nastala muzika. Timski rad je nešto predivno, ukoliko se svi učesnici otvore za nove ideje. Kao i u životu - možeš sam, ali ljepše je u društvu - ispričala je Čolić-Zelić.
Kada je u ulozi muzičkog pedagoga, kaže da i ona uvijek nešto nauči od svojih učenika.
- Najveći je izazov učiti nekoga, bez obzira na godine, a najveća odgovornost je dati "alat u ruke", odnosno pravilno postaviti tehniku, bilo da je riječ o sviranju ili pjevanju i tokom godina vježbanja održati u funkciji ruke, a pogotovo glasnice kod pjevača - priča Sanja.
Ipak, dodaje da je afinitet i ukus budućeg svirača ili pjevača individualna stvar i ne želi da se miješa.
- Svako ima neku muziku koja ga "dira u dušu". Nismo isti i u tom je ljepota - dodaje muzičarka.
Ono što mladima nedostaje u odnosu na vrijeme kada je ona počinjala, kako kaže, je manjak vremena u toku dana.
- Mnogo njih pokušava instant metodima doći do finoće sviranja. A to ne ide. Potrebno je zaista da se posvete svom vježbanju - višečasovno, svakog dana. Takođe i poznavanje literature je jako bitno, odnosno slušanje muzike i upoznavanje sa raznim žanrovima. Mladi nemaju strpljenja za to, ali dobro - to je novo doba - smatra Sanja.
U Republici Srpskoj, ističe ona, ima jako dobrih i kvalitetnih muzičara.
- Veliki broj ipak ima posao koji nije u vezi sa muzikom, od kojeg živi i plaća račune, a muzikom se bavi kao hobijem. Postoje i profesionalni muzičari koji uglavnom moraju da podilaze ukusu mase, iako njihov lični afinitet nije taj žanr koji moraju da sviraju. No šou biznis i animiranje publike je oduvijek bio dio muzičarskog posla. Ima stara izreka: "Lijepo je živjeti sa muzikom, ne od muzike" - priča Čolić-Zelić.
Ljubav prema džezu
- Džez je nešto što znam još od najranijeg djetinjstva. Naime, odrasla sam u porodici muzičara i moj otac je bio veliki zaljubljenik u džez, tako da me je učio boogie-woogie već sa četiri godine. Moj brat Siniša je takođe muzičar, gitarista, basista i studijski producent. U našoj kući je sve bilo spremno za muziciranje. Sve se ulagalo u opremu i muziku. Školovanje u muzičkoj školi, koncerti, seminari, kursevi, sve su to stvari koje je moja porodica njegovala, tako da je meni to normalno. Porodica je uvijek najveća podrška - istakla je Čolić-Zelić.
Sastav "Libertango"
- Tango je moja nova ljubav, iako sam sa sa njim susretala još u mladosti, kada mi je otac puštao snimke te male čarobne harmonike - bandoneon, koja daje karakterističan zvuk Argentine i tanga. Nakon mnogo godina moj ponovni susret sa tim zvukom u Pjacolinoj muzici me potpuno očarao. To je muzika kao spoj svega što volim - klasike, džeza, tanga, roka i uopšte taj pravac se zove "Tango nuevo" (novi tango). Moje kolege iz "Libertanga" su takođe osjetile tu predivnu muziku i nastao je bend. U prvi mah smo planirali da sviramo samo u sali Muzičke škole, ali malo pomalo došlo je do prvih koncerata i snimanja nosača zvuka - ispričala je muzičarka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
