Ranko Jovović: Jovan Dučić pjesnička mjera i uzor

Rekao je ovo za "Glas Srpske" književnik Ranko Jovović, laureat nagrade "Jovan Dučić", koja mu je uručena na otvaranju "Dučićevih večeri poezije" koje su završene sinoć u Trebinju.  

- Da je pameti, Dučić bi i juče i danas bio, zajedno sa Njegošem, dirigent srpske nacije - istakao je u svojoj besjedi Jovović.

Za ovog majstora stiha najvažnije je što je dobio vijenac neizmjerne časti u vidu priznanja koje nosi Dučićevo ime.

- Pomalo sam izgubio vjeru u poeziju, mada ona često zna da pomogne. Osloni se čovjek na poneki stih. Rano sam počeo da pišem, a iako sam to izbjegavao, bilo je jače od mene - ispričao je Jovović.

Naglašava da je cijena pjesničke slobode u 21. vijeku suviše velika.

- U knjizi "Čekajući jakobince", koja je predstavljena na beogradskom sajmu, napisao sam: "Gospode, meni ne treba ništa manje od vaskrsenja." Vjerovao sam da poezija može mnogo, ali ona je nejaka pred rušiteljstvom svakidašnjice - kazao je pjesnik.

Osvrnuo se i na lik Jovana Dučića, iz čijeg rodnog grada Trebinja sa sobom nosi dragu i značajnu nagradu.

- Dučić je volio da slavi lijep život, ali je i patio za svojim narodom. Neizmjerno je cijenio slobodu i nije bio ograničen pravilima - primijetio je Jovović.

Priznanje iz Trebinja doživljava i kao visoku ocjenu za svoje pjesništvo.

- Srpski pjesnici u Crnoj Gori su sabijeni u škripac. Nemaju časopise, osim "Dana". Imamo Društvo članova Matice srpske i u okviru njega organizujemo pjesničke večeri - ističe Jovović.

Poetski veteran ima savjet i za mlađe generacije koje tek ulaze u svijet književnosti.

- Mladi pjesnici treba da što više pišu. Poete su čuđenje u svijetu - smatra Jovović.

Upućuje poziv i čitaocima da se više okrenu stihovima.

- Ljudi koji ne čitaju poeziju u našem vremenu, mnogo gube. Ne postoji mašina koja može da napravi šarm i metaforu kao što to pjesnik uspijeva da uradi. Iako sam već umoran, ipak pomalo pišem - kaže Ranko Jovović.

Knjige

Prvu pjesničku knjigu "Gvozdena šuma" Ranko Jovović objavio je 1968. godine, a uslijedile su "Dodir tame", "Divlji plač", "Psa mi", "Poljubac za Anu Ahmatovu", "Gomilanje straha", "Zemlja za ukop", "Crnjanski". Autor je knjige zapisa, intervjua i eseja "Neka mi ne bude ništa oprošteno" i "Doba divljanja". Dobitnik je više značajnih književnih priznanja. Pjesme su prevođene na ruski, engleski, italijanski i druge jezike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.