Rajko Petrov Nogo za Glas Srpske: Živimo u vremenu hedonističkih bumbara
Banjaluka - Stigao nam je liberalni kapitalizam u divljoj varijanti, živimo u vremenu gdje je čovjek hedonistički bumbar koji se praćaka u niskim nagonima. Ta pošast ovog vremena duboko me rastužuje. Kroz istoriju nas je obavezivala patrijarhalna i kolektivna svijest, mnogo smo držali do porodice.
Sada je došlo doba kada se porodica raspada. Snaći se u svemu tome i ne izgubiti glavu zaista je veliki napor.
Riječi su ovo pjesnika Rajka Petrova Noga koji nam je otvorio vrata svog stvaralačkog svijeta, satkanog od decenija ispunjenih perom, kojim je pisao od rodnih Borija kod Kalinovika do Beograda gdje već dugo živi.
- Nemam brigu za budućnost poezije, ako naroda bude. Onespokojava me što nas je svake godine sve manje, jer Srbi su stari istorijski narod, ali i star narod. Milion je razloga da budemo stari, umorni i depresivni. Ali u mnogo gorim prilikama su bili naši djedovi, pa su imali po 12 djece. Sada se sve promijenilo - priča pjesnik sa kojim smo razgovarali prije promocije njegovih "Izabranih djela" u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci.
Kao dugo prisutan autor u svijetu pisane riječi, ukazuje na značajne promjene koje su se, baš kao i u ostatku društva, desile posljednjih godina.
- Elitna književnost je marginalizovana, prvo su izjednačili petparačku i elitnu, onda su u prvi plan stavili knjige koje pišu voditelji, pjevači, blogeri. To je sistematski urađeno da se u obrazovanju i u sistemu vrijednosti napravi zbrka, da se narod raspameti. Imam dovoljno godina da sam se iz svega toga povukao. Gledam malo u nebo, malo u drveće, mnogo više nego u ljude i da se našalim - nije mi rđavo u sopstvenom društvu - rekao je Nogo u prepoznatljivom stilu.
Uz stihove je rastao, stasao, sazrijevao i uz njih živi.
- Poezija je kraljica umjetnosti, ona je uvijek pripadala elitnom sloju. Ponekad se dešavalo da se poezija sluša i na stadionu. To godi kad si mlad i dok ti glas odjekuje sa mikrofona, imaš utisak pune komunikacije. Ali bitnije je da ti glas odjekuje po dubini kulturnog pamćenja, to je već ekskluzivna stvar. Zapravo, poezija je slaganje sloja na sloj, gdje ispod novog probija stari rukopis - priča pjesnik uz napomenu da aktuelni trenutak nije baš naklonjen umjetnosti.
Sjeća se kako je to izgledalo kada je bio mlad, a ljudi su pažljivo pratili šta književnici govore.
- Paradoksalno je da se u balkanskoj varijanti komunizma, čija sam žrtva bio dok sam živio u Sarajevu, književnost više cijenila nego danas i od nje se zaziralo. Bilo je mnogo disidenata među piscima, od Solženjicina do Đoga. A ja imam bijednu biografiju, nisam ni dana bio u zatvoru. Tada se čitalo i između redova i hrlilo se da se čuje šta veliki pisci imaju da kažu, što danas to nije slučaj - prisjetio je Nogo.
Ipak, vidi pozitivnu stranu novog odnosa prema književnim stvaraocima.
- Za poeziju je dobro da nema ta iskušenja estrade, da ne prilagođava sebe masi i da izrasta iz same sebe. Jer po poeziji su se narodi prepoznavali dok svijet nije poludio. Svijet je poludio, tu nema dileme i mladima je teško da se snađu - smatra autor stihova koji su ušli u brojne antologije.
Pisanje doživljava na svoj, specifičan način.
- Za mene je književnost terapija. Nekoliko puta sam se u životu spasao tako što sam umjesto da uradim nešto rđavo napisao sonet - priznaje Nogo.
Ubijeđen je da niko, pa ni on lično, nije očekivao da će objaviti sve knjige koje su već našle put do čitalaca.
- Izabrana djela koja promovišem u Banjaluci - "Dvori samotvori" asociraju i na moju rodnu kuću, brvnaru, gdje sam živio prvih osam i po godina života i koja je davno istrulila. Kada sam ostao bez ikoga, ja sam se što u mislima, što stvarno vraćao na to mjesto pozljeđujući ranu, a tamo sada samo raste zova. A od pozljeđivanja, zove i kućišta stvoreni su ovi dvori od sedam spratova - sedam knjiga. Bol je presudna riječ za poeziju koju pišem - otkriva Nogo.
Nova knjiga
- Više i ne pušim i ne pijem. Živim dosadno i uredno. Imao sam sreću da sam se srećno oženio, imam dva sina i unuku. Pišem na mahove, ne svakodnevno. Ali svakodnevno čitam i šetam što mi je takođe terapija. Pri kraju sam nove knjige pjesama koja će se zvati "Sonet i smrt". Prošlo je 13 godina od kada sam se opraštao od života, a ove poslije doživljavam kao poklon koji sam dobio uz određene uslove. Pridržavam ih se i još gledam sunce - kaže Nogo.
Crnjanski i Andrić kao Dostojevski i Tolstoj
- Svi najveći pisci su redom pjesnici. Miloš Crnjanski je apsolutni pjesnik i u prozi i u poeziji. I Ivo Andrić je u svojim najvećim proznim djelima kao što su "Prokleta avlija" i "Anikina vremena" ostavio istinsku poeziju. Velika je sreća da smo u srpskoj književnosti imali Andrića i Crnjanskog kao što Rusi imaju Dostojevskog i Tolstoja - smatra Nogo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
