Ratko Petrović: Ljubav kao inspiracije
Uvek sam inspirisan. Uvek tinja neka vatra. Problem je što treba ubaciti nešto, pa da se to rasplamsa i da od toga ispadne nešto valjano i vredno. Kada se ništa ne dešava na emotivnom ili bilo kom drugom planu, nema ni pesama, a čim me nešto ispuni, lako je pisati.
Ovim riječima za "Glas Srpske" mladi književnik iz Beograda Ratko Petrović, koji je za svoju novu knjigu poezije "Katahreza" osvojio drugu nagradu na festivalu poezije i kratke priče "Duško Trifunović", opisuje stanje duha dok stvara.
U svoju biografiju mislima i olovkom satkanim u poeziju upisao se kao pobjednik 48. festivala kulture mladih Srbije, pobjednik je i književnog konkursa "Banatsko pero", treću nagradu osvojio je na 46. festivalu kulture mladih Srbije i treću nagradu književnog konkursa "Ulaznica".
Prošla godina u njegovom svijetu pisane riječi, baš zbog objavljivanja zbirke i krunisanja književnog rada nagradom, bila je veoma uspješna.
- Dok sam bio mlađi nagrade su mi više značile, jer su bile određena vrsta priznanja i potvrde da ičemu vredi ono u šta sam skrajnuo. A i nagrade su godile sujeti, da se ne lažemo - ispričao je Petrović.
Iako nagradu "Duško Trifunović" dijeli sa više ljudi, izuzetno mu je draga, jer, kako kaže, potiče sa jedne tačke kakvih više nema u našem književnom životu.
- Stiže sa nepotkupljivog mesta, bar za sada, mesta koje ne pravi kompromise i koje se trudi da ostane van svega onog negativnog što se danas može vezati za nagrade na ovim prostorima - rekao je književnik.
Petrović je do sada napisao pet knjiga poezije: "Mala zbirka zabluda" objavljena 2006. godine, a poslije toga uslijedile su "Tri godišnja doba i smrt...", "Izgubljene intime" i "Paperja". Pomalo čudnog i kritičkog stava objasnio je da mu peta knjiga "Katahreza" ništa ne znači.
- Značilo mi je ranije, kada sam ih pisao nekim osobama. Samo objavljivanje knjige kao knjige može značiti jedino nekome ko ne zaslužuje da bude objavljen ili kome je prva. Svakom drugom je to prirodna i logična stvar, zvuči sujetno i nadobudno, ali je tako - naglasio je on.
Ovu knjigu sastavljao je od dijelova njegove proze dok je bio u inostranstvu i tamo radio na građevini.
- Trebalo mi je nešto čime bih prekratio vreme na dosadnim poslovima i onda sam jednom Šiptaru i jednom Makedoncu to recitovao kao poeziju - prisjetio se Petrović.
Samokritičan, osvrnuo se i na svoje dosadašnje stvaralaštvo, pa je ocijenio da su mu najdraže knjige "Paperja" i "Katahreza".
- Mislim da postoji jednak broj ljudi kojima se sviđa svaka od knjiga, što je poražavajuće, pošto su neke zaista loše. Postoji nekih desetak pesama iza kojih bih danas stao, a sve ostalo... - zaključio je on.
Dramski tekstovi
- Interesuje me pozorište. Napisao sam desetak tekstova, sad se moram tu boriti, vredno raditi, biti strpljiv i imati sreće, pa da neko to pogleda i da tim komadima da šansu. Verujem u te tekstove, možda sam u nekim prenaglio i hteo da kažem i pokažem sve što mogu, ali će se to vremenom dovesti u red i svesti na valjanu meru. Nadam se da će ljubitelji moje reči ubuduće imati prilike da pronalaze u predstavama sve ono što traže i pronalaze u mojoj poeziji - kaže Petrović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
